mini|280px|Lumbalna je bol česta tegoba, koja bitno umanjuje kvalitetu života.

Lumbago, križobolja ili bol u donjem dijelu leđa, je učestali poremećaj mišića i kostiju leđa. Zahvaća oko 40 % ljudi u nekom trenutku života. Bol u donjem dijelu leđa (često skraćeno LBP, eng.: low back pain) može se klasificirati prema trajanju kao akutna (bol koja traje kraće od 6 tjedana), sub-kronična (6 do 12 tjedana), ili kronična (više od 12 tjedana). Bolest je moguće dalje klasificirati prema temeljnom uzroku kao mehaničku, ne-mehaničku, ili prenesenu bol.

U većini slučajeva epizoda boli u donjem dijelu leđa, specifični uzrok ne bude identificiran, pa ga se čak niti ne traži, a vjeruje se da je bol posljedica mehaničkih problema poput istezanja mišića ili istezanja zgloba. Ako se bol ne povuče nakon konzervativnog liječenja ili je popraćena upozoravajućim simptomima kao što je neobjašnjeni gubitak tjelesne mase, vrućica, ili značajni problemi osjeta ili pokretljivosti, mogu biti potrebni dodatni testovi u svrhu traženja ozbiljnog podležećeg problema. U većini slučajeva, slikovna dijagnostika poput računalne tomografije nije korisna te nosi vlastite rizike. Unatoč tome, primjena slikovne dijagnostike u dijagnostici boli u donjem dijelu leđa je povećana. Bol u donjem dijelu leđa može biti prouzročena oštećenjem intervertebralnog diska, te je u tom slučaju test podizanja pružene noge korisno u identifikaciji ovog uzroka. U onih s kroničnom boli, sustav za obradu informacije o boli može neispravno interpretirati informacije, te prouzročiti jaku bol kao odgovor na neznačajan podražaj.

Liječenje akutne nespecifične boli u donjem dijelu leđa u pravilu podrazumijeva konzervativne mjere poput primjene jednostavnih analgetika te nastavak što je više moguće normalne aktivnosti, koliko to bol dopušta. Lijekovi se preporučuju dok god su djelotvorni, a preferirani lijek prvog izbora je acetaminofen (također poznat kao paracetamol). Simptomi boli u donjem dijelu leđa obično se poprave tijekom nekoliko tjedana od njihovog početka, a 40-90 % ljudi se potpuno oporavi u vremenu do šest tjedana.

Za one čije se stanje ne popravi nakon uobičajenog liječenja postoji nekoliko drugih opcija. Opioidi mogu biti korisni kada jednostavni lijekovi protiv boli nisu dovoljni, ali nisu općenito preporučeni zbog svojih nuspojava. Kirurško liječenje može biti korisno za one s kroničnom boli i invaliditetom vezanim uz oštećenje intervertebralnog diska. Ono može biti preporučeno i za one sa spinalnom stenozom. Za ostale slučajeve nespecifične boli u donjem dijelu leđa nije pokazana jasna korist kirurgije. Bol u donjem dijelu leđa često utječe na raspoloženje, koje se može popraviti uz savjetovanje i/ili antidepresive. Uz to, postoje mnoge terapije iz područja alternativne medicine, uključujući Alexander tehniku te ljekovito bilje, ali ne postoji dovoljno dokaza da bi ih se moglo preporučiti sa sigurnošću. Dokazi o kiropraktičarskim tehnikama i manipulaciji kralježnicom su mješoviti.

Simptomi i znakovi Tipičan prikaz akutne boli u donjem dijelu leđa je razvoj boli nakon pokreta koji uključuju podizanje, uvijanje ili naginjanje prema naprijed. Simptomi mogu početi brzo nakon pokreta ili nakon buđenja sljedećeg jutra. Opis simptoma može se kretati od osjetljivosti u određenoj točki do raširene boli. Može se pogoršavati s određenim pokretima, poput podizanja noge, ili u pozicijama, poput sjedenja ili stajanja. Može biti prisutno i širenje boli niz nogu poznato kao išijas. Prvo iskustvo akutne boli u donjem dijelu leđa javlja se tipično između 20-te i 40-te godine, te je često prvi razlog za posjetu liječniku u odrasloj dobi. Ponavljajuće epizode javljaju se u više od polovice ljudi, s time da su ponovljene epizode obično bolnije od prve.

Drugi se problemi mogu javiti kao posljedica boli u leđima. Kronična bol u donjem dijelu leđa može biti povezana s problemima sa spavanjem, uključujući produljeno vrijeme potrebno za usnivanje, nemiran san, kraće spavanje, i smanjeno zadovoljstvo snom. Uz to, većina ljudi s kroničnom boli u donjem dijelu leđa pokazuje simptome depresije ili anksioznosti.

Uzrok mini|Hernija diska prikazana na MRI-u, jedan je od mogućih uzroka boli u donjem dijelu leđa. Bol u donjem dijelu leđa nije određena bolest, već simptom koji može biti prouzročen velikim brojem podležećih problema različitih razina ozbiljnosti. Većina slučajeva križobolje nema jasan uzrok, ali vjeruje se da je rezultat manje značajne ozljede mišića ili kostiju, poput uganuća ili istegnuća. Pretilost, pušenje, dobitak na tjelesnoj masi za vrijeme trudnoće, stres, loše fizičko stanje, loše držanje tijela, te loš položaj pri spavanju također mogu doprinijeti boli u donjem dijelu leđa. Puna lista mogućih uzroka uključuje mnoge rjeđe bolesti. Fizički uzroci uključuju osteoartritis, reumatski artritis, degeneraciju diska između kralježaka ili hernijaciju spinalnog diska, frakturu kralješka (primjerice zbog osteoporoze) ili, rijetko, zbog infekcije ili tumora kralješnice.

Žene mogu patiti od akutne boli u donjem dijelu leđa koja je posljedica medicinskih poremećaja koji zahvaćaju ženski spolni sustav, uključujući endometriozu, ciste jajnika, tumore jajnika, ili fibrome maternice. Gotovo pola svih trudnih žena žali se na bol u donjem dijelu leđa ili u dijelu križne kosti tijekom trudnoće, zbog promjena u držanju tijela i centra gravitacije što uzrokuje istezanje mišića i ligamenata.

Patofiziologija

Strukture leđa

Lumbalno područje (ili donji dio leđa) sastoji se od pet kralježaka (L1-L5). Između ovih kralježaka su vezivno-hrskavični diskovi, koji služe kao jastuci, te sprečavaju trljanje kralježaka jednih o druge dok u isto vrijeme štite kralježničku moždinu. Živci izlaze iz i ulaze u kralježničku moždinu kroz specifične otvore između kralježaka, te osiguravaju koži osjet i signale za mišiće. Stabilnost kralježnice održana je pomoću ligamenata i mišića leđa te abdomena. Mali zglobovi koji se zovu fasetni zglobovi ograničavaju te usmjeravaju pokrete kralježnice.Floyd, R., & Thompson, Clem. (2008). Manual of structural kinesiology. New York, NY: McGraw-Hill Humanities/Social Sciences/Languages.

Mišići multifidusi nalaze se duž stražnje strane kralježnice, te su važni za održavanje kralježnice ravnom i stabilnom tijekom puno uobičajenih pokreta poput sjedenja, hodanja i podizanja. Problemi s ovim mišićima često se nalaze u ljudi s kroničnom boli u donjem dijelu leđa, jer bol u leđima rezultira time da osoba upotrebljava mišiće leđa na neispravan način u pokušaju izbjegavanja boli. Problemi s mišićima multifidusima nastavljaju se i nakon što bol prestane, te je to vjerojatno jedan od važnih razloga zbog kojih se bol vraća. Kao dio programa oporavka u ljudi s kroničnom boli u donjem dijelu leđa preporučuje se učenje pravilne uporabe ovih mišića.

Intervertebralni disk ima želatinoznu jezgru okruženu fibroznim prstenom. U svojem normalnom, neoštećenom stanju, većina diska nije opskrbljena cirkulacijom niti živčanim sustavom – krv i živci nalaze se samo s vanjske strane diska. Specijalizirane stanice koje mogu preživjeti bez izravne opskrbe krvlju nalaze se u sredini diska. Tijekom vremena, disk gubi svoju fleksibilnost te sposobnost apsorpcije fizičkih sila. Ova smanjena sposobnost suočavanja s fizičkim silama povećava pritisak na druge dijelove kralježnice, uzrokujući zadebljanje ligamenata kralježnice te razvoj koštanih izraslina na kralješcima. Kao rezultat, prostor kroz koji prolazi kralježnička moždina i živčani korijeni postaje manji. Kada dođe do degeneracije diska kao rezultat ozljede ili bolesti, sastav diska se mijenja: krvne žile i živci mogu urasti u središte diska i/ili prolabirani material može stvarati izravan pritisak na korijen živca. Bilo koja od ovih promjena može prouzročiti bol u leđima.

Osjećaj boli Bol je općenito neugodan osjećaj koji nastaje kao odgovor na događaj koji ili oštećuje ili potencijalno oštećuje tkivo u tijelu. Postoje četiri glavna koraka u procesu osjećanja boli: transdukcija, transmisija, percepcija, te modulacija. Živčane stanice koje prepoznaju bol imaju stanična tijela u ganglijima stražnjih korjenova te vlakna koja prenose signale u kralježničku moždinu. Proces osjećanja boli počinje kada događaj koji uzrokuje bol aktivira krajeve prikladnih osjetnih živčanih stanica. Ova vrsta stanica pretvara događaj u električni signal procesom transdukcije. Nekoliko različitih vrsta živčanih vlakana vrše transmisiju električnog signala od transdukcijske stanice do stražnjeg roga kralježničke moždine, od tamo do moždanog debla, te zatim od moždanog debla do različitih dijelova mozga kao što su talamus i limbički sustav. U mozgu, signali boli se obrađuju te dobivaju kontekst u procesu percepcije boli. Kroz modulaciju, mozak može modificirati slanje daljnjih živčanih impulsa tako da poveća ili smanji otpuštanje neurotransmitera.

Dijelovi sustava za osjet i obradu boli mogu neispravno funkcionirati; stvarajući tako osjećaj boli kada tome ne postoji vanjski uzrok, signalizirajući previše boli nakon nekog uzroka, ili signalizirajući bol nakon nekog inače nebolnog događaja. Uz to, mehanizmi modulacije boli mogu nepravilno funkcionirati. Ovi su fenomeni uključeni u mehanizam kronične boli.

Dijagnoza Kako je građa leđa kompleksna, a tuženje na bol je subjektivno te ovisno o socijalnim faktorima, dijagnoza boli u donjem dijelu leđa nije jednostavna. Dok je većina boli u donjem dijelu leđa prouzročena problemima s mišićima i zglobovima, ovi uzroci moraju se odijeliti od neuroloških problema, tumora kralježnice, prijeloma kralježnice, te infekcija, između ostalog.

Podjela Postoji više načina podjele boli u donjem dijelu leđa, bez suglasnosti o tome koja je najbolja. Postoje tri glavne vrste boli u donjem dijelu leđa prema uzroku: mehanička bol u leđima (uključujući nespecifična istezanja muskuloskeletnog sustava, herniju diska, kompresiju korijena živca, degeneraciju diska ili bolesti zglobova, te prijelome kralježaka), nemehanička bol u leđima (tumori, upalni poremećaji poput spondilooartritisa, te infekcije), te prenesena bol iz unutarnjih organa (bolesti žučnjaka, bubrežni kamenac, upale bubrega, te aneurizme aorte, između ostalih). Mehanički ili muskuloskeletni problemi podloga su većini slučajeva (oko 90 % ili više), a od njih, većini (oko 75 %) ne bude identificiran specifični uzrok, a smatra se da je uzrok u istezanju mišića ili ozljedi ligamenata. Rijetko, pritužba na bol u donjem dijelu leđa javlja se kao posljedica sistemskih ili psiholoških problema, poput fibromijalgije te somatoformnih poremećaja.

Bol u donjem dijelu leđa može se podijeliti prema simptomima i znakovima. Difuzna bol koja se ne mijenja s određenim pokretima, te je lokalizirana na donji dio leđa, bez širenja dalje od stražnjice, klasificira se kao nespecifična, što je najčešća klasifikacija. Bol koja se širi niz nogu do ispod koljena, nalazi se s jedne strane (u slučaju hernije diska), ili obje strane (u spinalnoj stenozi), te čija se jačina mijenja s određenim pokretima i manevrima jest radikularna, te čini oko 7 % slučajeva. Bol koju prate upozoravajući čimbenici poput traume, vrućice, tumora u povijesti bolesti ili značajna slabost mišića može ukazivati na ozbiljniji problem u podlozi boli te se klasificira kao bol koja zahtjeva hitnu pozornost ili pažnju specijalista.

Simptomi se također mogu klasificirati prema trajanju kao akutni, subkronični (također poznato kao subakutni), ili kronični. Određeno trajanje potrebno za pripadanje ovim grupama nije univerzalno dogovoreno, ali općenito bol koja traje kraće od šest tjedana klasificira se kao akutna, bol koja traje šest do dvanaest tjedana je subkronična, a ona koja traje duže od dvanaest tjedana je kronična. Liječenje i prognoza mogu se mijenjati ovisno o vremenu trajanja simptoma.

Upozoravajući znakovi