Hibridni rat ili specijalni rat vojna je strategija koja može sadržavati elemente konvencionalnog ratovanja, prijetnje vojnom silom, terorizma, paravojnih aktivnosti, informacijskih operacija, gospodarskog ratovanja i kibernetskog ratovanja. Makar su se hibridne metode ratovanja, poput propagande, zavaravanja, sabotaže i drugih nevojnih djelovanja odavno koristile radi destabiliziranja suparnika, suvremene tehnologije i stupanj međunarodne povezanosti omogućili su u novije vrijeme pojačavanje brzine, razmjera i intenziteta hibridnih djelovanja. Stoga je pojačano i djelovanje država i međunarodnih saveza u preveniranju takvih prijetnji.
Stručnjaci za nacionalnu sigurnost u Hrvatskoj za pojavnost koja je obuhvaćena hibridnim ratovanjem često koriste termin "specijalni rat", koji se u hrvatskom jeziku koristi još od doba SFRJ. Stariji termin u međunarodnoj uporabi je "subverzija"; od 2005. godine se koristitile termini "hibridni rat" i "hibridne prijetnje" koji su u najnovije vrijeme ušli u službene dokumente i počeli se koristiti kao službeni termini.
U Europskom parlamentu 23. studenog 2016. je donijeta rezolucija (2016/2030(INI)) koja analizira opasnosti od hibridnog rata kojega protiv Europske unije vode Rusija i ISIL. Ukazuje se tu da su propagandne manipulacije ruskih medija osobito jake u zemljama u istočnom susjedstvu Europske unije, čiji su nacionalni mediji često preslabi da se nose s tim izazovom, te da su tehnologije informacijskog i komunikacijskog ratovanja upotrijebljene također sa svrhom legitimiranja prijetnji suverenosti i neovisnosti nekih članica EU; a da također ISIL, Al-Kaida i drugi nasilni džihadističke terorističke grupe također sistematski koriste komunikacijske strategije radi opravdavanja svojih akcija protiv EU i njenih članica i protiv europskih vrijednosti, te radi poticanja svoje regrutacije među mladim Europljanima.
Europska unija je u travnju 2018. godine usvojila Zajedničku osnovu za borbu protiv hibridnih prijetnji i unaprjeđenje otpornosti EU, u kojoj se precizira da hibridna djelovanja protiv EU obuhvaćaju "mješavinu konvencionalnih i nekonvencionalnih, vojnih i ne-vojnih, otvorenih i prikrivenih aktivnosti koja mogu biti korištene na koordinirani način od državnih ili ne-državnih čimbenika radi postizanja određenih ciljeva, pri čemu ostaju ispod praga formalno proglašenoga rata a koje aktivnosti ciljaju kritične ranjivosti i nastoje kreirati zbunjenost u svrhu otežavanja brzog i djelotvornog donošenja odluka, te koje mogu obuhvatiti široki spektar mjera - od informatičkih napada na ključne informacijske sustave, preko prekida u radu ključnih infrastruktura poput energetskih ili financijski, do podrivanja javnog povjerenja u državne ustanove ili zlouporabe socijalnih poteškoća".
U suvremeno vrijeme se hibridna djelovanja - i to osobito psihološka i informativna djelovanja koja obično ne uključuju izrazito visoke troškove i ne uključuju visoke rizike - pokazuju kao najčešći oblik međunarodne agresije. Pri tome djelovanja države-agresora usmjerena na destabiliziranje, slabljenje i čak uništavanje političkih sustava drugih zemalja ostaju u velikoj mjeri prikrivena; te se na njih u suštini ne smije odgovoriti vojnim napadom."The Weaponizatio of Fiction and Truth: Disinformation as Hybrid Warfare and its Strategic Use in the United States 2024 Election", Julia Lemmon, "National Security and the Future" Vol 25, No. 2,16. prosinca 2024.
Literatura o hibridnom ratovanju Pisanje o specijalnom ratu je i povijesno bilo povezano s poteškoćama: makar su državne vlasti progonile nositelje subverzivnih aktivnosti, njihovi detalji - jer su one uvijek ilegalne - teško su se utvrđivali. Premda su primjerice Bavarske vlasti još u 18. stoljeću razotkrile revolucionarnu urotu Iluminata, pisanje o njima je do danas ostalo u sferi teorija zavjere. Nešto su bolje dokumentirane aktivnosti prevratničkih udruga poput srpske Crne ruke, talijanskih carbonara i makedonskih komita, čije su aktivnosti urodile uspjehom i značajno doprinijele uspjehu država za čiju su korist radili.
U vrijeme II. svjetskog rata se u najširoj javnosti uvriježio govor o tzv. petoj koloni. U desetljećima nakon drugog svjetskog rata se na području SFR Jugoslavije počelo javno objavljivati knjige i udžbenike o toj temi, uz korištenje termina "specijalni rat". Npr. objavljuje Ekonomski fakultet u Osijeku 1975. godine na hrvatskom jeziku udžbenik "Specijalni rat" autora Đure Takalića.
U zapadnim izvorima, tek se od približno 2005. godine piše o tzv. hibridnom ratovanju. Termin je postao široko prihvaćen nakon što ga je 2010. godine upotrijebio tadašnji ministar obrane Sjedinjenih Američkih Država Robert Gates u svojem tekstu objavljenom u časopisu Quadrennial Defense Review. Robert Gates je u tom svojem tekstu izložio detaljno objašnjenje o mjerama hibridnog ratovanja koje suparnik može koristiti da bi smanjio zaostajanje za SAD-om u konvencionalnoj vojnoj snazi.
Nakon oko 15 godina javnog pisanja o toj temi u zapadnim izvorima, prihvaćen je na svjetskoj razini termin "hibridni rat" u službenim dokumentima.
U zapadnim izvorima se i opet o hibridnom ratovanju najviše govori izučavajući primjere ne-zapadnih zemalja koje su geopolitički suparnici zapadnih zemalja i asocijacija. U ruskim izvorima, također, neće govoriti o hibridnim aktivnostima koje se pokreću iz Rusije, nego će o toj temi progovarati analizirajući subverzivne aktivnosti koje provode zapadne zemlje.
Ponekad obavještajne i vojne službe odaberu objaviti literaturu koju koriste za obrazovanje vlastitih kadrova; tako primjerice možemo iz američkih (SAD) vojnih izvora čitati"Information Operations and Counter-Propaganda: Making a Weapon of Public Affairs" , Garrison, W. C., U.S.ARMY WAR COLLEGE,Carlisle Barracks PA, 1999. detaljne analize informacijskog ratovanja na području bivše Jugoslavije tijekom ratnih sukoba 1990.-ih godina. Nakon javnog skandala vezanog uz umiješanost SAD u financiranje gerilskog rata u Nikaragvi 1980.- ih godina, stanoviti broj tajnih dokumenata o toj operaciji je javno objavljen.Dokumentacija iz "Iran - Contra afere", Sveučilište Brown, pristupljeno 21.12.2013.
Novinari i publicisti često pišu o skandalima koji su vezani uz specijalni rat, nerijetko na temelju informacija koje im daju profesionalni obavještajci - bilo aktivni, koji žele razotkriti djelovanje "neprijatelja", bilo umirovljeni, koji progovaraju o aktivnostima iz prošlosti. Početkom 1990.-ih godina u cijelom nizu zapadnoeuropskih zemalja je izbio skandal uz vrlo tajni NATO-ov projekt "Gladio", koji je pripremao mrežu visokomotiviranih i dobro uvježbanih suradnika diljem zemalja na zapadu Europe (uključujući čak i neutralnu Švicarsku) za provođenje oružanih diverzija u slučaju rata u kojem bi te zemlje bile okupirane od strane vojnih snaga Varšavskog ugovora: o toj mreži, koja je raspolagala tajnim skladištima oružja i znatnim novčanim sredstvima praktično bez nadzora civilnih vlasti (vlade dotičnih zemalja su uglavnom bile obaviještene da na njihovom teritoriju postoji takva tajna oružana organizacija, ali nisu znale nikakve detalje o brojnosti, naoružanju i planovima njihovih aktivnosti) je dosta napisano - te se smatra da su dijelovi mreže bili, zacijelo bez odobrenja NATO-pakta - upleteni u cijeli niz terorističkih akcija, a pripisuje im se i uspješna organizacija državnog udara u Grčkoj 1967. godine."Due to the direct involvement of the Hellenic Raiding Force the Greek military coup has been labelled 'a Gladio coup'." (NATO's Secret Armies: Operation GLADIO and Terrorism in Western Europe by Daniele Ganser, p. 221.) "In Greece, where it was given the code-name, Sheepskin, a cell was set up by the CIA in the 1950s but was dismantled in 1988, according to the government. Officers in the underground unit were involved in the Colonels' coup in 1967." (Richard Norton-Taylor, "The Gladio File: did fear of communism throw West into the arms of terrorists?", in The Guardian, December 5, 1990)
U Hrvatskoj izlazi časopis "National Security and the Future","National Security and the Future", SVEZAK 13, br. 4, 2012., ISSN 1 332-4454. kojega uređuje bivši čelnik hrvatskih obavještajnih službi Miroslav Tuđman, a na njemu sudjeluje i cijeli niz drugih znanstvenika i drugih profesionalaca iz Hrvatske i drugih zemalja sa značajnim obavještajnim iskustvom; znatan dio tekstova u tom časopisu posvećen je specijalnom ratovanju.
Podjela Hibridno ratovanje, tj. subverzija, ima nekoliko jasno određenih oblika. Oni su:
psihološki rat koji se rabi i u doba mira i u doba rata radi podizanja vlastitog, a smanjivanja neprijateljskog morala. Medijski rat ili informacijski rat između država ili protiv neke države kako bi se dobilo javno mnijenje na vlastitu stranu je trenutno najpoznatiji oblik ovog rata. Njime se diskreditiraju protivnička postignuća, omalovažava nečija povijest, ratne žrtve, doprinosi na svim područjima (kultura, znanost, rat), obezvrjeđuje, kleveće, stigmatizira, etiketira protivnika i tako dalje. Takva djelovanja se često zovu "lažne vijesti". Primjerice su početkom Domovinskog rata 1991. godine protiv Hrvatske vođene Operacije „Labrador“ i "Opera", a vođene su slične propagandne akcije i nakon toga. U starijoj literaturi na području komunističkih država - pa tako i na području bivše Jugoslavije - koristio se uglavnom za ove aktivnosti termin "propaganda", a u zapadnoj literaturi termini "medijske operacije", te "psihološke operacije" (često uz korištenje kratice PSYOP). U novije vrijeme prevladava termin "informacijske operacije", gospodarski rat u kojem jedna država svojim akcijama nanosi ekonomsku štetu drugoj državi bez objave rata. Tako primjerice SAD provode gospodarsku blokadu Kube još od Kubanske revolucije krajem 1950.-ih godina, a Ujedinjeni narodi i druge međunarodne asocijacije su proglasile ekonomske sankcije protiv cijelog niza zemalja involviranih u podupiranje terorizma (poput Libije, svojedobno"EU namjerava pooštriti sankcije protiv Libije",S. Kobešćak za "Deutsche Welle" 9.3.2011.,pristupljeno 21.12.2013.) ili u ratove - tako su povodom rata u Bosni i Hercegovini Ujedinjeni narodi proglasili Međunarodne sankcije protiv SR Jugoslavije koje su toj zemlji (današnja Srbija, te današnja Crna Gora) nanijeli teške ekonomske štete. U slučajevima kada neke države ili međunarodne organizacije nisu zadovoljne s postupanjem neke druge države, nerijetko pribjegavaju gospodarskim i drugim sankcijama - koje su mnogo blaže od oružanog napada na neku zemlju, ali opet mogu izazvati znatne neugodnosti i gospodarske štete. 2017. godine na meti takvih sankcija se osobito nalaze Sjeverna Koreja, Iran i Rusija. Sankcije protiv raznih zemalja mogu se kretati od zabrane prodaje oružja i ratnog materijala, preko ograničenja određenih vrsta gospodarske razmjene (npr. zabrana trgovina energentima, ili ulaganja u energetski sektor) do zapljene imovine. paravojne akcije s ciljem rušenja vlade neke države. Primjer za njih je rat u Nikaragvi protiv sandinističke vlade tijekom osamdesetih godina dvadesetog stoljeća.. "Scope of CIA Activities Under the Nicaragua Finding" Secret, Presidential Finding, September 19, 1983, 3 pp., Dokumentacija iz "Iran - Contra afere", Sveučilište Brown, pristupljeno 21.12.2013. Balvan-revolucija i druge paravojne operacije na početku Domovinskog rata također imaju takav karakter, obavještajne akcije, pomoću kojih se u nekim slučajevima može organizirati i izvršiti državni udar - kakav je primjerice uz potporu SAD izveo 1973. godine general Augusto Pinochet protiv legalne vlade Čilea kojoj je na čelu bio socijalist Salvador Allende,