Parni valjak hrvatski je pop-rock sastav. Osnovan je 1975., razilaženjem Grupe 220, a na sceni je do danas, s malom pauzom 1988. godine te četverogodišnjom pauzom od 2005. do 2009. godine. Prvu postavu tvorili su Husein Hasanefendić "Hus" (solo gitara, akustične gitare i vokal), Aki Rahimovski (vokal, klavijature), Srećko Antonioli (bubnjevi, udaraljke i prateći vokal), Zlatko Miksić "Fuma" (bas-gitara) i Jurica Pađen (solo gitara, akustične gitare i vokal). Parni valjak je jedan od "pokretača" čitavog vala rock i pop-rock sastava u Hrvatskoj i ostatku bivše Jugoslavije.
Povijest Sastav od nastajanja do 1979. godine Sastav osnivaju Husein Hasanefendić – Hus i Jurica Pađen s Vladimirom Mihaljekom – Mihom, koji je donedavno bio menadžer Bijelog dugmeta, pa je sastav zamišljen kao zagrebačka inačica toga tada popularnoga bosanskohercegovačkoga sastava. Sastavu se pridružuju Zlatko Miksić – Fuma (bas gitara), Aki Rahimovski (vokal) i bubnjar Srećko Antonioli. Sastav je uskoro počeo izdavati singlove, no zbog loših tekstova i navodnih krađa melodija kritika ih napada. Godine 1976. izdaju svoj prvi studijski album Dođite na show! gdje konačno pokazuju "nekakvu" kvalitetu, ali to nije dovoljno. S tog albuma se izdvajaju tek pjesme "Predstavi je kraj" i "Prevela me mala žednog preko vode". Drugi album objavljuju pod nazivom Glavom kroz zid 1977. godine, no i dalje se ne ističu previše, a s ovog albuma se ističu pjesme "Lutka za bal" i "Kravata oko vrata (buntovnik bez razloga)".
Godine 1978. Hus i Aki odlaze u vojsku, te tako sastav prestaje s djelovanjem, a tijekom te pauze napušta ih Jurica Pađen i osniva sastav Aerodrom. Po povratku iz vojske sastav nastavlja s djelovanjem i to s Branimirom Johnnyjem Štulićem, no, ta suradnja traje tek dva tjedna, nakon čega on odlazi i osniva sastav Azra. No Johnnyjev dolazak u sastav utječe na Husa, tako sljedeći albumi imaju drugačiji ukus. Valjak i Štulić ostaju u dobrim odnosima, naime, Hus Azri producira prvi singl pjesmama "Balkan" i "A šta da radim". Godine 1979. sastavu se priključuju Ivan Piko Stančić (bubnjevi) te bivši gitarist Prljavog kazališta Zoran Cvetković. Iste godine objavljuju treću ploču pod nazivom Gradske priče. Na njoj se nalazi Johnnyjeva pjesma "Jablan", a ističu se pjesme "Ulične tuče" i "Stranica dnevnika", u kojoj je, po Husovim riječima, Aki po prvi puta zazvučao kako treba. Nakon uspjeha te ploče, objavljuju i englesku inačicu tog albuma namijenjenu inozemstvu pod nazivom City Kids, no ta ploča ne doživljava veći uspjeh, te je danas vrlo rijetka.
Sastav od 1980. do 1983. godine
Početkom 1980. godine Valjak se pomlađuje, te u sastav dovode 19-godišnjeg bubnjara Dražena Scholza, koji je oduševio ostale članove i basistu Dubravka Voriha iz jazz-rock sastava Obećanje proljeća. No oni u sastavu ostaju tek do početka snimanja novog albuma. Krajem 1980. godine objavljuju album Vruće igre koji ih napokon prikazuje u punom svjetlu. Napokon se probijaju hitovima "Neda", "Javi se", "Ona je tako prokleto mlada", a Hus se odužuje Štuliću objavom pjesama "Kad Miki kaže da se boji" te "Ne udaraj me nisko". Ovim albumom su predstavili i nove članove – gitarist i saksofonist Rastko Milošev, basist Srećko Kukurić te bubnjar Paolo Sfeci.
Uspjeh prethodnog albuma Aki i Hus iskorištavaju te počinju s "rafalnim" objavljivanjem ploča. Najprije 1981. izdaju album Vrijeme je na našoj strani na kojem se nalaze hitovi "Kao ti", "Staška", "Moje dnevne paranoje" te "Djevojčice ne...", a uz Husa na ploči se kao autor potpisuje i Srećko Kukurić pjesmom "Ako želim". Godine 1982. dolazi na red prvi album uživo Koncert, a već sljedeće godine novi studijski album Glavnom ulicom u kojem se autorski iskazuju Rastko Milošev i Srećko Kukurić, a ploča se od prethodnih iskazuje uvođenjem puhačkih instrumenata.
Sastav od 1984. do 1989. godine Godine 1984. izdaju album Uhvati ritam, a gosti na ovom albumu su: Zoran Kraš na klavijaturama te Momčilo Bajagić- Bajaga, Dejan Cukić, a Dražen Vrdoljak kao prateći vokali. Nakon objavljivanja kompilacije "Parni valjak", 1985. godine izlazi još jedan album pod nazivom Pokreni se!. Na tom albumu su gostovali Margita Stefanović iz sastava Ekatarina Velika, Miroslav Sedak Benčić, Husov uzor i kolega iz Grupe 220 Drago Mlinarec, a Hus je otpjevao glavni vokal u pjesmi "Stojim već satima". Godine 1986. izdaju još jedan album uživo E=mc2, a s njima sviraju Zoran Cvetković te Toni Ostojić. Godine 1987. se u sastav vraća Zoran Cvetković, te izlazi album Anđeli se dosađuju?, na kojem se pojavljuje jedan od najvećih njihovih hitova – "Jesen u meni", koji je objavljen još 1985. godine na kompilaciji Yu Rock Misije Za Milion Godina. Nakon toga slijedi vrlo uspješna turneja "Jesen u meni" a specijalno za tu turneju u sastav je pozvan klavijaturist Miroslav Barbir Mimo. S te turneje Jugoton je objavio VHS zapis pod nazivom Koncert, a koji je snimka koncerta u Domu sportova u Zagrebu 23. prosinca 1987. godine, za kojeg je tadašnji menadžer Parnog valjka Milan Škrnjug – Škrga izjavio da je najbolji koncert u karijeri Valjka. Turneja je završena u svibnju 1988. godine velikim besplatnim koncertom na Trgu bana Jelačića (tadašnji Trg Republike), na kojem je bilo gotovo sto tisuća obožavatelja. Bio je to prvi veliki koncert nekog rock sastava na Trgu, a svirali su: Husein Hasanfendić – Hus (gitare), Paolo Sfeci (bubnjevi), Felix Spiller (bas), Aki Rahimovski (vokal), Zoran Cvetković (gitare) i Miroslav Barbir – Mimo (klavijature). Početkom svibnja 1988. godine Hus objavljuje stanku, a već nakon par mjeseci vraćaju se u obnovljenom sastavu – Zorislav Preksavec – Preksi kao basist, te bubnjar Dražen Scholz, te snimaju novi album – Sjaj u očima. Kao udarna pjesma na ovom albumu je "Moja je pjesma lagana", a tu se nalazi i obrada Mlinarčeve "Uvijek kad ostanem sam". Nakon objavljivanja ploče Zoran Cvetković odlazi u London, a njegovo mjesto zauzima saksofonist Bruno Kovačić, a u sastav dolazi i mladi klavijaturist Berislav Blažević – Bero. Bruno Kovačić u sastav dolazi kao saksofonist, no odmah ga fascinira zvuk gitare, te mu Hus posuđuje gitaru da nauči svirati.
Prosinca 1988. godine nastupaju na "Zagreb rock forces" s Prljavim kazalištem, Jurom Stublićem i sastavom Film te Psihomodo popom. Zagreb rock forces je koncert održan u velikoj dvorani Doma sportova na kojem su nastupale tada najveće zagrebačke rock skupine, a Parni valjak je nastupao kao najpopularniji. Prvi koncert ZG rock forces održan je u veljači 1987. godine, a njemu su nastupili kao predsastav Park Avenija, Aerodrom (njihov posljednji službeni nastup), Film, Prljavo Kazalište (Jasenko Houra nakon nastupa slupao je gitaru), te kao posljednji Parni Valjak.
Sastav od 1990. do 1999. godine Godine 1990. sastav izdaje album Lovci snova, koji donosi pjesme "Godine prolaze", "Suzama se vatre ne gase", "Ima dana" te "Samo san". U pjesmi "Na pola puta" Bruno je odsvirao svoj prvi "pošteni" solo. Godine 1991. objavljuju i treći album uživo pod nazivom Svih 15 godina, a 1992. godine u sastav dolazi jedan od najboljih hrvatskih gitarista Marijan Brkić – Brk, kojeg je upravo Šolc doveo u sastav, dok Bruno odlazi na stručno usavršavanje u Ameriku. Za vrijeme rata održavaju koncerte u inozemstvu (Njemačka, SAD, Kanada), te humanitarne koncerte. Poslije poduže diskografske stanke objavljuju album Buđenje u kojemu se i Brk potpisuje kao autor u pjesmama "Dođi" i "Čitaj mi sa usana", a za taj album Valjak dobiva čak 7 diskografskih nagrada Porin, čime dokazuju kvalitetu. Iduću, 1995. godinu izdaju najprodavaniji hrvatski album uživo, Bez struje: Live in ZeKaeM, kojeg sviraju u Zagrebačkom kazalištu mladih, popularno zvanom ZKM, a kao gost se pojavljuje Neven Frangeš.
Iste godine povodom 20. rođendana rasprodaju i Dom sportova, a na koncertu gostuju Dražen Vrdoljak (otvara koncert), Oliver Dragojević (vokal u "Nemirno more"), Krtistina Tina Kresnik (prateći vokal), te Dado Topić (duet s Akijem u "Molitvi").
Godine 1997. izdaju album Samo snovi teku uzvodno na kojem se ističu pjesme "Dok je tebe" i "A gdje je ljubav", pjesmu "Ja još čekam" potpisu je Brk, a u pjesmi "To ni političan song" kao vokal gostuje Vlado Kreslin.
Od uspostave neovisne hrvatske države, sastav višekratno pokušava organizirati veliki koncert na glavnom zagrebačkom Trgu, no to im ne omogućavaju strukture iz tadašnjega režima. Štoviše, jedan se zastupnik hvalio kako je upravo on bio glavni inicijator zabrane koncerta.Zoran Tučkar, Husein Hasanefendić Hus – Portret ratnika, predsjednika, glazbenika, muzika.hr, 19. listopada 2009.
Sastav od 2000. do 2005. godine Kad se mislilo da je sa sastavom sve gotovo te da je pred raspadom, Valjak 2000. godine izdaje još jedan studijski album Zastave koji je, kao i prethodni sadržavao mnoge hitove poput "Zastave", "Mijenjam se", "Zapjevaj" te "U ljubav vjerujem", a iste godine objavljuju i prvi DVD pod nazivom 25 godina. Na tom DVD-u izdaju koncert koji se održao u prepunom Domu sportova pred 15.000 ljudi. Na tom su koncertu nastupali svi bivši članovi Parnog valjka osim Rastka Miloševa – Rasa (koji je u Njemačkoj), Johnnyja Štulića (koji je u Nizozemskoj), Zlatko Miksića (koji se 1986. godine utopio u Savi), te Srećka Kukurića – Felixa (koji nije želio sudjelovati jer dugo nije svirao).
Na mjestu basista predstavljaju Zvonimira Bučevića – Buča, te izdaju još jedan album uživo Kao nekada: Live at S.C., na kojem gostuju Drago Mlinarec, Bruno Kovačić, Davor Gobac, Nina Badrić, Klapa Šufit, Neven Mijač, te Oliver Dragojević.
Godine 2004. izdaju album Pretežno sunčano?, na kojem se nalaze pjesme "Sunčanom stranom", "Dok si pored mene", te "Prazno tijelo". Godine 2005. izdaju 2 kompilacije s najvećim hitovima – Koncentrat 1977.-1983., te Koncentrat 1984.-2005., te DVD sa snimkom koncerta iz 1995. godine u ZKM-u, Bez struje: Live in ZeKaeM.
Oproštajni koncert održavaju na Trgu Bana Josipa Jelačića (ovo je, zanimljivo, njihov tek drugi koncert na tom trgu, nakon onog u svibnju 1988. godine) na dočeku Nove 2006. godine i nakon 30 godina rada se opraštaju od vjerne publike.
Nakon oproštaja, sastav se posvećuje različitim interesima. Hus postaje predsjednik Hrvatske glazbene unije, te piše pjesme, koje povremeno posuđuje neafirmiranim izvođačima. Brk i Bero 2005. godine izdaju božićni album pod nazivom Božićni san, nakon kojega Brk započinje solo karijeru koja rezultira prvim solo albumom nekog hrvatskog gitarista pod nazivom Bolji svijet. Zatim se pridružuje Gibonnijevom sastavu. Bero se nakon objavljivanja albuma sa Šolcom pridružuje Akijevom sastavu s kojim 2007. godine izdaju album U vremenu izgubljenih. Nakon promocije albuma odlazi u sastav Majke, a na kraju se pridružuje Gibonnijevom sastavu. Aki nakon raspada solo sastava odrađuje veliki koncert na otvaranju ATP Croatia Open u Umagu s mnogim gostima, te kreće na turneju po Srbiji i Bosni i Hercegovini, dok Šolc po odlasku iz sastava osniva sastav D.O.G. Kantina s Tinom Kresnik. Buč osniva Groove školu muzike u Zagrebu gdje podučava bass gitaru, te povremeno svira s raznim sastavima. Glazbeni kritičari su rekli da Parni valjak sa Šolcom i bez njega nije isti sastav po mnogima najbolji bubnjar Balkana.
Ponovno okupljanje Brk je često nastupao u zagrebačkom klubu Sax, a 2009. godine su mu se na pozornici pridružili Aki, Hus, Bero te Prexi. Tada je krenula priča o ponovnom okupljanju.
Krajem rujna 2009. godine najavljuje se ponovno okupljanje sastava koji pokreće izvršni producent Darko Hlupić povodom turneje Karlovačko live, a članovima koji su nastupali u Sax-u se pridružio bubnjar Dado Marinković koji je s Brkom i Berom nastupao u Gibonnijevom sastavu. Iz još uvijek nepoznatih razloga, u sastav nisu pozvani bivši bubnjar Dražen Scholz – Šolc iz neutvrđenih razloga iako se govorilo da Hus nije oprostio Šolcu jer je baš on radio solo album Akija Rahimovskog, nije pozvan ni basist Zvonimir Bučević – Buč. Za ovu priliku snimljene su i dvije nove pjesme: "Nakon svih godina" i "To sam stvarno ja".