Johnny Cash (rođen kao J.R. Cash; 26. veljače 1932. – 12. rujna 2003.), američki country glazbenik i pjevač. Mnogi ga glazbeni znalci i kritičari smatraju jednim od najutjecajnjih američkih glazbenika dvadesetog stoljeća.
Cash je bio poznat po svom dubokom, jedinstvenom basbaritonu, tutnjavi svog pratećeg sastava The Tennessee Three, ponašanju i crnoj odjeći zbog koje je dobio nadimak "Čovjek u crnom". Svoje je koncerte obično počinjao riječima "Hello, I'm Johnny Cash" ("Zdravo, ja sam Johnny Cash").
Većina Cashove glazbe, posebno one iz kasnijega razdoblja njegove karijere, zazivala je teme tuge, moralne patnje i iskupljenja. Najpoznatiji je po pjesmama "I Walk the Line", "Folsom Prison Blues", "Ring of Fire", "Get Rhythm" i "Man in Black". Snimao je i pjesme humorističnoga sadržaja, poput "One Piece of a Time" i "A Boy Named Sue", te pjesme o željeznici, primjerice "Rock Island Line". Snimio je i duet sa svojom drugom suprugom June Carter nazvan "Jackson".
Tijekom uspješne 55-godišnje karijere prodao je više od 90 milijuna albuma i zauzeo "dominantnu poziciju u povijesti glazbe"."Johnny Cash's Story," Country Music Hall of Fame
Život
Nasljeđe
Cash je bio škotskog podrijetla, ali to je saznao tek kad se počeo baviti proučavanjem svojeg obiteljskog stabla. Nakon slučajnog susreta s bivšim zemljoposjednikom iz Falklanda, bojnikom Michaelom Chrictonom-Stuartom, našao je korijene obitelji Cash još u 11. stoljeću u Fifeu u Škotskoj.Dalton, Stephanie. 15 Jan 2006. "Walking the line back in time." Scotsman.com. Retrieved 28 June 2007.Cash, John R. with Patrick Carr. (1997) Johnny Cash, the Autobiography. Harper Collins. p.3.
U mladosti je vjerovao kako je uglavnom irskih i indijanskih korijena (bilo mu je rečeno kako je jednom četvrtinom Čeroki). Čak i kad je saznao da nema indijanske krvi, Cash je očuvao osjećaj suosjećajnosti za američke domoroce. Ovi osjećaji izraženi su i u nekim njegovim pjesmama, primjerice "Apache Tears" i "The Ballad of Ira Hayes", te na njegovu albumu Bitter Tears.
Rani život
Johnny Cash rođen je kao J. R. Cash u Kingslandu u državi Arkansas u obitelji Raya i Carrie (djevojački Rivers) Cash, a odrastao je u Dyessu u istoj državi.
Cashu je navodno dano ime "J. R." jer se roditelji nisu mogli usuglasiti oko imena, samo oko inicijala. Kad je regrutiran u Ratno zrakoplovstvo SAD-a, vojska nije mogla prihvatiti inicijale umjesto imena, pa je usvojio John R. Cash kao svoje zakonsko ime. 1955., nakon potpisivanja ugovora sa Sun Recordsom, za umjetničko ime je uzeo Johnny Cash. Njegovi prijatelji i ženina rodbina obično su ga zvali John, dok su ga članovi njegove obitelji nastavili zvati J.R.
Cash je bio jedno od sedmero djece: Reba Hancock, Jack, Joanne (Cash-Yates), Tommy, Roy i Louise Cash Garrett. Njegov mlađi brat, Tommy Cash, također je postao uspješan country glazbenik.
S pet godina, J. R. je radio u poljima pamuka, pjevajući uz rad s obitelji. Obiteljska farma je bar jednom bila poplavljena što ga je kasnije inspiriralo za pjesmu "Five Feet High and Rising".Cash, Johnny. Cash: The Autobiography Ekonomski i osobni problemi obitelji tijekom Velike depresije inspirirali su mnoge njegove pjesme, pogotovo one o ljudima koji se suočavaju sa sličnim poteškoćama.
Cash je bio vrlo blizak s bratom Jackom, koji je bio dvije godine stariji. Jack je 1944. podletio pod veliku pilu u pilani gdje je radio koja ga je gotovo prepolovila. Umro je nakon tjedan dana ispunjenih užasnim patnjama. Cash je često govorio o krivnji koju je osjećao zbog tog događaja. Prema knjizi Cash: The Autobiography, njegov otac je tog jutra otišao. Njegova majka, on i sam Jack su imali loš predosjećaj toga dana, pa je majka rekla Jacku da taj dan ne ide na posao, nego da ode s bratom na pecanje. Jack je inzistirao na radu jer je obitelj trebala novac. Na svojoj posmrtnoj postelji, Jack je buncao o vizijama raja i anđela. Desetljećima kasnije, Cash je govorio kako se raduje da će se susresti s bratom u nebesima. Napisao je da je u svojim snovima često viđao brata koji je uvijek bio dvije godine stariji od onoga koliko je on sam u tom trenutku imao godina.
Cashovim ranim uspomenama dominirali su gospel i radio. Uz pomoć svoje majke i prijatelja iz djetinjstva, Johnny je kao dijete naučio svirati gitaru i pisati pjesme. U srednjoj školi je pjevao na lokalnoj radijskoj postaji; nekoliko desetljeća poslije objavio je album tradicionalnih gospel-pjesama, nazvan My Mother's Hymn Book. Bio je i pod utjecajem tradicionalne irske glazbe koju su svaki tjedan na radiju izvodili Dennis Day i Jack Benny.Gross, Terry. All I Did Was Ask: Conversations with Writers, Actors, Musicians, and Artists
U srpnju 1950. Cash se pridružio Ratnom zrakoplovstvu SAD-a. Nakon osnovne obuke u bazi Lackland i tehničke obuke u bazi Brooks u San Antoniju, Cash je dodijeljen obavještajnom odjelu u njemačkom Landsbergu, kao dekoder Morseova koda. 3. srpnja 1954. je časno otpušten s činom narednika. Vratio se u Teksas.
Prvi brak
Tijekom obuke, Cash je 18. srpnja 1951. na klizalištu u San Antoniju upoznao Vivian Liberto. Mjesec dana nakon otpusta, točnije 7. kolovoza 1954., vjenčali su se u katoličkoj crkvi svete Ane u San Antoniju. Imali su četiri kćeri: Rosanne (rođena 24. svibnja 1955.), Kathleen "Kathy" (rođena 16. travnja 1956.), Cynthia "Cindy" (rođena 29. srpnja 1958.) i Tara Joan (rođena 24. kolovoza 1961.).
Karijera
Rana karijera
Par se 1954. preselio u Memphis u državi Tennessee, gdje je Johnny prodavao alat dok se obučavao za radijskog najavljivača. Po noći je svirao s Lutherom Perkinsom i basistom Marshallom Grantom. Perkins i Grant su bili poznati kao Tennessee Two. Cash je skupio dovoljno hrabrosti i posjetio studio Sun Recordsa, nadajući se da će dobiti ugovor za snimanje. Nakon audicije kod Sama Philipsa, pjevajući uglavnom gospel-pjesme, Philips mu je rekao, "idi doma i griješi, a onda dođi s pjesmom koju mogu prodati." Cash je s vremenom pridobio Philipsa s novim pjesmama otpjevanim u njegovu ranom frenetičnom stilu. Njegove prve pjesme za Sun, "Hey Porter" i "Cry, Cry, Cry", objavljene su 1955. te su postigle značajan uspjeh na paradi country-hitova.
Cashov sljedeći album, Folsom Prison Blues, probio se među prvih pet country albuma, a pjesma "I Walk the Line" je postala broj jedan. Iste godine Cash je postao prvi Sunov glazbenik koji je objavio LP album. Iako je bio Sunov najprodavaniji i najprofiliraniji glazbenik, Cash je smatrao kako je ograničen svojim ugovorom. Elvis Presley je već bio napustio Sun, a Philips je najviše pozornosti posvećivao promociji Jerryja Lee Lewisa. Cash je sljedeće godine napustio nakladničku kuću Sun Records, te potpisao unosni ugovor s Columbia Recordsom, gdje je njegov singl "Don't Take Your Guns to Town" postao jedan od njihovih glavnih hitova.
Početkom 1960-ih Cash je putovao na turneje s Carter Family, koju su u to vrijeme činili kćeri majke Maybelle, Anita, June i Helen. June, s kojom će se Cash poslije vjenčati, kasnije se prisjetila kako se u to vrijeme izdaleka divila Johnnyju. Početkom 1970-ih glumio je negativca u seriji Columbo.
Imidž odmetnika
Kako mu je karijera početkom šezdesetih krenula uzlaznom putanjom, Cash je počeo piti te postao ovisan o amfetaminima i barbituratima. Jedno kraće vrijeme je u Nashvilleu dijelio stan s Waylonom Jenningsom, koji je bio teški ovisnik o amfetaminima. Cash je koristio podizače kako bi ostao budan tijekom turneja. Prijatelji su zbijali šale o njegovoj "nervozi" i burnoj naravi, a većina ih je ignorirala znakove teške narkomanije. U seriji The Johnny Cash Show, Cash je izjavio da je "probao svaku drogu koja se nudila".
Iako je često gubio kontrolu, Cash je kreativnošću i dalje je nizao hitove. Njegova izvedba pjesme "Ring of Fire" bila je crossover hit, dostigavši broj 1 na country ljestvicama i probivši se u top 20 pop ljestvica. Pjesmu su napisali June Carter i Merle Kilgore. Originalno su je izvodile sestre Carter, ali trubački aranžman u stilu mariachi-sastava bila je Cashova zasluga, koji je rekao da se toga dosjetio u snu.
U lipnju 1965. njegov je kamionet zahvatila vatra, koja se razbuktala u veliki šumski požar koji je uništio veliki dio nacionalne šume Los Padres u Kaliforniji. Kad je sudac pitao Casha kako se to dogodilo, Cash je rekao "Nisam ja to učinio nego moj kamionet, a on je mrtav pa ga ne možete pitati". Vatra je uništila 2,06 četvornih kilometara, uništila raslinje na tri planine i progutala 49 od 53 ugrožena kondora. Cash se nije pokajao: "Nije me briga za vaše proklete žute škanjce!" Vlada ga je tužila, a slučaj je zaključen nagodbom nakon koje je morao platiti 82,001 dolar. Cash je rekao kako je on jedina osoba koju je vlada tužila za uzrokovanje šumskog požara.
Iako je Cash pomno njegovao imidž romantičnog odmetnika, nikad nije služio zatvorsku kaznu. Iako je sedam puta završio u njemu zbog prekršaja, svaki put bi u njemu ostao samo preko noći. Njegov najneslavniji sukob sa zakonom dogodio se na turneji 1965., kad su ga uhitili policajci iz odjela za narkotike iz El Pasa u Teksasu. Osumnjičili su ga da je krijumčario heroin iz Meksika, no to su bili narkotici i amfetamini na liječnički recept koje je Cash sakrio u kutiju za gitaru. Budući da su to bili lijekovi na recept, a ne ilegalni narkotici, osuđen je na uvjetnu zatvorsku kaznu.
Cash je uhićen i 11. svibnja 1965. u Starkvilleu u Mississippiju, zbog upada na privatni posjed kako bi ubrao cvijeće. (Ovaj incident bio je inspiracija za pjesmu "Starkville City Jail", koja se našla na njegovu live-albumu At San Quentin).
Sredinom šezdesetih Cash je objavio niz konceptualnih albuma, uključujući Johnny Cash sings the Ballads of the True West (1965.), dvostruki eksperimentalni album na kojem je kombinirao pjesme i recitacije tematski povezane s Divljim zapadom, te Bitter Tears (1964.), s pjesmama koje su isticale loš položaj američkih domorodaca. Njegova je ovisnost o drogama u to vrijeme dosegnula kritičnu točku, a njegovo destruktivno ponašanje dovelo je do razvoda s njegovom prvom ženom i otkazivanja nastupa. minijatura|desno|Johnny Cash i njegova druga supruga, June Cash se 1968., nakon nadnaravnog duhovnog iskustva u špilji Nickajack, prestao drogirati. June, Maybelle i Ezra Carter preselili su se na Cashovo imanje na mjesec dana kako bi mu pomogli pri odvikavanju. 22. veljače 1968. pojavio se s Carterima na koncertu u London Gardensu u kanadskom Londonu u državi Ontario; par se vjenčao tjedan dana poslije (1. ožujka) u Franklinu u državi Kentucky. June je pristala udati se za njega nakon što se 'očisti'. Ponovno otkrivši kršćanstvo, Cash je odabrao jednu manju crkvu u okolici Nashvillea te rekao da ju je izabrao, jer ga ondje smatraju jednim od jednakih, a ne slavnom osobom.
Folsom Prison Blues
Cash je osjećao sažaljenje nad zatvorenicima. Još je potkraj 1950-ih počeo nastupati u raznim zatvorima. Ti nastupi doveli su do dva vrlo uspješna albuma, Johnny Cash at Folsom Prison (1968.) i Johnny Cash at San Quentin (1969.).
Album snimljen u Folsomu najavljen je klasikom "Folsom Prison Blues", dok se na drugom albumu našao crossover-hit-singl "A Boy Named Sue" koji je postao broj jedan na country, te broj dva na pop-ljestvicama singlova.
Osim ovih američkih zatvorskih nastupa, Cash je 1972. nastupio u švedskom zatvoru Österåker. Live-album På Österåker ("At Österåker") objavljen je 1973. Između pjesama se može čuti Casha kako govori švedski, uz glasno odobravanje zatvorenika.
"Čovjek u crnom" minijatura|250px|Cash se na sastanku s američkim predsjednikom Richardom Nixonom u srpnju 1972. zalagao za reformu zatvorskog sustava.