Homo gautengensis je vrsta hominina, čije je postojanje predložio antropolog Darren Curnoe 2010. godine. Toj vrsti pripadaju južnoafrički fosili, koji su se prije pripisivali vrstama Homo habilis, Homo ergaster i u nekim slučajevima Australopithecusu, a prema Curnoeu je prva vrsta roda Homo.Curnoe, D. 2010, "A review of early Homo in southern Africa focusing on cranial, mandibular and dental remains, with the description of a new species (Homo gautengensis sp. nov.)." HOMO - Journal of Comparative Human Biology, svezak.61 str. 151. – 177.

Otkriće i analiza Antropolog Darren Curnoe analizom nepotpune lubanje (svibnja 2010.) pronađene desetljećima ranije u južnoafričkim pećinama Sterkfontein u Gautengu, blizu Johannesburga, identificirao je vrstu kojoj je ona pripadala kao Homo gautengensis. Lee Berger i suradnici smatrali su je nevažećim taksonom, zato što je u suprotnosti s njihovom interpretacijom vrste Australopithecus sediba. Prve ostatke te vrste otkrili su Broom i Robinson tijekom 1930-ih, a najpotpunija lubanja (holotip Stw 53) pronađena je 1977. i smatralo se da pripada vrsti Homo habilis. Nomenklaturalni tip je u nekim publikacijama označen kao sinonim za Australopithecusa africanusa, ali je u većini analiza zaključeno da pripada rodu Homo, a neki su i predložili da je ona primjerak nove vrste prije Curnoeovog opisa.

Geokronologija Identifikacija vrste H. gautengensisa zasniva se na nepotpunim lubanjama, nekoliko čeljusti, zubima i drugim kostima pronađenim u različito vrijeme i na različitim nalazištima u pećinama na prostoru Kolijevke čovječanstva. Najstariji primjerci su oni iz Člana 1 u Swartkransu i stari su između 1,9 i 1,8 milijuna godina.<ref>Pickering et al. 2011, "Contemporary flowstone development links early hominin bearing cave deposits in South Africa" Earth and Planetary Science Letters 306 (1-2) , strp. 23. - 32.</ref> Nomenklaturalni tip StW 53 iz Sterkfonteina star je između 1,8 i 1,5 milijuna godina.Herries & Shaw. 2011, "Palaeomagnetic analysis of the Sterkfontein palaeocave deposits: Implications for the age of the hominin fossils and stone tool industries" Journal of Human Evolution 60 (5) , pp. 523-539</ref> Primjerak iz pećine Gondolin star je otprilike 1,8 milijuna godina.<ref>Adams et al., 2007. "Taphonomy of a South African cave: geological and hydrological influences on the GD 1 fossil assemblage at Gondolin, a Plio-Pleistocene paleocave system in the Northwest Province, South Africa" Quaternary Science Reviews 26 (19-21) , str. 2526. - 2543.Herries et al., 2006. "Speleology and magnetobiostratigraphic chronology of the GD 2 locality of the Gondolin hominin-bearing paleocave deposits, North West Province, South Africa" Journal of Human Evolution 51 (6) , str. 617. - 631.</ref> Ostali primjerci iz Člana 5 u Sterkfonteinu stari su između 1,4 i 1,1 milijuna godina, a najmlađi primjerci iz Člana 3 u Swartkransu potiču iz perioda prije između 1,0 i 0,6 milijuna godina.<ref>Herries et al., 2009. "A multi-disciplinary seriation of early Homo and Paranthropus bearing palaeocaves in southern Africa" Quaternary International 202 (1-2) , str. 14. - 28.

Opis Prema Curnoeu, Homo gautengensis je imao velike zube prilagođene žvakanju biljnog materijala. Bio je "malenog mozga" i "velikih zuba", te "vjerojatno specijaliziran za konzumiranje više povrća nego Homo erectus, Homo sapiens, pa vjerojatno i Homo habilis." Čini se da je stvarao i koristio kamene alate i možda je čak znao koristiti vatru, jer postoje ostaci izgorjelih kostiju životinja u blizini ostataka Homo gautengensisa.

Curnoe vjeruje da je Homo gautengensis bio samo nešto viši od 0,91 m i da je težio oko 50 kg. Hodao je na dvije noge na tlu, "ali je vjerojatno provodio znatan dio vremena na drveću, gdje se možda i hranio, spavao, te bježao od grabežljivaca," smatra Curnoe.

Istraživači vjeruju da nije posjedovao vještinu govora niti je imao vlastiti jezik. S obzirom na anatomiju i geološku starost, znanstvenici smatraju da je bio blizak srodnik vrste Homo sapiens, ali ne nužno i izravni predak.

Implikacije Otkriće nove izumrle vrste primata, Australopihecusa sedibe, objavljeno je ranije tijekom 2010. godine. Prema Curnoeu, A. sediba se čini "mnogo primitivnijim od H. gautengensisa, a živio je u isto vrijeme i na istom mjestu kao i on," pa stoga "Homo gautengensis čini vrstu Australopithecus sediba još manje vjerojatnim pretkom modernih ljudi.

Jedan uzrok naglog porasta u broju otkrića vrsta roda Homo su poboljšane metode analiziranja, koje se često zasnivaju na prethodnim otkrićima, radu s DNK i boljem razumijevanju mjesta na kojima bi se takvi ostaci mogli nalaziti.

Curnoe umjesto toga predlaže da je Australopithecus garhi, pronađen u Etiopiji i starosti oko 2,5 milijuna godina, bolje objašnjenje za najranijeg izravnog pretka u evolutivnoj liniji ljudi, a koji ne pripada rodu Homo.

Kosti čak i starije od onih vrste Homo gautengensis još uvijek se tek trebaju analizirati i klasificirati. Prema Colinu Grovesu "Tu je bio veliki broj osobenih, možda kratkovječnih, vrsta protoljudi, koje su živjele i u istočnoj i u južnoj Africi u razdoblju prije između 2 i 1 milijun godina."

Unutarnje poveznice Australopithecus sediba, srodnik koji je u isto vrijeme bio prisutan u njegovom staništu, također identifirican 2010. godine. Ljudi iz Denisove, još jedni čovjekovi srodnici, vrsta identificirana 2010. godine. Paranthropus'' - rod s paralelnom evolucijom.

Literatura

Kategorija:Rane vrste roda Homo Kategorija:Pleistocenski primati Kategorija:Fauna Kolijevke čovječanstva