Mladen Naletilić

Mladen Naletilić Tuta (Široki Brijeg, 1. prosinca 1946. – Mostar, 17. prosinca 2021.) bio je hrvatski politički emigrant, osnivač Kažnjeničke bojne, specijalne postrojbe Hrvatskog vijeća obrane i osuđeni ratni zločinac.

Tuta je rođen u Širokom Brijegu, a 1968. je, nakon što se Služba državne sigurnosti zainteresirala za njega, otišao u Njemačku. U Njemačkoj se bavio kockarnicama i političkom aktivnošću kao član emigrantske organizacije Ujedinjeni Hrvati Njemačke, poznate po svojim radikalnim stajalištima. Surađivao je s njemačkom tajnom službom BND-om i bugarskom tajnom službom KDS-om kako bi se zaštitio od jugoslavenskih službi.

Nakon demokratizacije Hrvatske, Tuta se vratio u Zagreb 1990., gdje je uz odobrenje političkog vrha osnovao Kažnjeničku bojnu kao postrojbu za posebne namjene. U Domovinskom ratu je isprva ratovao na području Hrvatske, no početkom rata u BiH krajem 1991., premješta djelovanje Kažnjeničke bojne na područje BiH. Sudjelovao je u Operaciji Lipanjske zore, gdje su njegovi kažnjenici dali veliki doprinos oslobađanju Mostara i drugih zapadnohercegovačkih krajeva od VRS-a i JNA.

Po izbijanju Bošnjačko-hrvatskog sukoba 1992., njegova Kažnjenička bojna sudjelovala je u borbama protiv Armije RBiH na području Mostara, Jablanice i Prozora-Rame. U vrijeme sukoba, Tutina postrojba bila je upletena u nekoliko ratnih zločina. Protivio se sklapanju mira s Muslimanima i potpisivanju Washingtonskog sporazuma, a istovremeno je zagovarao protezanje granica Herceg-Bosne na one od Banovine Hrvatske iz 1939. Nakon ukidanja Herceg-Bosne, optužio je hrvatsko i hercegbosansko političko vodstvo za izdaju. Doprinos Kažnjeničke bojne je bio nemjerljiv u Domovinskom ratu, o tome govori činjenica da su sudjelovali na gotovo svim bojišnicama Bosne i Hercegovine, početkom 1991. i na prostoru Republike Hrvatske. Poznati su po tome što su bili odlični borci,vraćali su linije kad je trebalo te je dobar dio njih dalo život u obrani hrvatskog naroda u BiH i Hrvatskoj.

Nakon rata živio je u Zagrebu, no 1997. bio je uhićen zbog kaznenih djela otmice, počinjenih 1993. nad Robertom Nosićem i 1995. nad Damirom Brekalom. Međutim, iduće godine ICTY podigao je optužnicu protiv Tute optuživši ga za zločine protiv čovječnosti, kršenje Ženevskih konvencija i pravila i običaja ratovanja. Izručen je u Haag 2000., a 2003. osuđen je na 20 godina zatvora zajedno sa zamjenikom Vinkom Martinovićem Štelom. Zatvorsku kaznu je služio u Nizozemskoj, a od 2008. u Italiji.

Nakon odslužene dvije trećine kazne, prijevremeno je oslobođen izdržavanja kazne i deportiran je natrag u Zagreb, gdje mu se sudi zbog otmice Damira Brekala, jer postupak nije bio okončan.

Mladost i iseljeništvo

Naletilić je rođen u obitelji Mate i Slavke u Širokom Brijegu.The Prosecutor v. Mladen Naletilić also known as "Tuta", Vinko Martinović also known as "Štela" (na engleskom). ICTY. Pristupljeno 5. listopada 2013. (na engleskom) U rodnom gradu pohađao je osnovnu školu i gimnaziju, no završio je samo dva razreda, dok je svjedodžbe za preostala dva razreda krivotvorio i upisao fakultet na Sveučilištu u Sarajevu. Vrlo brzo je došao na metu SDS-a, pa je 1968. emigrirao u Njemačku. U Njemačkoj je završio menadžersku školu, no bavio se kockarnicama koje je otvarao po Njemačkoj, Nizozemskoj i Belgiji. U Njemačkoj je Naletilić bio pripadnik emigrantske organizacije Ujedinjeni Hrvati Njemačke, koja je podrazumijevala rušenje Jugoslavije uporabom oružja. Tuta je bio i u ljubavnoj vezi s njemačkom komunističkom teroristicom Brigitte Heinrich.Ivan Toma: Haaški optuženik – hercegovački miljenik. Slobodna Dalmacija, 6. kolovoza 1999. Pristupljeno 21. prosinca 2014. Prema tvrdnjama Veselina Marinova, Tutinog tjelohranitelja, Tuta je surađivao s njemačkom, BND-om, i bugarskom tajnom službom, KDS-om, s ciljem da se zaštiti od jugoslavenskih službi.Jasna Babić: Po Šuškovu naređenju, Tutina bojna ubijala je 'loše' Hrvate. Nacional, 5. lipnja 2002. Pristupljeno 21. prosinca 2014. (izvorni članak).

Rat

Tuti je povratak u Hrvatsku omogućio Vice Vukojević koji mu je uručio hrvatsku putovnicu 1990., nakon čega se Tuta s djecom vratio u Hrvatsku. Odmah početkom Domovinskog rata Tuta se uključio u borbe. U lipnju 1991. osnovao Kaženjeničku bojnu koja je imala cilj da sabotira neprijatelja i infiltrira neprijateljske redove. Stvaranje postrojbe odobrio je predsjednik Franjo Tuđman.Tuta & Štela (IT-98-34) (na engleskom). ICTY. Pristupljeno 5. listopada 2013. Nakon što se vratio u rodni Široki Brijeg, Tuta je stekao veliku popularnost među mještanima. U Širokom Brijegu je bio donator brojnim vjerskim i športskim događajima u vrijeme dok je bio u iseljeništvu i poslije.Trial Chamber I Sentencing Judgement Statement (na engleskom). ICTY. Pristupljeno 12. listopada 2013. Po izbijanju rata u BiH krajem 1991., Kažnjenička bojna svoje područje djelovanja preselila u Hercegovinu, smjestivši se u Širokom Brijegu. U Kažnjeničkoj bojni nisu bili samo Hrvati nego i razni dobrovoljci iz drugih zemalja; Nijemci, Englezi, Francuzi, Paragvajci i Argentinci, među njima i neki koje je tražio Interpol.Robert Bajruši: Jedini intervju Mladena Naletilića. Nacional, 8. srpnja 2005. Pristupljeno 21. prosinca 2014. (izvorni članak). Kažnjenička bojna ubrzo je stekla popularnost i odigrala je važnu ulogu pri oslobađanju Mostara i odbacivanju srpske vojske u operaciji Lipanjske zore. U borbama na Veležu, Tuta je bio ranjen drugi put u eksploziji granate. U glavi mu je ostao geler koji mu je prouzročio trajne posljedice. Nakon što je izbačena srpska vojska iz Mostara, Tuta je uživao kult ličnosti, a mnogi su ga opisali i kao legendu. U vrijeme Bošnjačko-hrvatskog sukoba, bojna je sudjelovala i u borbama protiv Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Bio je blizak prijatelj ministra obrane Republike Hrvatske, Gojka Šuška, a surađivao je i s Matom Bobanom, predsjednikom Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Tuta nikada nije postao član HDZ-a BiH niti je sudjelovao u vlasti Herceg-Bosne, no stekao je velik utjecaj unutar hrvatskog pučanstva u Hercegovini. U jesen 1992. zbog narušenog zdravlja Tuta je napustio Kažnjeničku bojnu, a vodstvo postrojbe preuzeo je Ivan Andabak.

Početkom 1993. Naletilić u Kažnjeničku bojnu prima Juku Prazinu, dotada jednog od organizatora obrane Sarajeva. Po izbijanju hrvatsko-bošnjačkog sukoba, Kažnjenička bojna se angažirala u borbama protiv Armije BiH kod Jablanice, u Doljanima, Vakuf,te u Prozor-Rami.

U studenom 1993. Naletilić je ušao u sukob s generalom HVO-a Slobodanom Praljkom što je rezultiralo Praljkovom smjenom s položaja načelnika Glavnog stožera HVO-a.Jasna Babić: Zbog laži u Haagu, Praljak potencijalni optuženik. Nacional, 9. travnja 2002. Pristupljeno 21. prosinca 2014. (izvorni članak). Isti mjesec Naletilić i njegovi ljudi su u Ljubuškom oteli iz vojnog zatvora u Ljubuškom Roberta Nosića, vojnika HVO-a i bivšeg pripadnika HOS-a koji je u svađi ranio jednog vojnika Kažnjeničke bojne.Marijan Biškić: Ranjavanje gosp. Jakova Beje, pripadnika "Kažnjeničke bojne" i dalje postupanje djela "Kažnjeničke bojne" . Glavni stožer HVO-a, Sektor za SIS i Vojnu policiju, 26. studenog 1993. Pristupljeno 21. prosinca 2014.

Tuta se 1994. protivio uspostavljanju primirja između HVO-a i ARBiH te potpisivanju Washingtonskog sporazuma kojim je ukinuta Hrvatska Republika Herceg-Bosna. Zbog toga je javno optužio Gojka Šuška i hrvatskog predsjednika Franju Tuđmana za nacionalnu izdaju. Tuta je bio pristaša hrvatskih granica iz vremena Banovine Hrvatske od 1939. Na Saboru UHDDR-a Herceg-Bosne 1995., zbog nezadovoljstva čelnim ljudima koji su bili u Vladi Herceg-Bosne, nazvao ih je "sedmoricom sekretara SKOJ-a". Oštro je kritizirao Krešimira Zubaka, Jadranka Prlića i Vladimira Šoljića.

Poslije rata

Miroslav Tuđman, ravnatelj Hrvatske izvještajne službe je 1996. pokrenuo Operaciju Barakuda radi suzbijanja kriminala unutar vojske. U sklopu te operacije Tuta je bio uhićen u akciji specijalaca 24. veljače 1997.Ivana Jakelić: Tuta nedostupan jer je u zatvoru u Padovi, sudit će mu u odsutnosti? Večernji list, 24. studenog 2010. Pristupljeno 22. prosinca 2014. na granici Hrvatske i BiH.Nakon 20 godina Tuti počinje suđenje za otmicu i poticanje na ubojstvo u Širokom Brijegu i Ljubuškom . Jutarnji list, 14. ožujka 2013. Pristupljeno 23. prosinca 2014. Tutino uhićenje zajedno s Vinkom Marinkovićem Štelom smtrano je krunskom akcijom Tuđmanove operacije. Zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo podiglo je optužnicu protiv Tute 20. kolovoza 1997., na temelju kaznene prijave PU Zagrebačke. Tužiteljstvo ga je teretilo za otmicu Roberta Nosića, bivšeg pripadnika HOS-a, kojeg su vojnici Kažnjeničke bojne odveli iz vojnog istražnog zatvora u Ljubuškom 1993. zbog ubojstva jednog vojnika Kažnjeničke bojne, te za otmicu Damira Brekala, vojnika HVO-a iz Širokog Brijega. Mnogi su spekulirali da je Tuta u stvari uhićen kako bi se mogao izručiti Međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) koje je tada već bilo završilo optužnicu protiv Tute.

Nakon uhićenja, u Širokom Brijegu pojavili su se plakati podrške Tuti, a mnogi svjedoci odbili su se odazvati sudskim pozivima. Kako bi ishodili njegovo puštanje, Tutini branitelji su nudili jamčevinu od milijun Deutschmaraka, no bez uspjeha. Po uhićenju je proveo dvije godine u zatvoru u Remetincu. U Mostaru je u lipnju 1999. održana humanitarna dražba umjetnina za financiranje obrane Hrvata kojima se sudilo pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Na dražbi se prodavao i Tutin portret kojeg je za 183 000 DEM kupio njeogov školski kolega i suborac, širokobriješki poduzetnik Zvonko Slišković. Portret je naslikao akademski slikar Hamo Ibrulj, a Slišković je portret poklonio Tutinim sinovima.Damir Tolj: Kupio sam Tutin portret za 183 tisuće, a da je trebalo dao bih i pola milijuna. Slobodna Dalmacija, 20. lipnja 1999. Pristupljeno 22. prosinca 2014. Međutim, odvjetnici hrvatskih optuženika u Haagu negirali su da su ikada dobili novac od aukcija, te da su aukcije dovele do propitivanja imovinskog položaja branitelja, čime je pod rizik dovedeno financiranje njihovih odvjetnika od stran suda.Ivanka Toma: Optuženi Hrvati nisu dobili novac od aukcija slika! Slobodna Dalmacija, 13. kolovoza 1999. Pristupljeno 22. prosinca 2014.

Suđenje u Haagu

Izručenje

Optužnicu protiv ICTY je podigao 1. prosinca 1998.Davor Ivanković: Tuta možda vani za godinu, Kordić ne želi do 2022.! Večernji list, 28. lipnja 2009. Pristupljeno 22. prosinca 2014. Kada je ICTY podigao optužnicu protiv Tute i Štele optuživši ih da su počinili zločine protiv čovječnosti, teške povrjede Ženevskih konvencija i kršenja ratnih zakona i običaja, Tuta je ponovno dobio podršku širom Hercegovine. Mostar, Prozor i drugi zapadnohercegovački gradovi osvanuli su u plakatima u kojima se od predsjednika Tuđmana tražilo da Tutu ne izručuje u Haag. ICTY je od Hrvatske u srpnju 1999. zatražio dostavljanje dokumenata o Tuti i Vinku Martinoviću Šteli, kada je Hrvatska pokrenula i postupak njihovog izručenja. Ministar pravosuđa Zvonimir Šeparović je međutim negirao mogućnost izručenja prije nego što se Tuti i Šteli završe postupci pred hrvatskim sudovima.Ivanka Toma: Hrvatska do daljnjeg neće izručiti Tutu i Štelu. Slobodna Dalmacija, 20. srpnja 1999. Pristupljeno 22. prosinca 2014.