Preobraćenje sv. Pavla na putu za Damask (talijanski: Conversione di San Paolo) je slavno ulje na platnu talijanskoga baroknoga slikara Caravaggia. mini|lijevo|<center>Kapela Cerasi s Caravaggiovim slikama na bočnim zidovima. Slika sa slikom Razapinjanje sv. Petra čini par koji okružuju oltar, već prethodno ukrašen raskošnom i bogatom slikom Uznesenje Gospino slikara Annibalea Carraccija. Caravaggio je zasigurno ranije vidio oltarnu sliku i odlučio ju uokviriti svojim tamnim i nejasnim slikama koje se gotovo stapaju s mrakom pozadine. Giovanni Baglione, rani Caravaggiov biografu, navodi kako je obje slike u rujnu 1600. godine naručio Tiberio Cerasi, rizničar pape Klementa VIII. i kasnije kardinal, ali je kardinal naglo preminuo, a njegov nasljednik odbio prihvatiti prve inačice. Slikar je bio prinuđen naslikati druge koje i danas uokviruju oltar, a neki povjesničari smatraju kako se odbijanje prvih verzija dogodilo jer je novi kardinal iskoristio mogućnost nabavke tih slika.John Gash, Caravaggio, 2003., Izvorno Razapinjanje sv. Petra izgubljeno je, dok se Preobraćenje sv. Pavla nalazi u zbirci Odescalchi Balbi u Rimu.
Ova tenebristička slika prekretnica je u Caravaggiovom stilu. Kontrast svjetla i tame iskorišten je radi postizanja dramatike, ali istovremeno i nagovještaja božanskoga svjetla. Caravaggio na slici ne koristi ni linije ni boje, o čemu svjedoči činjenica kako nisu pronađeni njegovi crteži, kako bi ispričao priču. Naprotiv, koristi se svjetlom za isticanje odabranih pojedinosti, pa čak i šokiranje promatrača. Zbačeni Savao, koji će kasnije postati sv. Pavao nakon preobraćenja (Djela apostolska, IX.), leži na svojim leđima u jakom skraćenju, bespomoćan, zbačen s konja Božjom munjom koja također osvjetljava bok njegova golema konja koji zauzima veliku većinu prostora slike. Sjajno svjetlo iz nepoznata izvora s lijeve strane iskorišteno je kako bi modeliralo oblike i površine, a dominantno tijelo konja služi kao reflektor koji osvjetljava tijelo sv. Pavla i preplavljuje njegovo lice. Simbolika svjetla razvidna je, to je svjetlo Milosti koje obasjava grješnika. Crkva Santa Maria del Popolo pripadala je augustincima, a za sv. Augustina, najvećega teoretičara Božje Milosti, znanje je čista „vizija u Bogu“, stalna prosvijetljenost – sama spoznaja, dar koji sjaji s visina. Uzdignute ruke preobraćena progonitelja, zajedno s vratom životinje koja spušta svoju glavu i ruku sluge, daju naslutiti na završetak kruga ili elipse.Maurizio Calvesi, Caravaggio, Giunti, Prato, 1998., str. 44. Figure su gotovo prevelike za prostor i stvaraju dojam kako su još veće i tek djelomice otkrivene svjetlom. Probirno osvjetljavanje čini ove figure u prirodnoj veličini zapanjujuće prisutnima i dramatično tipičnima za barok.Janson's History of Art, Pearson Education Ltd., 2007., New Jersey, str. 664.-665.
Bilješke
Poveznice
Kronologija Caravaggiovih djela Barokno slikarstvo
Vanjske poveznice Caravaggio: The Conversion on the Road to Damascus , Oxford
Kategorija:Caravaggiove slike Kategorija:Slike iz 1600-ih Kategorija:Sveti Pavao