Epizode iz života svetog Nikole je grupa od četiri slike grupisane u dva panela (prvi 96 x 52,5 cm i drugi 92 x 49 cm) sijenskog slikara Ambrogia Lorenzettija, urađene približno 1332. a danas izložene u firentinskoj Galeriji Uffizi. Prisustvo elemenata nalik šarkama duž jedne strane na oba panela navodi na zaključak da su to bili bočni elementi poliptiha, vjerovatno s likom sveca u sredini. Giorgio Vasari je zabilježio da je vidio ova djela unutar Crkve svetog Prokule.

Historija Više od hiljadu godina dijelilo je Ambrogia Lorenzettija od njegovog subjekta u ovom slikarskom djelu, za kojeg se kaže da je rođen 271. n.e. u Patari, lučkom gradu na području današnje Turske. Kult svetog Nikole jednako je slavljen koliko je njegova historija nejasna. Za glavne (i potpuno nepotvrđene) događaje iz njegovog života obično se govorilo da objedinjuju progon i zatvaranje od strane cara Dioklecijana i činjenje brojnih čuda. Njegova istaknutost u hrišćanskom kanonu svetaca pojačana je nakon 1087. kada su poduzetni trgovci iz italijanskog grada Barija ukrali neke kosti za koje se kaže da su ostaci svetog Nikole iz crkve u Konstantinopolju. Zapadna Crkva je potom prihvatila Nikolu, izgradivši u njegovu čast brojne crkve i domišljato razrađujući njegov mit. Italijanski hroničar i biskup Genove Jacopo da Voragine, čija je hagiografska enciklopedija "Zlatna legenda" iz sredine 13. stoljeća postala priručnik za živote glavnih svetaca, učvrstio je popularnu sliku Nikole. Upravo zahvaljujući njegovom apokrifnom izvještaju, Ambrogio je zasnovao svoje slike za Crkvu svetog Prokule u Firenci.

Naslikao je ovo djelo tokom svog boravka u Firenci (dokumentovano 1321.), kada se upisao u Ceh ljekara i apotekara i primao brojne narudžbe, koristeći prazninu koju je ostavio Giottov odlazak 1327. Četiri panela sa pričama o svetom Nikoli iz Barija prvobitno su se nalazila u Crkvi svetog Prokula, kako bilježi Vasari, gdje se nalazio i Triptih svetog Prokula istog umjetnika. Smatra se da su priče o svetom Nikoli prvobitno bile postavljene u oltaru u obliku triptiha, sa velikom figurom svetog Nikole iz Barija u središtu, koja je u međuvremenu izgubljena; druga hipoteza je da su paneli sačinjavali vrata od tabernakula.

Opis djela i stil thumb|250px|desno Ovaj ciklus predstavlja četiri legendarna čuda i djela milosrđa, ilustrujući saosjećanje, božansku naklonost i trajno štovanje svetog Nikole u srednjovjekovnoj hrišćanskoj tradiciji. Četiri priče prikazuju (od gornjeg lijevo ugla u smjeru kazaljke na satu prema donjem lijevom uglu): "Darivanje miraza trima djevicama" "Uskrsnuće djeteta", "Spašavanje Mire od gladi" sušenjem i umnožavanjem vreća brašna koje su pale u more, i "Posvećenje Svetog Nikole za biskupa."

Milostinja svetog Nikole Kroz lođu vidimo unutrašnjost kuće, gdje su tri žene sa svojim ostarjelim i siromašnim ocem, koji se bojao da će zbog nedostatka novca morati prostituirati svoje kćeri. Čini se da je ovo prva noć kada otac kaže najstarijoj kćeri da će novac iskoristiti da plati za njen miraz. Ostale kćeri nastavljaju tugovati zbog onoga što bi im se moglo dogoditi. Nikola ih spašava tajno ubacujući u kuću tri kovčežića s novcem za njihov miraz. Druge slike ponekad prikazuju novac kao kuglice od zlata, ali ovdje je u obliku zlata umotanog u tkaninu, kao što je navedeno u ovom odlomku u Zlatnoj legendi. Legenda nikada ne precizira da se zlato ubacuje kroz prozor, ali se to pretpostavlja u ovoj i drugim slikama. Ovaj čin je prikazan s poniznošću i diskretnošću.

Sveti Nikola zaređen za biskupa Mire U ovoj sceni u kojoj je Nikola posvećen za biskupa vjerno je prikazana unutrašnjost crkve. Svojom vrlo složenom orkestracijom umjetnik prikazuje uzdignuti prezbiterij crkve, prepun brojnih figura, gotičku oltarnu sliku na oltaru i fresku s anđelima, koji drže tondo Spasitelja koji blagosilja nad lùkom. Nalazi se u lijevom prednjem planu, s istom crvenom odjećom (koja je kasnije usvojena kao ogrtač Djeda Mraza) i plavom frizurom kao na prethodnoj slici. Kao i u ovom odlomku u Zlatnoj legendi, biskup u plavom kaže Nikoli da će biti novi biskup Mire. Biskupu je u snu rečeno da izabere prvog čovjeka koji stigne u crkvu za vrijeme jutrenja. U pozadini, biskupi s desne i lijeve strane se pripremaju da Nikoli daju njegovu novu mitru i štap. Sada nosi plavo dok kleči pred postrignutim sveštenikom kod oltara.

thumb|250px|lijevo Sveti Nikola oživljava dječaka Ovom slikom ilustruje se čudo koje se dogodilo na blagdan svetog Nikole, neko vrijeme nakon svečeve smrti. Dijete protagonist prikazano je u četiri navrata, a radnja se odvija na dva sprata zgrade sa prizemljem koje je otvoreno lukom, dok je gornji sprat vidljiv kroz lođu. Prema ovoj priči, čovjek je bio na večeri kada je ugledao hodočasnika kako prosi vani. Poslao je svog dječaka da mu da milostinju. U gornjem lijevom uglu dječak nudi novčić hodočasniku, koji je zapravo đavo. Đavo zatim zadavi dijete, u donjem lijevom uglu. Ali na čovjekovu molitvu, u donjem desnom uglu, sveti Nikola oživljava mrtvo dijete. Svečevo zauzimanje prikazano je zrakama koje se dijagonalno sijeku od sveca (u gornjem lijevom uglu) do dječaka na krevetu: jedna zraka prema mrtvom dječaku, a druga prema dječaku koji je sada prizvan u život. U pozadini je majka prikazana jednom dok se moli pored kreveta mrtvog dječaka, a zatim ponovo kada ga vidi kako ustaje. Čudo je prikazano dijagonalnim zrakama svjetlosti koje povezuju sveca s dječakovim uskrsnućem.

Čudo sa žitom U ovom odlomku legenda govori o tome kako je sveti Nikola sušenjem i umnožavanjem vreća brašna koje su pale u more spasio grad Miru (Bari) od gladi. Zatim je nagovorio mornare da dio žitarica, koje su nosili caru u Aleksandriju, da podijele svoj teret s izgladnjelim ljudima. Dolaskom u Aleksandriju, pronalaze žito netaknuto, ispunjavajući njegovo obećanje. Zanimljivo je kako umjetnik prikazuje pogled na gradsku luku gdje dva anđela sipaju kišu na brod, dok biskup stoji na obali rješavajući situaciju. Također, upečatljiva je upotreba perspektive u obliku riblje kosti u kompoziciji, pri čemu je pogled posmatrača privučen prema gore obalnom linijom, a zatim prema dolje linijama brodskih jedara.

Scene u ovom ciklusu karakterizira izvanredna narativna tečnost, s brojnim novim tehnikama i postepenim smanjenjem zlatne pozadine, ograničene na sve manje i marginalnije prostore, pri čemu arhitektura zauzima gotovo cijelu pozadinu. Pedantni detalji vjerovatno su imati iznenađujući učinak na Firentince, navikle na važnost inovacija u djelima Giotta di Bondonea. Istovremeno, ovo djelo je svjedočanstvo aktivnosti sijenskog slikara Ambrogia Lorenzettija, koji pokazuje ne samo talenat za pripovijedanje, već i strast prema složenim prostornim rješenjima i veliku vještinu u prikazivanju arhitekture.

Literatura Gloria Fossi, Uffizi, Giunti, Firenze 2004. Pierluigi De Vecchi ed Elda Cerchiari, I tempi dell'arte, volume 1, Bompiani, Milano 1999 .

Reference

Kategorija:Slike Ambrogia Lorenzettija Kategorija:Umjetničke slike iz 1300-tih Kategorija:Gotičko slikarstvo Kategorija:Sijenska škola