300px|mini|Estádio do Maracanã u Rio de Janeiru, domaćin prvog finala Svjetskog klupskog prvenstva (2000.)

Finale FIFA Svjetskog klupskog prvenstva završna je utakmica Svjetskog klupskog prvenstva u nogometu koje organizira krovna svjetska nogometna organizacija FIFA. Natjecanje je prvi put održano 2000. godine ali je, iz više razloga, bilo odgođeno od 2001. do 2004. Nakon promjene u formatu i spajanja s Interkontinentalnim kupom, prvenstvo je obnovljeno od 2005. godine.

Corinthians i Barcelona su klubovi s najviše pobjeda, obje su momčadi po dva puta osvojili prvenstvo. Brazilske su momčadi najuspješnije, zajedno imaju četiri pobjede. Union of European Football Associations (UEFA) je najuspješnija konfederacija sa sedam naslova od šest različitih europskih klubova.

Povijest

18pxZa cjelokupnu povjest natjecanja, pogledajte FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo § Povijest

Prvo je finale bilo susret dviju brazilskih momčadi i jedno od dva finala gdje se momčad domaćin kvalificirala za završni susret. Vasco da Gama nije uspjela iskoristiti domaću prednost, Corinthians je izašao kao pobjednik susreta, ali tek nakon izvođenja jedanaesteraca rezultatom 4:3, nakon što je poslije prvih 180 minuta susret bio bez pogodaka. Drugo izdanje prvenstva trebalo se održati 2001. u Španjolskoj, s formatom od 12 klubova. Međutom, natjecanje je otkazano 18. svibnja 2001., zbog više čimbenika, od kojih je najveći bio propast FIFA-ine marketinške tvrtke International Sport and Leisure. FIFA se nakon toga dogovorila s Toyotom da spoji Interkontinentalni kup i Svjetsko klupsko prvenstvo u jedno natjecanje.

U prvenstvu 2005., brazilski São Paulo se na putu do finala prvo namučio sa saudijskim Al-Ittihadom. U finalu, jedan gol Mineira bio je dovoljan da se svlada engleski Liverpool; te je tako Mineiro postao i prvi strijelac u finalima Svjetskih klupskih prvenstava . Kad je Internacional pobijedio branitelja svjetskog i južnoameričkog naslova prvaka São Paula u finalu Copa Libertadoresa 2006., kvalificirao se automatski za Svjetsko klupsko prvenstvo 2006. U polufinalu natjecanja, Internacional je pobijedio egipatski Al-Ahly i prošao u finale s Barcelonom. Ondje je kasnim pogotkom Adriana Gabirua Internacional osvojio natjecanje i trofej svjetskih prvaka otišao je ponovo Brazil.

Brazilska dominacija ovim natjecanjem završila se prvenstvu 2007. godine. Talijanski AC Milan prvo je u teškom susretu s japanskim Urawa Red Diamondsima, koje je predvodilo 67 000 navijača na Međunarodnom stadionu u Yokohami, pobijedio rezultatom 1:0 kvalificiravši se za završni susret. Milan je zatim rezultatom 4:2 svladao Bocu Juniors, u finalu koje je postalo značajno po tome što je po prvi put igrač isključen u finalu Svjetskog klupskog prvenstva. Milanov branič Kakha Kaladze iz Gruzije isključen je u 77. minuti susreta, dok se Pablo Ledesma iz argentinskog sastava pridružio Kaladzeu zaradivši crveni karton 11 minuta kasnije. Iduće se godine Manchester United pridružio Milanu, pobijedivši prvo japansku Gamba Osaku s 5:3 u polufinalu. U finalu, engleska je momčad svladala ekvadorski LDU Quito rezultatom 1:0 postavši svjetskim prvakom 2008. godine.

mini|lijevo|300px|Igrači Barcelone slave svoj drugi naslov svjetskog prvaka, 2011. U finalu UEFA Lige prvaka 2009., Barcelona je skinula s trona svjetske i europske prvake Manchester United i kvalificirala se za Svjetsko prvenstvo 2009. U polufinalu prvenstva, Barcelona je svladala meksički Atlante s 3:1 i prošla u finale s Estudiantesom. Nakon vrlo izjednačene utakmice u kojoj se išlo i u produžetke, Lionel Messi glavom je postigao pogodak koji je Barcelonu okrunio svjetskim prvacima i donio im šesti trofej u godinu dana. Prvenstvo 2010. donijelo je prvu momčad koja nije iz Europe ili Južne Amerike u finalu: kongoanski Mazembe pobijedio je brazilski Internacional s 2:0 u polufinalu i prošao u finale s milanskim Interom, koji je do finala stigao svladavši južnokorejski Seongnam Ilhwa Chunma rezultatom 3:0. Internazionale je istim rezultatom pobijedio Mazembe u finalu, osvojivši tako peti trofej u godinu dana.

2011. godine, Barcelona se ponovo iskazala pobijedivši prvo rezultatom 4:0 katarski Al-Sadd u polufinalu. U finalu, Barcelona je ponovila isti rezultat sa Santosom; što je do danas najveća pobjeda u finalima Svjetskih klupskih prvenstava. Nakon dominacije Europljana, koji su osvojili pet prvenstava zaredom, brazilski je Corinthians u Japanu 2012. postao svjetskim prvakom. U polufinalu je Al-Ahly držao rezultat neizvjesnim kada je Corinthiansov Paolo Guerrero postigao pogodak i poslao svoju momčad u finale. Ondje će Guerrero još jednom postati junak i jedini strijelac susreta u kojem je Corinthians svladao londonski Chelsea rezultatom 1:0, vrativši tako trofej Svjetskog prvenstva u Brazil nakon šest godina.

Europska se dominacija vratila u Maroku 2013. Pobjednik Lige prvaka, Bayern München započeo je prvenstvo s pobjedom od 3:0 nad kineskim Guangzhou Evergrandeom u polufinalu. U finalu ga je čekala Raja Casablanca, koja je postala drugim domaćinom Svjetskog klupskog prvenstva koji se kvalificirao za finale; to su učinili iznenađujuće pobijedivši prvaka Južne Amerike Atlético Mineiro rezultatom 3:1. U finalu, njemačka je momčad svladala domaćine s 2:0 i osvojila svoj prvi naslov svjetskog prvaka. 2014., svjetskim je prvakom po prvi put u svojoj povijesti postao španjolski Real Madrid, u svom drugom nastupu na prvenstvu nakon 2000. U polufinalu je kraljevski klub deklasirao meksički Cruz Azul s 4:0, dok su u finalu rezultatom 2:0 svladali argentinski San Lorenzo na Stade de Marrakech u Marrakechu, Maroko.

Popis finala Međunarodni stadion u Yokohami u Japanu bio je šest puta domaćin finala FIFA Svjetskog klupskog prvenstva, što je trenutačni rekord natjecanja. Uz Estádio do Maracanã u Brazilu, to je jedini stadion koji je ugostio finale Svjetskog nogometnog prvenstva i finale Svjetskog klupskog prvenstva (finale Svjetskog prvenstva 2002. igralo se u Yokohami, dok je odlučujuća utakmica Svjetskog prvenstva 1950. i finale 2014. igrano na Maracani). Finale Svjetskog klupskog prvenstva 2000. je najposjećenije finale natjecanja sa 73 000 gledatelja u brazilskom finalu. Trenutačno je to jedino finale u kojem su međusobno igrala dva kluba iz iste države. Finale prvenstva 2013. imalo je najmanji broj gledatelja na stadionu, s posjetom od 37 774.

Finale 2007. bilo je rekorder po broju postignutih pogodaka, sa šest golova od pet različitih igrača, dok je finale 2000. zasad jedino bez pogodaka. Najuvjerljivije finale, s pobjedom od četiri gola razlike, bilo je 2011.

IzdanjePobjednikRezultatDrugoplasiraniStadion finalaDomaćinBr. gledateljaIzvori2000.30px|borderCorinthians0:0 (4:3 pen.)30px|borderVasco da GamaEstádio do Maracanã, Rio de Janeiro73 0002005.30px|borderSão Paulo1:030px|borderLiverpoolMeđunarodni stadion, Yokohama66 8212006.30px|borderInternacional1:030px|borderBarcelonaMeđunarodni stadion, Yokohama67 1282007.30px|borderMilan4:230px|borderBoca JuniorsMeđunarodni stadion, Yokohama68 2632008.30px|borderManchester United1:030px|borderLDU QuitoMeđunarodni stadion, Yokohama68 6822009.30px|borderBarcelona2:1 (produžetci)30px|borderEstudiantesStadion šeika Zajeda, Abu Dhabi UAE43 0502010.30px|borderInternazionale3:030px|borderTP MazembeStadion šeika Zajeda, Abu Dhabi UAE42 1742011.30px|borderBarcelona4:030px|borderSantosMeđunarodni stadion, Yokohama68 1662012.30px|borderCorinthians1:030px|borderChelseaMeđunarodni stadion, Yokohama68 2752013.30px|borderBayern München2:030px|borderRaja CasablancaStade de Marrakech, Marrakesh37 7742014.30px|borderReal Madrid2:030px|borderSan LorenzoStade de Marrakech, Marrakesh38 345

Uspješnost

Klubovi Corinthians i Barcelona dijele rekord prvenstva za najviše pobjeda; oba su kluba dvaput osvajala natjecanje. Corinthians je jedini klub koji je osvojio prvenstvo kvalificiravši se isključivo kao nacionalni prvak države domaćina, ne osvojivši nijedno kontinentalno natjecanje. Barcelona drži rekord za najviše nastupa, s tri. TP Mazembe i Raja Casablanca su jedini sudionici finala koji ne dolaze ni iz Europe niti Južne Amerike.

Uspješnost po klubuDržava Klub Pob. 2. mj. God. osvajanja God. 2. mjestaBarcelona212009., 2011.2006.Corinthians202000., 2012.—São Paulo102005.—Internacional102006.—Milan102007.—Manchester United102008.—Internazionale102010.—Bayern München102013.—Real Madrid102014.—Vasco da Gama01—2000.Liverpool01—2005.Boca Juniors01—2007.LDU Quito01—2008.Estudiantes01—2009.TP Mazembe01—2010.Santos01—2011.Chelsea01—2012.Raja Casablanca01—2013.San Lorenzo01—2014.

Države Brazilska Campeonato Brasileiro Série A najuspješnija je nogometna liga Svjetskih klupskih prvenstava, sa šest titula 2000., 2005., 2006. i 2012. Španjolska La Liga je na drugom mjestu s tri naslova 2009., 2011. i 2014., dok je talijanska Serie A na trećem mjestu s dva naslova 2007. i 2010. Serie A i njemačka Bundesliga su jedine lige s neporaženim predstavnicima na prvenstvu. Argentinska Primera División drži neslavni rekord od najviše poraza u finalu bez osvajanja ijednog naslova; njezini predstavnici gubili su finala 2007., 2009. i 2014.

Uspješnost po državi Država Finalisti Pobjednici Drugoplasirani642431220312110303101101101

Konfederacije UEFA (Union of European Football Associations) je najuspješnija konfederacija sa sedam naslova. UEFA i južnoamerički CONMEBOL (Confederación Sudamericana de Fútbol) imaju po deset finalista, što je rekord natjecanja. Confédération Africaine de Football'', ili CAF, je jedina ostala konfederacija s predstavnikom u finalu Svjetskog klupskog prvenstva.

Uspješnost po konfederaciji Konfederacija Finalisti Pobjednici Drugoplasirani25px UEFA (Europa)1073CONMEBOL (Južna Amerika)104625px CAF (Afrika)202

Izvori

Vanjske poveznice Službena stranica Svjetskog klupskog prvenstva

Finale FIFA Svjetskog klupskog prvenstva