Heydər Əlirza oğlu Əliyev (Nahičevan, 10. svibnja 1923. – Cleveland, 12. prosinca 2003.) bio je predsjednik Azerbajdžana od 1993. do 2003. godine. U vrijeme Sovjetskog Saveza bio je predsjednik Odbora državne sigurnosti (KGB) u Azerbajdžanskoj SSR od 1967. do 1969. godine, a potom prvi tajnik CK KP Azerbajdžana od 1969. do 1982. godine. Član je Politbiroa CK KP SSSR-a i zamjenik premjera sovjetske vlade od 1982. do 1987. godine, kada ga je smijenio Mihail Gorbačov kao protivnika reformske politike.Alijev, Gejdar. Proleksis enciklopedija, rujna 2013. Pristupljeno 2. svibnja 2014.
Nakon povratka u Azerbajdžan istupao je kao nacionalist. Komunističku partiju napustio je 1991. godine i postao predsjednik parlamenta u Nahičevanskoj AO. U lipnju 1993. godine uklonio je predsjednika Əbülfəza Elçibəya s vlasti i postao predsjednik države. Kao predsjednik Azerbajdžana, godine 1994. potpisao je mirovni sporazum s Armenijom kojim je okončan Rat u Gorskom Karabahu, a Armenija zadržala vlast nad enklavom Gorski Karabah zbog koje se vodio rat od 1988. godine. Njegovim dolaskom na vlast prekinuto je razdoblje nestabilnosti. Američke i druge naftne kompanije uključile su se u eksploataciju nafte. Vladavina Əliyeva bila je obilježena korupcijom i nepotizmom. Zbog bolesti je odstupio s vlasti 2003. godine, a za predsjednika je izabran njegov sin İlham Əliyev.Azerbajdžan . Hrvatski obiteljski leksikon, 2005. Pristupljeno 2. svibnja 2014.
Mladost Heydər Əliyev rođen je u Nahičevanu u kući koja se nalazila u Puškinovoj ulici, poznatoj kao Puškinski potok.Речь Президента Азербайджана Гейдара Алиева на церемонии открытия памятника гениальному русскому поэту А.С.Пушкину (na ruskom). Heydər Əliyev irsi, 9. travnja 2000. Pristupljeno 2. svibnja 2014. Rođen je u obitelji željezničkog radnika kao četvrto od osmero djece. Obitelj Əliyev u Nahičevan je došla iz azerskog sela Džomartli u nekadašnjem Zangezurskom ujezdu (današnje selo Tanaat kod Gorisa u Armeniji).De Wall, 2004., str. 306. Majka njegovog oca bila je iz sela Urud (danas selo Vorotan u Armeniji).Ahundova, 2007., str. 19. - 29. Među njegovim predcima ima i onih koji su nosili počasni naslov kerbalai koji se davao onim šijitskim muslimanima koji su hodočastili u Karbalu u Iraku. U jednom intervjuu Əliyev je rekao: "Ja po svojim korijenima pripadam muslimanskoj religiji. Po nacionalnosti sam Azer i ponosan sam s tim".Gusman, 2005., str. 95. U njegovoj je obitelji bilo još četvero braće: Həsən (1907. – 1993.), Hüseyn (1911. – 1991.), Aqil (1926. – 2006.) i Cəlal (r. 1928.) te tri sestre: Sura, Shafika i Rəfiqə (r. 1932.).
Nakon završenog obrazovanja na Pedagoškoj visokoj školi 1939. Əliyev je otišao studirati arhitekturu na Azerbajdžanskom industrijskom institutu. Međutim, početak Drugog svjetskog rata je prekinuo njegovo obrazovanje.Hajdar Alirza oglu Alijev - Nacionalni vođa azerbajdžanskog naroda. Heydər Əliyev irsi. Pristupljeno 2. svibnja 2014.
Komunističko razdoblje
Djelatnost u službi sigurnosti minijatura|lijevo|Heydər Əliyev kao pukovnik KGB-a
Od ljeta 1941. godine Əliyev je radio kao načelnik odjela u Narodnom komesarijatu unutarnjih poslova Nahičevanske ASSR i u Vijeću narodnih poslanika Nahičevanske ASSR. U ljeto 1944. godine premješten je u službu državne sigurnosti. Bio je pripadnik SMERŠA, vojne protuobavještajne službe, na Ukrajinskom bojištu.Altstadt, 1992., str. 177. U Komunističku partiju SSSR-a učlanio se 1945. godine, a iste godine završio je tečaj osposobljenja u Školi obuke rukovodstva operativnog sastava MUP-a SSSR-a. Nakon toga se vratio u Nahičevan gdje je radio u službi sigurnosti s činom poručnika.Алиев, Гейдар (na ruskom). Lenta. Pristupljeno 8. svibnja 2014.
Na 30. obljetnicu sovjetske vojske i mornarice, 1948. godine, Əliyev je odlikovan jubilarnom medaljom, a u to vrijeme promaknut je u čin natporučnika. Od te je godine vodio 5. odjel MUP-a u Azerbajdžanskoj SSR.Алиев Гейдар Алиевич (Алиев Гейдар Алирза-оглу) (na ruskom). Kommersant, 15. prosinca 2003. Pristupljeno 8. svibnja 2014. Između 1949. i 1950. godine pohađao je Školu obuke rukovodstva operativnog sastava MUP-a SSSR-a radi prekvalificiranja u Lenjingradu koju je završio s odličnim uspjehom.Heads of special services of Azerbaijan: Aliyev Heydar Alirza ogly: June, 1967 – July, 1969 (na engleskom). Ministarstvo nacionalne sigurnosti Republike Azerbajdžan. Pristupljeno 8. svibnja 2014. Nakon toga vratio se u Baku i ubrzo je promaknut u čin satnika. Od 1953. godine radio je u Istočnom odjeljenju KGB-a, te je putovao u Pakistan, Iran, Afganistan i Tursku.
Zamjenikom šefa KGB-a u Bakuu imenovan je 1956. godine. Pod njegovim rukovodstvom i izravnim sudjelovanjem provedene su operacije djelovanja "Dvoboj", "Alagez", "Prirodoslovac" i druge. Usporedno je pohađao večernje odjeljenje Fakulteta povijesti Azerbajdžanskog državnog sveučilišta, na kojemu je diplomirao 1957. godine. Zbog uzorne službe KGB ga je odlikovao više puta. Od 1960. godine bio je na čelu protuobavještajnog odjela Vijeća ministara Azerbajdžanske SSR.Гейдар Алиев – архитектор современного Азербайджана ("Твой выходной") (na ruskom). Golos Rossii, 12. svibnja 2013. Pristupljeno 8. svibnja 2014. Zamjenikom predsjedavajućeg KGB-a Azerbajdžanske SSR imenovan je 1964. godine Na čelu azerbajdžanskog KGB-a bio je general Semjon Cvigun, pomoćnik i zet glavnog tajnika KP SSSR-a Leonida Brežnjeva, koji je Əliyeva preporučio na položaj prvog zamjenika.Mihail Makejev: "Филипп Борков или диверсионный характер "холодной войны"", КТО есть КТО (na ruskom), br. 6 (15). Ruski biografski institut, Moskva, 1999. Pristupljeno 8. svibnja 2014. Dvije godine završio je obuku rukovoditeljskog sastava s odličnim uspjehom na Višoj školi KGB-a nazvanu po Feliksu Dzeržinskom.
Cvigun je, nakon što ga je Brežnjev imenovao zamjenikom šefa KGB-a, pomogao Əliyevu da ga zamjeni na čelu Azerbajdžanskog KGB-a.Altstadt, 1992., str. 177. - 178. Tako je Əliyev odlukom Prezidijuma Vrhovnog sovjeta Azerbajdžanske SSR imenovan na dužnost šefa azerbajdžanskog KGB-a 21. lipnja 1967. godine Bio je prvi Azer na toj dužnosti nakon Mir Cəfəra Bağırova.Altstadt, 1992., str. 178. Na toj dužnosti ostao je do 14. srpnja 1969. godine. Kao šef azerbajdžanskog KGB-a, dao je velik doprinos nacionalizaciji i obuci obavještajnih stručnjaka. Promaknut je u čin generala bojnika. Zbog zasluga u službi, šef KGB-a u SSSR-u Jurij Andropov poslao mu je pismo zahvale i vrijedan poklon.
Vođa sovjetskog Azerbajdžana minijatura|Heydər Əliyev, dvostruki heroj socijalističkog rada
U srpnju 1969. godine Əliyev je bio izabran za predsjednika CK AzKP. Nedugo nakon što je preuzeo vodstvo nad partijom, započeo je čišćenje kadrova u partiji, državi, poduzećima i Komsomolu, a uklonio je i nekoliko republičkih ministara. U prve dvije godine na čelu Republike, smijenio je gotovo desetak ministara, partijskih tajnika u rajonskim ograncima, uključujući glavnog tajnika KP AO Gorskog Karabaha i svog rodnog Nahičevana. Novoimenovani dužnosnici bili su povezani s Əliyevim preko njegove mreže u KGB-u ili na drugi način. U prvih pet godina vlasti, dvije trećine Vijeća ministara, osam od deset članova partijskog biroa, tri od četiri tajnika Centralnog komiteta, trinaest od četrnaest šefova odjeljenja CK-a, trideset i sedam od četrdeset i pet rajonskih partijskih tajnika je bilo zamijenjeno. Popunjavajući položaje svojim ljudima, Əliyev je izgradio širok aparat pod svojom kontrolom.Altstadt, 1992., str. 180.
Nakon što je preuzeo vodstvo, životni standard u Azerbajdžanu je porastao, iako je bio ispod sovjetskog prosjeka. U Azerbajdžanu je 1970. godine dohodak po glavi iznosio svega 63% prosječnog sovjetskog dohotka po glavi, da bi do 1980. godine porastao na 80%.The country Haydar Aliyev built (na engleskom). European Stability Initiative, lipnja 2011. Pristupljeno 2. svibnja 2014. Azerbajdžanska SSR je pod Əliyevim vodstvom zabilježila rast industrijske i poljoprivredne proizvodnje i temeljito čišćenje od korupcije, te jačanje partijskog ideološkog držanja.
Njegovim dolaskom na čelo Azerbajdžana uveden je i kult ličnosti. Od gospodarstva do umjetnosti, Əliyev je isticao ideologiju i središnju ulogu Komunističke partije, posebice kao ideološku vodilju. Jačanje uloge partije ili primjena ideologije često su bila djelomična rješenja svakom problemu u Republici. Əliyevljev prvi govor pred plenumom CK AzKP u kolovozu 1969. godine imenovao je "krivce" i osudio uzimanje mita, ucjenjivanje i pokroviteljstva. U obraćanju pred 25. kongresom KP SSSR-a 1976. godine, najavio je veću partijsku kontrolu nad gospodarstvom, izborom kadrova i "moralnom naobrazbom radnika" u borbi protiv sebičnih interesa, malograđanskog mentaliteta i pohlepe. U siječnju 1981. godine, na 30. kongresu AzKP, predložio je plan temeljite rekonstrukcije višeg obrazovanja kroz jaču ulogu partije među učiteljima i školama, umjetnosti i društvenih znanosti.Altstadt, 1992., str. 179.
Əliyev je vodio politiku balansiranja između korjenizacije i održavanja dobrih odnosa sa središnjom vlasti. Promaknuo je Azere na gotovo sve vladajuće položaje. Simbolično je vratio posmrtne ostatke pisca Hüseyna Cavida koji je umro u izbjeglištu u Sibiru 1941. godine u vrijeme Staljinovih čistki. Istovremeno je održavao dobre odnose s glavnim tajnikom Leonidom Brežnjevim te izbjegavao sukobe s Moskvom. Oštro je optuživao članove partije zbog neadekvatnog obnašanja dužnosti. Mnogi su izgubili položaje, a neki su bili izbačeni iz partije. Krajem 1970-ih godina, glavni tajnik partijskog gradskog ogranka u Gənci i član CK AzKP bio je smijenjen s položaja, a glavni tajnici regionalnih ogranaka u Şamaxıu i Qazaxlıu su izbačeni iz partije. Zbog "greški u pripremanju kadrova", glavni tajnici rajonskih ogranaka iz Ağsua, Culfa, Qəbəle i Daşkəsəna i drugih mjesta, bili su uklonjeni s položaja. Nakon što je kritizirao rad pravosuđa, Əliyev je uklonio i tužitelja Gamboja Mamedova te njegova tri pomoćnika. Većina uklonjenih bili su Azeri, a samo nekolicina Rusi.
Broj članova AzKP je 1979. godine, u odnosu na 1970. godine porastao za 27%, pa je ukupan broj članova bio 330 319. Əliyev nije isticao da taj broj ipak predstavlja samo 6% ukupnog stanovništva, i da je udio radnika i kolhoznika u partiji nastavio opadati. Nacionalnost članova partije također nije isticana. Iako je postotak Azera u AzKP porastao, oni su i dalje bili nerazmjerno predstavljeni. Činili su 66% članstva, dok su Azeri činili 74% ukupnog pučanstva Azerbajdžana. Istodobno, Rusi i Armenci su bili prezastupljeni.
Nakon smrti Brežnjeva, Andropov je 1982. godine pozvao Əliyeva u Moskvu i imenovao ga članom Politbiroa te prvim potpredsjednikom vlade. Svoje imenovanje mogao je zahvaliti uspješnom radu u KGB-u i na dužnosti prvog tajnika KP Azerbajdžana. Bio je prvi musliman koji je postao član Politbiroa. Kao štićenika Brežnjeva, Əliyeva su smatrali Andropovim odanikom, posebice zato što je zbog promaknuća bio obvezan isključivo prema Andropovu. Kako je bio Azer i porijeklom musliman, iako ateist, njegovo promaknuće izazvalo je mnogo sumnje u stranom tisku. Njegov dobar odnos s komunističkim partijama na Bliskom Istoku i njegova veza s Turskom, mnogima je sugerirala jačanje sovjetskog djelovanja na tom prostoru. Alijev se, međutim, nikada nije predstavljao kao musliman, niti kao predstavnik sovjetskih muslimana. Čak i nakon što je napustio položaj glavnog tajnika AzKP, njegov nasljednik, Kamran Bağırov, zadržao je aparat odan Əliyevu, čime je i dalje zadržao utjecaj u Azerbajdžanu.
Njegov položaj je oslabio 1985. godine kada je Mihail Gorbačov postao glavni tajnik KP SSSR-a. Gorbačov je imao u vidu smanjiti utjecaj elite iz Brežnjevljevog razdoblja u partiji i vladi. U razdoblju od 20 godina bio je narodni poslanik u Vrhovnog sovjeta SSSR-a, a u razdoblju od pet godina obnašao je dužnost predsjednika Vrhovnog sovjeta SSSR-a.