Velika polipovka (Clathrus archeri) vrsta je saprofitne gljive iz roda Clathrus svojstvena oblika nalik na hobotnicu. Do nedavno, u stručnoj i znanstvenoj literaturi postojalo je vrlo malo podataka o njenoj prisutnosti u Hrvatskoj. Zbog toga, kao i možda zbog nedostatnih informacija o njenom prirodnom rasprostranjenosti (Australija i Novi Zeland), uvrštena je u nekoliko izdanja Pravilnika o zaštiti gljiva.NN 79/1998NN 115/1998NN 34/2002 Pravilnikom o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim (NN 7/2006)Pravilnik o proglašavanju divljih svojti zaštićenim i strogo zaštićenim prestao je vrijediti Pravilnik o zaštiti gljiva (NN 34/2002), a time je i velika polipovka prestala biti zaštićena. Nije navedena niti u Crvenoj knjizi gljiva Hrvatske (Tkalčec i sur. 2008)Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Noviji podatci (Jelaska i Levačić, 2025)Jelaska, S.D., Levačić, D. (2025), prikupljeni do 2024. godine pokazuju da je gljiva puno raširenija u Hrvatskoj nego što se ranije smatralo, kao i da je očekivana stvarna prisutnost ili širenje u bliskoj budućnosti, još i veće. Nejestiva je zbog iznimno neugodna mirisa sličnoga trulomu mesu.
Opis Mlado plodno tijelo velike polipovke zatvoreno je u sivobijelu kuglastu ovojnicu sličnu jajetu, iz čijega vrha izrastaju dijelovi plodišta nalik na krakove polipa koji su s vanjske strane ružičasti, a s unutarnje strane jarkocrveni. Ima ih od 4 do 7 i prekriveni su maslinastim glebama u kojima se nalaze spore. Susjedni su krakovi isprva uspravni i spojeni na vrhu, ali se poslije razdvoje dajući gljivi izgled zvjezdače ili hobotnice.
Ružičasta i crvena boja i neugodan miris podsjećaju na trulo meso te time privlače muhe i druge kukce koji nesvjesno pomažu pri raznošenju spora.
Slično joj je vještičino srce (Clathrus ruber) koje je crveno ili narančasto i ima oblik mrežastoga pletera sa širokim višekutnim rupama.
Stanište Velika polipovka potječe iz Australije, a u Europu je prenesena za vrijeme Prvoga svjetskog rata. Česta je na području Francuske (gdje je prvi put opažena već 1914. godine), Njemačke, Švicarske, Austrije, Češke i Poljske, dok je u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosni i Hercegovini mnogo rjeđa.
Plodišta se pojavljuju na prijelazu proljeća u ljeto, i u jesenskim mjesecima. Dolazi na brojnim staništima od različitih tipova šuma do otvorenih staništa.
Upotrebljivost Ova gljiva nije otrovna. Nije jestiva zbog neugodna mirisa po trulome mesu i pokvarenim jajima. Sinonimi Anthurus archeri (Berk.) E. Fisch. 1886 Anthurus sepioides McAlpine 1903 Aseroë rubra Aserophallus archeri (Berk.) Kuntze 1891 Clathrus archeri var. archeri (Berk.) Dring 1980 Lysurus archeri Berk. 1859 Pseudocolus archeri (Berk.) Lloyd 1913 Schizmaturus archeri (Berk.) Locq. 1977 Izvori
Literatura Jelaska, S.D., Levačić, D. (2025) Past, present and future of an alien fungus Clathrus archeri in Croatia. Acta botanica Croatica, 84 (2): 193-201. doi: 10.37427/botcro-2025-017 Kranjčev, R. (2008) Iz svijeta gljiva - Velika polipovka, Šumarski list 9–10, str. 482. Tkalčec, Z., Mešić, A., Matočec, N., Kušan, I. (2008) Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture RH, Državni zavoda za zaštitu prirode, 428 str., ISBN-978-953-7169-42-2 http://www.crtice-hrvatske.com/pregled_clanaka.php?sifra_objekta=svijet_gljiva&redni_broj=61 http://www.svijet-gljiva.com/katalog-gljiva/item/91-clathrus-archeri
Kategorija:Nejestive gljive Kategorija:Phallales