Oslobodilačka vojska Preševa, Medveđe i Bujanovca (alb. Ushtria Çlirimtare e Preshevës, Medvegjës dhe Bujanocit, UÇPMB) bila je albanska separatistička paravojna formacija, stvorena s ciljem borbe za odcjepljenje triju srbijanskih općina naseljenih pretežno albanskim stanovništvom (Preševo, Bujanovac, Medveđa) i njihovo pripojenje Kosovu, a kasnije i željenoj Velikoj Albaniji.
Uniforme, oznake i taktika OVPMB-a podsjećale su na netom raspuštenu Oslobodilačku vojsku Kosova, a iz nje je primila i dio boraca. OVPMB je 1999. godine pokrenula gerilsku/terorističku kampanju koja je potrajala do 2001. godine, kada je ova organizacija službeno raspuštena. Europska unija smatra OVPMB terorističkom formacijom.
Povijest Po završetku Rata na Kosovu 1999. godine, na granici Kosova i Savezne Republike Jugoslavije uspostavljena je tzv. sigurna zona u dubini od 5 kilometara unutar srbijanskog i crnogorskog teritorija. U sigurnu su zonu smjeli ulaziti samo pripadnici jugoslavenskog MUP-a, ali ne i Vojska Jugoslavije, dok je sama zona službeno bila pod nadzorom KFOR-a. http://www.nato.int/docu/update/2001/0312/e0314a.htm Sigurna je zona obuhvaćala nekoliko sela i gradića uglavnom naseljenih Albancima, no najveći su centri albanske manjine u južnoj Srbiji - Preševo, Bujanovac i Medveđa - ostali izvan nje.
Demilitariziranu su zonu ubrzo iskoristili gerilci bivše Oslobodilačke vojske Kosova i u njoj uspostavili baze za buduće napade na jugoslavensku vojsku, policiju i državni aparat. Srbijanska je policija nakon nekog vremena prestala patrolirati u sigurnoj zoni zbog opasnosti od zasjeda. Oslobodilačka vojska Preševa, Medveđe i Bujanovca službeno je osnovana u pograničnom selu Dobrosinu, početkom siječnja 2000. godine. Хапшење због напада у Добросину, rts.rs, 16. listopada 2012., pristupljeno 6. svibnja 2016.
Akcije OVPMB-a uključivale su atentate na lokalne albanske političare koji su podržavali Slobodana Miloševića (primjerice atentat na Zemaila Mustafija, potpredsjednika bujanovačkog ogranka Socijalističke partije Srbije), zasjede na vojsku i policiju, granatiranje naselja pod nadzorom SRJ itd. Između 21. lipnja 1999. i 12. studenoga 2000. godine zabilježena su 294 napada OVPMB-a (246 u Bujanovcu, 44 u Medveđi i 6 u Preševu). U njima je smrtno stradalo 14 (šest civila i osam policajaca), a ranjeno 37 osoba (dva UN-ova promatrača, tri civila i 34 policajca), dok je pet civila oteto. Smatra se da je OVPMB u svoje redove prihvaćala i maloljetnike. Child Soldiers Global Report 2001 - Federal Republic of Yugoslavia
Kada je procijenjeno da situacija izmiče kontroli, NATO je 24. svibnja 2001. godine dozvolio Vojsci Jugoslavije da ponovno preuzme nadzor nad tzv. sigurnom zonom, istovremeno pružajući mogućnost gerilcima OVPMB-a da se predaju snagama KFOR-a i tako izbjegnu zarobljavanje od strane jugoslavenskih vlasti. Otprilike 450 gerilaca tu je priliku i iskoristilo, uključujući neke od članova vodstva te paravojske.
Dio pripadnika OVPMB-a je ubrzo po napuštanju južne Srbije prešao na teritorij susjedne Makedonije, gdje se tek rasplamsavao albansko-makedonski sukob, te je tamo sudjelovao u osnivanju albanske Oslobodilačke nacionalne vojske.
Izvori
Vanjske poveznice Yugoslavia: Rebel Albanian Separatists in Serbia, Associated Press, pristupljeno 8. svibnja 2016. Serbia: UCPMB Commander Azemi Speaks to APTN, aparchive.com, 6. prosinca 2000., pristupljeno 8. svibnja 2016.
Kategorija:Oružane snage Kategorija:Rat na Kosovu Kategorija:Terorističke skupine Kategorija:Povijest Srbije (1989. – 2006.) Kategorija:Srpsko-albanski sukob Kategorija:Političko nasilje u Srbiji Kategorija:Albanci u Srbiji