Burzum je debitantski studijski album istoimenog norveškog black metal projekta. Album je u ožujku 1992. godine objavila diskografska kuća Deathlike Silence Productions te ga je 1995. godine ponovno objavila diskografska kuća Misanthropy Records zajedno s EP-om Aske. Album se smatra jednim od najvažnijih glazbenih uradaka drugog vala norveškog black metala.
O albumu Varg Vikernes je početkom 1990-ih upoznao Øysteina Aarsetha, poznatijeg pod pseudonimom Euronymous, u njegovoj prodavaonici albuma Helvete (norveški: "Pakao") u Oslu. Vikernes, koji je u to vrijeme živio u Bergenu, često je posjećivao to mjesto. Nakon nekog se vremena razvilo prijateljstvo između njega, Euronymousa i ostalih članova grupe Mayhem. Bubnjar Mayhema, Jan Axel Blomberg (poznatiji kao Hellhammer), komentirao je:
Vikernes je ubrzo postao ključna osoba takozvanog "Unutarnjeg kruga" norveške black metal scene. U to je vrijeme Aarseth već bio osnovao svoju diskografsku kuću Deathlike Silence Productions te je potpisao ugovor s Vikernesovim samostalnim glazbenim projektom Burzum koji je prije toga objavio dva demouratka koje su činile samo instrumentalne skladbe. Naziv Burzum preuzet je iz crnog jezika kojeg je osmislio britanski književnik J. R. R. Tolkien za svoju trilogiju Gospodar prstenova te izraz u prijevodu znači "tama". U pogledu odabira imena Vikernes je izjavio:
Zbog lošeg Aarsethovog financijskog stanja, snimanje albuma neko je vrijeme bilo odgađano. Vikernesova majka, Lene Bore, donirala je većinu novca potrebnog za projekt. Moynihan, Michael/Søderlind, Didrik: Lords of Chaos: The Bloody Rise of the Satanic Metal Underground. Promedia, Zeltingen 2002., , str. 141 ff. Snimanje albuma je započelo u siječnju 1992. godine u studiju Grieghallen Studio koje je pripadalo Eiriku "Pyttenu" Hundvinu. Ovaj je studio bio odabran jer se nalazio blizu Vikernesove kuće te jer je poznavao Hundvina još od vremena kada je bio član grupe Old Funeral. Hundvin je bio producent albuma te su mu u tom poslu pomogli sam Vikernes i Aarseth.
Padde, bivši bubnjar Old Funerala, ostavio je svoje bubnjeve Vikernesu na raspolaganje. Sve je instrumente na albumu svirao Vikernes, dok je Aarseth samo svirao solo gitaru na pjesmi "War" te snimio pozadinske zvukove pomoću gonga na pjesmi "Dungeons of Darkness". Kako bi stvorio grub i neobrađen zvuk, Vikernes se koristio opremom loše kvalitete (primjerice, neispravnim Marshallovim pojačalom) te je snimio vokale koristeći se slušalicama. Varg Vikernes, Until the Light Takes Us (Dokumentarni film), 2008. Prema Vikernesovim riječima, album je bio snimljen i masteriran u samo 19 sati. Sve su pjesme na albumu bile snimljene iz prvog pokušaja. Varg Vikernes: A Burzum Story Part VI – The Music
Promotivni demouradak Burzum s pjesmama "Feeble Screams from Forests Unknown" i "Ea, Lord of the Depths" bio je objavljen u veljači 1992. godine, a mjesec dana kasnije bio je objavljen i sam album. Promotivni demouradak na Burzum.org
Nakon objave Neko vrijeme nakon objave Burzumovog debitantskog albuma, "Unutarnji krug", čiji su predstavnici bili Aarseth i Vikernes, pretvorio se u kriminalnu organizaciju na čiji se račun dogodilo nekoliko spaljivanja crkava te napada na razne članove suparničkih glazbenih grupa; primjerice, kuća Christofera Johnssona, pjevača grupe Therion, bila je zapaljena. Ovaj je čin navodno počinila osamnaestogodišnja djevojka imena Suuvi Mariotta Puurunen koja je htjela izraziti čast "Grofu", kako je zvala Vikernesa, bazirajući se na njegov pseudonim "Count Grishnackh" te ga je smatrala svojim "vođom". Prije nego što je zapalila kuću, nožem je u vrata urezala rečenicu "Grof je bio ovdje i vratit će se". Tamo je također položila i potpisani primjerak Burzumovog albuma. Pošto je pazikuća primijetio vatru na vrijeme, stan ipak nije izgorio. Moynihan, Michael/Søderlind, Didrik: Lords of Chaos: The Bloody Rise of the Satanic Metal Underground. Promedia, Zeltingen 2002., str. 112 Vikernes se u bergenskim novinama Bergens Tidende javno radikalizirao i hvalio zločinima koje je počinio te svojoj poziciji unutar Unutarnjeg kruga, nadajući se tako većoj reklami svojeg drugog albuma. U siječnju 1993. godine bio je uhićen po prvi put zbog optužbi za nekoliko pokušanih i počinjenih požara, no zbog manjka dokaza bio je pušten na slobodu u ožujku 1993. Moynihan, Michael/Søderlind, Didrik: Lords of Chaos: The Bloody Rise of the Satanic Metal Underground. Promedia, Zeltingen 2002., str. 144 ff.
U ožujku 1993. godine bio je objavljen EP Aske (norveški: "Pepeo") koji je bio snimljen u kolovozu 1992. te se na njemu nalazila nova snimka pjesme "A Lost Forgotten Sad Spirit". Na naslovnici EP-a nalazi se fotografija ruševina crkve Fantoft Stave koja je izgorila u požaru 6. lipnja 1992. godine. Uz EP se također prodavao i upaljač na kojem se također nalazila naslovnica EP-a.
thumb|Crkva Fantoft Stave nakon obnove Tijekom razdoblja u zatvoru, situacija između Aarsetha i Vikernesa se zaoštrila; Vikernes je izjavio kako ga je Aarseth lišio honorara za prvi album i EP te da nije podmirio dugove s njegovom majkom. Vikernes je ubio Aarsetha 10. kolovoza 1993., zbog čega je bio osuđen na 21 godinu zatvora - najtežu norvešku zatvorsku kaznu. Nije bio optužen samo za Aarsethovo ubojstvo, već i za spaljivanje triju crkava, pokušaj spaljivanja još jedne crkve te posjedovanja oružja i eksploziva. Vikernes nikad nije bio optužen za spaljivanje crkve Fantoft Stave, čije su ruševine prikazane na naslovnici EP-a Aske.
Glazbeni stil Za razliku od kasnijih Vikernesovih albuma, Burzum je nastao pod velikim utjecajem takozvanog prvog vala black metala iz 1980-ih. Kao glavni utjecaji bili su navedeni sastavi Hellhammer i Bathory. Pjesme na albumu su gotovo monotone te najčešće ne sadrže nikakve promjene u ritmu niti sofisticirane gitarističke solističke dionice. Produkcija albuma namjerno je bila primitivno izvedena čime su pjesme dobile dodatni grubi prizvuk. Razlog takve produkcije bio je taj da se uspostavi antiteza tadašnjoj čistoj i tehnički savršenoj produkciji prisutnoj na death metal albumima te kako bi black metal tim činom dobio svoj prepoznatljivi zvuk.
Album započinje kratkim sintesajzerskim interludijem. Neke pjesme, kao što su "Feeble Screams from Forests Unknown" i "Ea, Lord of the Depths", ritmički su vrlo brze te su svirane uz pomoć bubnjarske tehnike dvostrukog basa, dok su ostale pjesme, poput pjesme "Spell of Destruction", spore. S vokalnog gledišta, Vikernesov pjevački stil čini vrištanje tipično za black metal. "Channelling the Power of Souls into a New God" je gotovo u svojoj cijelosti instrumentalna skladba koju čine sintesajzerski ambijentalni zvukovi te je ujedno i Vikernesov prvi glazbeni eksperiment u ambijentalnoj glazbi, glazbenom žanru kojem će se u potpunosti posvetiti na svojim albumima Dauði Baldrs (iz 1997.), Hliðskjálf (iz 1999.), Sôl austan, Mâni vestan (iz 2013.) te The Ways of Yore (iz 2014.). Na kraju pjesme čuje se fraza "Worship me!" ("Štuj me!) koja je izrečena šapatom.
"War" je nekarakteristična Burzumova pjesma. Vrlo je kratka (traje samo dvije minute i trideset sekundi) te sadrži utjecaje preuzete iz heavy metala i thrash metala. Relativno jednostavni gitaristički rifovi podsjećaju na punk glazbu, što pjesmu čini izrazito pamtljivom. Vikernes je kao glavni uzor za pjesmu naveo sastav Bathory. Intervju u fanzinu Abruptum, 1998. "The Crying Orc" je drugi instrumental na albumu kojeg ovog puta izvodi gitara. "A Lost Forgotten Sad Spirit" je najdulja skladba na albumu koja traje devet minuta; sporogo je ritma, sastoji se od malo ritmičkih promjena te je uglavnom bazirana na jednom rifu. "My Journey to the Stars" se, međutim, sastoji od nekolicine promjena u tempu. "Dungeons of Darkness", treća i posljednja instrumentalna skladba na albumu, zvukovno je vrlo jednolična; ovu je pjesmu Vikernes napisao zajedno s Aarsethom. Intervju u fanzinu Hammer of Damnation, oko 1992.
Tekstovi Tekstovi se uglavnom bave pričama iz mračne fantastike te su najveći utjecaj na njih izvršili igra uloga AD&D te trilogija Gospodar prstenova. Intervju s časopisom Terrorizer, br. 26, 1996. Vikernes je kasnije, kao krajnji desničar i neopoganist, pokušao ponovno interpretirati tekstove, vežući ih uz nordijsku mitologiju. Suprotno svojem prethodnom imidžu, u raznim je intervjuima, primjerice s britanskim ekstremnim metal časopisom Terrorizer te na raznim stranicama na internetu negirao da je bio inspiriran sotonizmom. Moynihan, Michael/Søderlind, Didrik: Lords of Chaos: The Bloody Rise of the Satanic Metal Underground. Promedia, Zeltingen 2002., str. 180 Razni Intervjui na Burzum.com
Iako su tekstovi pjesama bili napisani u obliku stihova, rima je prisutna samo u pjesmi "War". Neki tekstovi često sadrže samo pojedinačne riječi u obliku lanca asosijacija te tako stvaraju sastavni dio priče. Primjerice, početak pjesme "Feeble Screams from Forests Unknown" u prijevodu na hrvatski glasi:
Teme koje se učestalo pojavljuju na albumu uključuju potragu za ranijim i sretnijim vremenima, magiju i sumornost. Tekstovi su napisani bez ikakve emotivne komponente te služe čisto opisivanju sadržaja. Također sadrže i mizantropske i apokaliptičke poglede („Tragedija svijeta / Servirana je meni za gozbu“ – Spell of Destruction, „Tama, mržnja i zima / Vladat će zemljom kada se vratim“ – My Journey to the Stars). Prisutan je i dubok osjećaj beznadnosti ("Očajna duša / Nastavlja se pariti" – Feeble Screams from Forests Unknown), koji prekidaju ratni pokliči ("No ipak se ne smijemo predati" – War, "Poslušaj moj mač" – Spell of Destruction).
Vikernes je izjavio kako je Burzumova poruka bila u potpunosti sažeta u pjesmi "Feeble Screams from Forests Unknown" te da su sve ostale pjesme samo "fusnote". Pjesma opisuje putovanje drevne duše koja pokušava otvoriti vrata i ne uspijeva. Skladba završava stihom "The hopeless soul keeps mating" ("Očajna duša nastavlja se pariti"). Aarseth je prilikom unosa teksta pjesme u knjižicu prvog izdanja albuma promijenio izraz "mating" ("parenje") u "waiting" ("čekanje"). Ova je promjena prisutna i na inačici albuma koju je objavio Misanthropy Productions.
"Ea, Lord of the Depths" govori o sumerskom božanstvu imena Ea; ovo se božanstvo nazivalo "Gospodarom svijeta" te je imalo oblik morskog čudovišta. U kasnijem je intervjuu Vikernes izjavio kako je u pitanju mezopotamski Vodenjak te ga je povezao s Odinom, kojeg smatra "nordijskim Vodenjakom". Fenriz, član sastava Darkthrone, uklopio je ovu pjesmu na svoju black metal kompilaciju Fenriz Presents ... The Best of Old-School Black Metal iz 2004. godine.
"Spell of Destruction" govori o "prokletstvu uništenja" i slavljenju uništenja svijeta. Ova kletva doslovno glasi "Damkuna iftraga sheb nigurepur dafast" te je napisana na izmišljenom jeziku baziranom na izrazima iz Cthulhu Mythosa i zazivima iz Necronomicona američkog književnika H. P. Lovecrafta.
"War" čini fantastički tekst koji opisuje posljednje misli umirućeg ratnika. Vikernes je kasnije interpretirao pjesmu kao "odinistički koncept smrti u borbi", no u pogledu ranijih intervjua u kojima je kao glavni utjecaj za pjesmu izdvojio J. R. R. Tolkiena, ovakvo je objašnjenje neizvjesno.
"A Lost Forgotten Sad Spirit" je epska skladba o mrtvom dječaku u grobnici koji čeka da bude izbavljen iz nje kako bi vječno bio uklet u obliku "izgubljenog, zaboravljenog i tužnog duha".
"My Journey to the Stars" je bazirana na Vikernesovom snu te opisuje astralno putovanje. Stih "War between races / A goal is reached" ("Rat između rasa / Cilj je postignut") bi se mogao protumačiti kao referenca na Vikernesov otvoreni desničarski svjetonazor, no u kontekstu albuma nema takav značaj.Legacy 05/2006, str. 138. Početni stih, "I immaterialize" ("Ja se raspadam"), u knjižici albuma bio je krivo napisan kao "I materialize" ("Ja se materijaliziram"), što izmjenjuje značenje početka pjesme. Ova greška nije bila ispravljena na novoj inačici albuma.
Omot albuma