Čedo Jovićević (Žabljak, 14. lipnja 1952. Zagreb, 11. travnja 2020.), bio je nogometaš i nogometni trener.
Igračka karijera Čedo Jovićević igrao je za Lovćen iz Cetinja (1968. – 1972.), a potom je prešao igrati za zagrebački Dinamo (1972. – 1982.) za kojega je ukupno odigrao 390 utakmica i postigao 11 pogodaka.Nogometni leksikon: Jovičević, Čedo, pristupljeno 15. siječnja 2015.
Igračke karakteristike Vrlo pouzdan lijevi branič, borben, odlična pregleda igre i dobre igre glavom.
Trenerska karijera Nakon završetka igračke karijere ostao je u nogometu kao trener. Prvotno je radio u Dinamovoj omladinskoj školi Hitrec–Kacian (1982. – 1986.) a zatim u Slavoniji iz Požege (1986. – 1987.), Radniku iz Velike Gorice (1987. – 1988.), Samoboru kao glavni trenerNK Samobor: Povijest NK Samobor , pristupljeno 15. siječnja 2015. (1988. – 1989.), bio je pomoćnik treneru Josipu Kužeu u zagrebačkome Dinamu (1989. – 1991.), a potom je otišao u Španjolsku. U madridskome Realu bio je trenerom pionira i juniora (1991. – 1996.), a potom je radio u Valladolidu (1996. – 2000.), Jerezu kao glavni trenerTomislav Židak, Tri tamne priče , Jutarnji list, 2. veljače 2008., pristupljeno 15. siječnja 2015. (2000. – 2002.), Zamori (2002. – 2003.) i Marbelli (od 2003).
Priznanja Igračka Klupska Dinamo Zagreb Prva savezna liga (1): 1981./82. Kup maršala Tita (1): 1979./80. Balkanski kup (1): 1977.
Obiteljska tradicija Njegov sin Igor Jovićević također je bio profesionalni nogometaš i sada trener.
Izvori
Vanjske poveznice Čedomir Jovičević , povijest.gnkdinamo.hr
Kategorija:Nogometaši Dinama Kategorija:Hrvatski nogometni treneri