Galjuf (Galliuf), hrvatska plemenitaška obitelj. (): Obitelj Galjuf , ARHiNET. Pristupljeno 29. svibnja 2016.
Povijest Plemstvo je dobio 1613. godine podijeljeno Martinovom sinu Jakovu. Od početka 17. stoljeća pripadala malom plemstvu Varaždinske županije. Mnogi su Galjufi bili županijski činovnici u Varaždinskoj županiji.
Dala nekoliko poznatih pripadnika, poput: zagrebačkog biskupa Josipa Galjufa (1722. – 1786.), koji je bio i zagrebački kanonik (1745.), rektor Hrvatskih kolegija u Bologni (1746.), arhiđakon vaškanski (1755.), kalnički (1755.), gorički i bekšinski (1763.), prisjednik i prelat Banskog stola, kraljevski savjetnik i povjerenik, zagrebački biskup (1772.) biskupa Tomu Galjufa zatim hrvatski jezikoslovac i pisac Ivan (1710. – 1770.) hrv. teološki i pravni pisac Bernardin Antun (1739. – 1803.) narodni zastupnik u Hrvatskom saboru Ladislav Galjuf
Na hrvatskom jugu spominje se također jedna obitelj Galjuf, francuskog podrijetla, latinist Marko Faustin Galjuf (autor poznate pjesme Navis Ragusina)(): Kupari , TZ općine Župa Dubrovačka. Pristupljeno 29. svibnja 2016. i industrijalac Mato Galjuf.
Posjedi Posjede su imali u Brezju kod Cesargrada, Vižovlje (kotar Klanjec; kurija; prodao Ljudevit u 20. st., skupa s obiteljskim arhivom, koji je prodao Hrv. drž. arhivu), Strmcu, Zagorskim Selima, Lovrečkoj Varoši, Kućarima (dvorac Lovrečina Grad), dvor u Prečcu, Lukovu.
Izvori
Vanjske poveznice Zajednica Hrvata u Makedoniji, ogranak Kumanovo klasicistička kurija Galjuf, Vižovje, iz 1839. godine, nekada vlasništvo obitelji Galjuf, Eisner i obitelji Kralj
Kategorija:Hrvatsko plemstvo