Muslimani su etnoreligijska skupina muslimana koji govore južnoslavenskim jezicima, a uglavnom naseljavaju teritorij bivše Jugoslavije.

Ovaj se demonim široko koristio za muslimane koji su govorili tadašnjim srpskohrvatskim početkom 20. stoljeća. Prvi je puta korišten na popisu stanovništva iz 1910. u austrougarskom kondominiju Bosni i Hercegovini. Amandmanom na Ustav Jugoslavije iz 1971. Muslimani su priznati kao zasebna narodnost Jugoslavije. Njime je grupirano nekoliko različitih južnoslavenskih zajednica islamske etnokulturne tradicije. Prije 1993. većina današnjih Bošnjaka identificirala se kao etnički Muslimani, dok su se drugi identificirali manjim etničkim grupama poput Goranaca i Torbeša. Oznaka Muslimana nije uključivala neslavenske muslimane u Jugoslaviji poput Albanaca, Turaka i nekih Roma.

Nakon raspada Jugoslavije, većina muslimana koji su govorili tadašnjim srpskohrvatskim jezikom u Republikama Bosni i Hercegovini i Srbiji usvojili su etničku oznaku Bošnjaci. Modalitet Bošnjaci zamijenio je modalitet Muslimani u Republici Bosni i Hercegovini tek nakon Prvog bošnjačkog sabora održanog 27. i 28. rujna 1993., a u Ustavu Republike BiH tek 4. travnja 1994. godine. Otprilike ljudi širom ostalih država bivše Jugoslavije smatra se slavenskim muslimanima, uglavnom u Srbiji. Ustavno su priznati kao zasebna etnička manjina u Crnoj Gori.

Povijest Kod popisa stanovništva iz 1948. i 1953. bilo se moguće izjasniti kao „Muslimani – neopredijeljeni” ili „Jugoslaveni – neopredijeljeni”, a od 1961. kao „Muslimani u etničkom smislu”. Od 1971. pa do posljednjeg popisa 1991. jednostavno kao „Musliman”.

Još prije Drugog svjetskog rata Komunistička partija Jugoslavije (KPJ) zauzela je stav da su bosanskohercegovački muslimani posebna etnička skupina bez nacionalnog obilježja. Odlukom Centralnog komiteta Saveza komunista BiH u svibnju 1968. vjersko-narodnosna zajednica muslimana postala je zajednica Muslimana u etničkom smislu. To je potvrđeno i ustavnim amandmanima i verificirano na popisu stanovništva 1971. godine. Muslimani su na tom popisu većinom prihvatili novi nacionalni identitet, pa se stanovništva u SR Bosni i Hercegovini izjasnilo Muslimanima.Ivica (Ivo) Lučić, Uzroci rata, Bosna i Hercegovina od 1980. 1992. godine, Despot infinitus d. o. o.: Zagreb, 2013., str. 20. Priznavanje Muslimana kao zasebnog naroda, koji su se dotad ubrajali u ostale narode, smanjilo je postotni udio Jugoslavena, Hrvata i Srba. Istovremeno su postali relativno najbrojniji narod u Bosni i Hercegovini.VI. BIH U DRUGOJ JUGOSLAVIJI (1945.-1990.) hic.hr, pristupljeno 19. prosinca 2014.

Prema novijim popisima stanovništva, jedan dio Muslimana zadržao je svoje staro nacionalno ime. Prema popisu stanovništva Srbije iz 2002., u Srbiji je živjelo Bošnjaka i Muslimana (u AP Vojvodini bilo je 3634 Muslimana i samo 417 Bošnjaka). Najnoviji popis iz 2011. pokazuje da se broj pripadnika oba naroda znatno povećao. Bošnjaka je tada bilo (+7 %) i Muslimana (+14 %), od toga 3360 Muslimana (–8 %) i 780 Bošnjaka (+87 %) živjelo je u Vojvodini. Prema popisu stanovništva Crne Gore iz 2003., u Crnoj Gori živjelo je Bošnjaka i Muslimana. Prema popisu iz 2011. u Crnoj Gori je živjelo Bošnjaka (+11 %) i Muslimana (–17 %). Na popisu stanovništva u Makedoniji iz 1994., bilo je Muslimana i 7244 Bošnjaka, dok 2002. je u republici živjelo Bošnjaka (+235 %) i 2553 Muslimana (–83 %).

Stanovništvo

Srbija Prema popisu stanovništva iz 2022. u Srbiji je živjelo 13.011 etničkih Muslimana, što čini 0,2 % stanovništva. Što se tiče religije, većina etničkih Muslimana izjasnila se kao muslimani, njih 12.129 ili 93,2 %. Pravoslavci su bili drugi, čineći 196 ili 1,5 % populacije etničkih Muslimana. Slijede ih ateisti (121 ili 0,9 %) i agnostici (5 ili 0,04 %). Ostali su pripadali drugim kršćanskim i vjerskim grupama, sa 523 ili 4 % onih koji se nisu izjasnili ili nisu znali.

Srpski je bio materinski jezik za 9803 ili 75,34 % etničkih muslimana. Bošnjački je bio drugi najgovoreniji jezik, sa 1283 ili 9,86 % govornika etničkih muslimana. Treći je bio albanski sa 870 ili 6,69 % ​​etničkih muslimana koji govore tim jezikom. GodinaBroj stanovnika%+/–1991.180.0272,3 %2002.19.5030,2 %2011.22.3010,3 %2022.13.0110,2 %

Bosna i Hercegovina Prema popisu stanovništva iz 2013. u Bosni i Hercegovini živjelo je 12.121 etničkih muslimana, što čini 0,34 % stanovništva. Prije usvajanja bošnjačkog identiteta krajem 1993. u Bosni i Hercegovini živjelo je 1.902.956 osoba koje su se izjasnile kao etnički Muslimani, što je 43,5 % stanovništva. Nasuprot tome, 1496 osoba se izjasnilo kao „Muslimani – Bošnjaci”, 1285 kao Bošnjaci i 876 kao „Bošnjaci – Muslimani”, što ukupno iznosi 3657 ili 0,1 % ukupnog stanovništva. Što se tiče religije, većina etničkih Muslimana izjasnila se kao sljedbenici islama ili muslimani, njih 11.559 ili 95,3 %. Preostali dio su uglavnom bili ateisti ili agnostici, 208 ili 1,7 %, dok se 205 ili 1,7 % nije izjasnilo ili nije poznato.

Bošnjački je bio materinski jezik za 10.784, ili 89 %, etničkih muslimana. Srpskohrvatski je naveden kao materinski jezik za 550 ili 4,5 % etničkih muslimana, pri čemu se 447 ili 3,69 % odlučilo za srpski, a 65 ili 0,5 % za hrvatski. Većina onih koji su izjasnili srpski jezik kao materinski, njih 423, živjela je u Republici Srpskoj.

Gradovi i općine sa najvećim brojem etničkih muslimanima bili su: Velika Kladuša (1366), Tuzla (1050), Travnik (535) i Zenica (531).

Ostale države thumb|250px|right|Muslimani u Crnoj Gori, prema popisu stanovništva iz 2011. U Sloveniji je, prema popisu iz 2002, bilo 10.467 etničkih muslimana. U Crnoj Gori je, prema popisu iz 2023, bilo 10.162 etničkih muslimana. U Hrvatskoj je, prema popisu iz 2021, bilo 3902 etničkih muslimana. U Sjevernoj Makedoniji je, prema popisu iz 2021, bilo 1187 etničkih muslimana.

Vidi još Islam u Hrvata Islam u Srbiji

Izvori

Literatura

Vanjske poveznice Matica muslimanska Crne Gore (službena stranica) Savjet Muslimana Crne Gore (službena stranica) Glas Muslimana Crne Gore (službena stranica)

Kategorija:Slaveni Kategorija:Bošnjaci Kategorija:Povijest druge Jugoslavije