Nikodim Milaš (Šibenik, 16. travnja 1845. – Dubrovnik, 20. ožujka 1915.www.sanu.ac.rs, "Никодим МИЛАШ"), srpski pravoslavni vladika i političar, jedan od najuglednijih srpskih pravoslavnih vjerskih dostojanstvenika krajem 19. i početka 20. stoljeća. Bio je bogoslov i filozof, a majka mu je bila Talijanka koja je prije udaje prešla na pravoslavlje.
Životopis Nakon završene Zadarske gimnazije, bogoslovno obrazovanje stekao je u Srijemskim Karlovcima, a zatim je završio Kijevsku duhovnu akademiju.www.pravoslavlje.org.rs, "Сабрана дела Епископа далматинско-истарског Никодима (Милаша)" Od 1872. postao je redovni profesor Pravoslavne bogoslovije u Zadru, a 1890. imenovan je dalmatinskim episkopom. Tu je bio razvio vrlo živu vjersku i političku djelatnost. Koliko mu je bila omilila Dalmacija i dužnost koju je ondje obnašao, najbolje svjedoči činjenica da je nakon smrti srpskog mitropolita Inokentija 1905. odbio ponudu postati mitropolit Srbije. Umirovljen je godine 1912. Predvodio je konzervativnu pravoslavno-srpsku političku struju u Dalmaciji. Nije priznavao srpstvo izvan pravoslavne vjere. Bio je vrlo plodan vjerski publicist i pisac nekoliko knjiga. Sam je govorio kako mu je najdraža Pravoslavna Dalmacija, knjiga koju je objavio 1901. godine. Sabrana djela Nikodima Milaša u sedam svezaka objavila je Eparhija dalmatinska 2005. godine.www.pravoslavlje.org.rs, "Број 928, Рубрика Свет књиге"
Vezan za velikosrpsku ideologiju, Milaš je u svom radu o povijesti Dalmacije izmišljao razne povijesne priče i prikaze o predosmanskoj prisutnosti Srba i osnivanju srpskih pravoslavnih samostana i crkvi u Dalmaciji (Dragović, Krka, Krupa...).Čolović, Branko (2006). Manastir Krka. Zagreb: Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta". str 58–60Čolović, Branko (2014). Manastir Dragović. Zagreb: Srpsko kulturno društvo "Prosvjeta". str. 26–49 Kao izvore je navodio izgledno nepostojeće dokumente, te podatke iz navodno napisanog, ali kasnije izgubljenog Končarevićevog "Ljetopisa građanskih i crkvenih događaja" s opisom srpske i pravoslavne povijesti u Dalmaciji do 1754. godine. Knjiga Pravoslavna Dalmacija je napisana uz potpunu odsutnost znanstvenih metoda i uz zlonamjerno i politički promišljeno iskrivljavanje povijesnih činjenica uz ogromnu količinu laži, uvreda i besmislica. Među njegovim kontroverznim tvrdnjama je da se pravoslavlje može pratiti u Dalmaciji od apostolskog doba, Srbi su se naselili u Dalmaciji u 4. stoljeću, stigli su tamo prije Hrvata, regija je bila etnički srpska do 9.-11. stoljeća kada su hrvatski vladari "nametnuli Srbima katolicizam i hrvatstvo", da su Srbi ponovno naselili Dalmaciju u 13. stoljeću, Vlasi Hrvatske od 15. stoljeća predstavljaju novi val Srba, za vrijeme Osmanlija Dalmaciju su naseljavali isključivo Srbi. Također je bio vrlo kritičan i iznosio je teške optužbe protiv pape i rimske crkve, tvrdeći da su Hrvati u početku bili pravoslavni kršćani, a sakralna baština Splita također je bila dio srpske pravoslavne baštine.Milaš, Nikodim (1901). Pravoslavna Dalmacija, istorijski pregled. Novi Sad, Izdavačka knjižarnica A.Pajevića Također je dijelio stajalište Vuka Karadžića da su svi govornici štokavskog dijalekta nekoć bili etnički Srbi Takve ideje i tvrdnje korištene su kao argumenti i opravdanje za velikosrpske pretenzije tijekom Domovinskog rata.
Izvori Tolja, N: Dubrovački Srbi katolici - istine i zablude, Dubrovnik, 2011.
Kategorija:Epsikopi Srpske pravoslavne Crkve Kategorija:Srbijanski političari do 1918. Kategorija:Srbi u Hrvatskoj Kategorija:Hrvatski pravoslavni kler