Homo floresiensis ("čovjek s Floresa"; poznat i po nadimcima "Hobit" i "Flo") izumrla je vrsta roda Homo. Prvi pronađeni ostaci, koji su pripadali jedinci visine od oko 1,1 m, otkriveni su 2003. godine na otoku Flores u Indoneziji. Pronađeni su kosturi devet jedinki, uključujući i jednu potpunu lubanju.Brown et al. 2004.Morwood, Brown et al. 2005. Ti ostaci postali su predmetom intenzivnog istraživanja u pokušaju spoznavanja da li predstavljaju vrstu zasebnu od današnjih ljudi. Ovaj je hominin bio poseban zbog svog malenog tijela i mozga i relativno nedavnog izumiranja prine 50 000 godina.Morwood, Soejono et al. 2004. Uz njihove ostatke pronađen je kameni alat iz arheoloških horizonata u rasponu od prije 190 000 do 50 000 godina. Neki smatraju da je povijesni H. floresiensis možda vezan za mitove o Ebu gogou, koji su česti na otoku Flores.Gregory Forth, Hominids, hairy hominoids and the science of humanity , Anthropology Today, svezak 21, broj 3 (lipanj 2005.), str. 13. - 17.; John D. Hawks, Stalking the wild ebu gogo (24. lipnja 2005.).
Otkrivači H. floresiensisa, arheolog Mike Morwood i kolege, predložili su da veliki broj osobina, i primitivnih i naprednih, identificira te jedinke kao pripadnike nove vrste, H. floresiensis, unutar taksonomskog tribusa Hominini, koji uključuje sve vrste koje su u bližem srodstvu s ljudima nego čimpanzama. Otkrivači su također predložili da je H. floresiensis na Floresu živio u isto vrijeme kao i ljudi.
Indonezijski antropolog Teuku Jacob ubrzo je izrazio sumnju da ti ostaci predstavljaju novu vrstu, te je predložio da je lubanja LB1 pripadala modernom čovjeku oboljelom od mikrocefalije. Dva istraživanja, koja su paleoneurologinja Dean Falk i njezini kolege proveli 2005. i 2007. godine, odbacila su tu mogućnost.Falk et al. 2005.Falk et al. 2007FSU News 2007. Teze doktorice Falk et al. (2005.) odbačene su od Martina et al. (2006.) i Jacoba et al. (2006.), ali Morwood (2005.) i Argue, Donlon et al. (2006.) stali su u njezinu obranu.
Dva ortopedska istraživanja objavljena 2007. godine iznijela su o dokaze koji podupiru status vrste za H. floresiensisa. Istraživanje nekoliko kostiju pešća pokazalo je da su postojale sličnosti s istima kod čimpanzi ili ranih hominina, kao što je Australopithecus, ali i razlike s kostima kod današnjih ljudi.Tocheri et al. 2007.New Scientist 20. rujna 2007. Proučavanje kostiju i zglobova ruke, ramena i donjih udova rezultiralo je zaključkom da je H. floresiensis bio sličniji ranim ljudima i čovjekolikim majmunima nego današnjim ljudima.Larson et al. 2007. (preprint online )Guardian 21. rujna 2007. Objava jedne kladističke analizeArgue, Morwood et al. 2009 i studija komparativnih tjelesnih mjera iz 2009. godineJungers and Baab 2009 pružila je dodatnu podršku hipotezi da su H. floresiensis i Homo sapiens odvojene vrste.
Kritičari tvrdnje o statusu vrste nastavljaju vjerovati da su te jedinke u stvari Homo sapiens s patološkim promjenama u anatomiji i fiziologiji. Druga hipoteza u tom smislu je da su se jedinke rodile bez funkcionirajuće štitne žlijezde, što je rezultiralo endemičnim kretenizmom.Obendorf et al. 2008.
Otkriće Primjerke je na indonezijskom otoku Flores 2003. godine otkrio australsko-indonezijski tim arheologa u potrazi za tragovima prvobitne migracije Homo sapiensa iz Azije u Australiju. Nisu očekivali da će otkriti novu vrstu i bili su iznenađeni pronalaskom gotovo sasvim potpunog kostura hominina, kojeg su označili šifrom LB1 jer je iskopan u pećini Liang Bua. Daljnjim iskapanjima otkriveno je još sedam kostura, starih između 38 000 i 13 000 godina. Jedna kost ruke privremeno pripisana vrsti H. floresiensis stara je oko 74 000 godina. Primjerci nisu bili fosilizirani i opisano je da imaju "konzistenciju vlažnog upijajućeg papira"; nakon otkrivanja, kosti su morali ostaviti da se osuše prije daljnjeg iskopavanja.Dalton, 2004Morwood and van Oosterzee 2007. mini|250px|Špilja na otoku Flores u kojoj su primjerci pronađeni Složeno kameno oruđe odgovarajuće veličine za čovjeka od oko 3 stope također je bilo prisutno u toj pećini. Otkriveno je u obzorima starosti između 95 000 i 13 000 godina i povezano je (tj. pronađeno u istim slojevima) s ostacima slona izumrlog roda Stegodon (čije se stanište tijekom kvartara prostiralo cijelom Azijom). Pretpostavlja se da je slon bio plijen jedinke LB1. Homo sapiens se naselio ovo područje prije oko 45 000 godina.Smithsonian srpanj 2008.
Homo floresiensisovo postojanje otkriveno je znanstvenoj zajednici 28. rujna 2004. godine, nakon čega je ubrzo dobio nadimak "Hobit" prema izmišljenoj rasi iz Tolkienovog romana Hobit, a Homo hobbitus je predložen kao znanstveni naziv vrste. U početku je svrstan u vlastiti rod, Sundanthropus floresianus ("Sunda čovjek s Floresa"), ali su znanstvenici zaključili da lubanja, unatoč svojoj veličini, pripada rodu Homo.
Anatomija
Najbitnije i najočitije osobine koje odlikuju H. floresiensisa su njegovo malo tijelo i volumen moždane šupljine. Brown i Morwood također su identificirali mnoštvo manje upadljivih osobina koje bi razlikovale LB1 od današnjeg H. sapiensa, među kojima su oblik zubiju, nepostojanje brade i manji kut u glavi ramene kosti. Znanstvena zajednica strogo je razmotrila svaku od tih navodnih karakterističnih osobina, a različite istraživačke grupe došle su do različitih zaključaka po pitanju toga da li te osobine podržavaju postojanje nove vrsteArgue, Donlon et al. 2006 ili LB1 pripada teško oboljeloj jedinki H. sapiensa.Jacob et al. 2006
Otkriće dodatnih nepotpunih kostura potvrdilo je postojanje nekih osobina koje su pronađene kod primjerka LB1, kao što je nepostojanje brade, ali Jacob i ostali istraživački timovi tvrde da te osobine ne razlikuju LB1 od lokalnih H. sapiensa. Lyras et al. su na osnovu 3D morfometrije ustvrdili da se lubanja LB1 znatno razlikuje od lubanje bilo kojeg H. sapiensa, uključujući i one kod manjih osoba i onih s mikrocefalijom, te da im je lubanja jedino slična onoj kod Homo erectusa.Lyras et al. 2008
Maleno tijelo Prvi pronađeni ostaci, LB1, odabrani su za nomenklaturalni tip predložene vrste. LB1 je prilično potpun kostur s gotovo cijelom lubanjom, a utvrđeno je da je pripadao 30-godišnjoj ženi. LB1 je dobio nadimak Mala dama s Floresa ili "Flo".
Visina LB1 procijenjena je na oko 1,06 m. Visina drugog kostura, LB8, mjerenjem goljenične kosti procijenjen je na 1,09 m. Te procjene leže izvan raspona visine normalnog modernog čovjeka i znatno su niže od prosječne veličine odraslih ljudi, čak i kod onih najnižih, kao što su narodi Mbenga i Mbuti (< 1,5 m),Encyclopædia Britannica Online. Pygmy. Twa, Semang (1,37 m za odrasle žene) s Malajskog poluotokaFix 1995 ili Andamanci (1,37 m za odrasle žene).
Po tjelesnoj masi, razlike između modernih Pigmeja i Homo floresiensisa još su i veće. Tjelesna masa LB1 procjenjuje se na 25 kg. To je manje ne samo od modernog H. sapiensa, već i od H. erectusa, za kojeg su Brown i kolege predložili da je izravni predak H. floresiensisa. LB1 i LB8 također su i nešto manji od australopitecina od prije tri milijuna godina, za koje se prethodno nije smatralo da su se raširili izvan Afrike. Prema tome, LB1 i LB8 mogli bi biti do sada najmanji pripadnici šire čovjekove porodice.
Osim manje tjelesne veličine, primjerci u ostalim pogledima podsjećaju na H. erectusa, vrstu za koju se zna da je živjela u Jugoistočnoj Aziji u isto vrijeme kada i H. floresiensis. Te sličnosti formiraju osnovu za predloženu filogenetsku srodnost. Kontroverzno, isti taj tim prijavio je otkriće kamenih alata H. erectusa na Floresu starih oko 840 000 godina, ali ne i ostatke samog H. erectusa ili ikakve prijelazne fosile.Morwood et al., 1998
Kao objašnjenje za nizak rast H. floresiensisa, Brown et al. predložili su da je zbog ograničene količine hrane na Floresu H. erectus razvio manju tjelesnu veličinu (otočna patuljastost, oblik specijacije) što je primijećeno kod još nekoliko vrsta na Floresu, uključujući i nekoliko vrsta surlaša iz roda Stegodon. Patuljasta vrsta Stegodona s Floresa, Stegodon sondaari, izumrla je prije oko 850 000 godina i njeno je mjesto preuzela vrsta normalne veličine, Stegodon florensis, koji se potom također razvio u svoji patuljasti oblik, Stegodon florensis insularis, koja je nestala prije oko 12 000 godina.Morwood and van Oosterzee 2007: 8, 169 Tu hipotezu kritiziraju Teuku Jacob i kolege, koji tvrde da je LB1 sličan Pigmejima koji žive u floreskom selu Rampasasa i koji ističu da veličina u pigmejskim populacijama može znatno varirati. Pojavili su se kontradiktorni dokazi.
Malen mozak mini|250px|Pogled odozgo na lubanju LB1 Osim malenog tijela, H. floresiensis je imao i neobično malen mozak. Zapremina mozga holotipa LB1 procjenjuje se na 380 cm3, što ga svrstava u skupinu s čimpanzama i izumrlim australopitecinima. Veličina mozga kod LB1 upola je manja od njegovog pretpostavljenog izravnog pretka, H. erectusa (980 cm3). Odnos mase mozga i tijela kod LB1 leži između onog kod H. erectusa i čovjekolikih primata.Falk et al. 2006 Kao objašnjenje redukcije u veličini mozga koristi se otočna patuljastost.Znanstvenici s Prirodoslovnog muzeja u Londonu otkrili su da je redukcija veličine mozga kod izumrlog patuljastog vodenkonja s Madagaskara u odnosu na njegove živuće srodnike veća nego redukcija u veličini tijela, te da je slična redukciji u veličini mozga kod H. floresiensisa pri usporedbi s H. erectusom.Weston et al. 2009
Još jedan pokazatelj inteligencije je veličina Brodmannovog područja 10, dorsomedijalnog dijela prefrontalnog korteksa (kore mozga), što je dio mozga koji je povezan s višim procesima razmišljanja. Područje 10 primjerka LB1 iste je veličine kao i kod današnjih ljudi, unatoč mnogo manjoj sveukupnoj veličini mozga.
Bez obzira na malen mozak kod H. floresiensisa, znanstvenici mu pripisuju napredno ponašanje. Njihova pećina pokazuje tragove korištenja vatre za kuhanje, a kosti Stegodona nose tragove rezanja. Primjerci hominina također su pronađeni s kamenim oruđem iz razvijene tradicije gornjeg paleolitika, koja se obično asocira s modernim ljudima, koji imaju gotovo četverostruko veći volumen mozga (1310–1475 cm3) i 2,6 puta veću tjelesnu masu. Čini se da su neke od tih alata koristili u nužno kooperativnom lovu na Stegodone.
Ostale osobine Dodatne osobine koje idu u korist stavu da ostaci s Floresa potječu od populacije prethodno nepoznatih hominida su odsustvo brade, relativno niska uvijenost kostiju ruke, te debljina nožnih kostiju. Prisutnost svake od tih osobina potvrdili su nezavisni istraživači, ali postoje dvojbe o njihovom značaju.
Ramena kost i rameni pojas kod H. floresiensisa bili su predmet istraživanja Larsona et al. (2007.). Današnji ljudi imaju vrh kosti uvijen između 145 i 165 stupnjeva u odnosu na ravninu lakatnog zgloba. Kod primjerka LB1, uvijenost je u početku utvrđena na 110 stupnjeva. Larson je kasnije revidirao to mjerenje na 120 stupnjeva.
To bi moglo predstavljati prednost pri zamahivanju rukom, ali komplicira aktivnost koje se asociraju s modernim ljudima, kao što je izrada oruđa. Po pitanju ramenog pojasa H. floresiensisa, istraživali su slomljenu ključnu kost LB1 i lopaticu primjerka LB6. Ključna kost bila je relativno kratka, što je u kombinaciji s oblikom lopatice i niskom uvijenošću kosti ruke rezultiralo ramenima postavljenim malo prema naprijed, kao da sliježe ramenima. Prema tome, H. floresiensis je mogao savijati lakat na način na koji to čine današnji ljudi i Larson je zaključio da je bio sposoban za izradu oruđa.
Tocheri et al. (2007.) pregledali su tri kosti pešća za koje se smatra da pripadaju jedinki LB1. Oblik tih kostiju navodno se znatno razlikovao od kostiju ručnog zgloba današnjih ljudi i više je sličio na zglob velikih afričkih čovjekolikih majmuna ili Australopithecusa.