Andro Vid Mihičić (Beli na otoku Cresu, 26. ožujka 1896. – Mali Lošinj, 26. siječnja 1992.) bio je hrvatski povjesničar umjetnosti, pjesnik i redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Životopis Rođen je u Belome na Cresu 1896. godine. Pohađao je franjevačku gimnaziju na Košljunu, u Zadru i Dubrovniku, gdje je studirao i teologiju. Godine 1924. odlazi u Pariz na studij povijesti umjetnosti. Godine 1927. položio je licencijat na Sorboni, a 1929. na Školi za žive orijentalne jezike.
Od 1932. do 1933. predavao je na Franjevačkoj gimnaziji u Dubrovniku. Zatim, od 1933. do 1942. predaje na Franjevačkoj nižoj gimnaziji na Badiji. Zbog simpatija prema partizanima bježi na Lastovo, Vis i u Bari, odakle je poslan u El Shatt.
Nakon rata imenovan je kustosom Galerije umjetnina u Splitu, a zatim u Zagrebu. Tih godina napušta franjevački red. Izabran je 1947. za redovnog profesora povijesti umjetnosti na zagrebačkoj Akademiji. Tu ostaje do odlaska u mirovinu 1966. godine.
Zbirku umjetnina ostavio je Malom Lošinju.
Djela „Stope u prahu” (1988.) „Sonde” (1988.) „Kucanje na vrata tajne” (1990.) „Prividi i slutnje” (1991)
Stihovi pjesnika Andra Vida Mihičića, uklesani su na dvadeset kamenih skulptura umjetnika Ljube de Karine koje obilježavaju Stazu broj 1 - crvenu eko stazu u Šumi Tramuntana na Cresu od 1997. godine.Šuma Tramuntana
Izvori
Literatura Članci
Mrežna sjedišta
Vanjske poveznice Vladimir Lončarević: Andro Vid Mihičić - pjesnik i estetičar , Glas Koncila, 24. srpnja 2011., str. 21
Kategorija:Životopisi, Cres Kategorija:Hrvatski književnici Kategorija:Hrvatski povjesničari umjetnosti Kategorija:Hrvatski franjevci