Keiko Sofía Fujimori Higuchi (rođena 25. maja 1975) peruanska je političarka koja od 2026. obavlja dužnost predsjednice Perua. Najstarija je kćerka bivšeg predsjednika Alberta Fujimorija i vodeća ličnost fudžimorizma, konzervativnog političkog pokreta povezanog s njenim ocem, a stranku Popularna snaga predvodi od 2009. Bila je prva dama Perua od 1994. do 2000. te zastupnica u Kongresu za Limu od 2006. do 2011. Druga je žena na čelu Perua i prva koja je na tu funkciju izabrana neposrednim glasanjem.

Rođena je u Limi u porodici Alberta Fujimorija i Susane Higuchi. Prva dama postala je 1994, u dobi od 19 godina, nakon što je njen otac tokom bračnog razlaza smijenio majku s te dužnosti; položaj je zadržala do pada njegovog režima 2000. Poslovnu administraciju studirala je u Sjedinjenim Američkim Državama na univerzitetima Stony Brook i Boston, a magistrirala na Univerzitetu Columbia u New Yorku. U parlamentarni život ušla je 2006, osvojivši mandat u Kongresu s rekordnim brojem glasova, a 2010. preuzela je rukovođenje strankom Snaga 2011 (kasnije preimenovanom u Popularna snaga).

Tri puta uzastopno gubila je u drugom krugu predsjedničkih izbora: 2011. od Ollante Humale, 2016. od Pedra Pabla Kuczynskog i 2021. od Pedra Castilla. Od 2018. bila je pod istragom u okviru korupcijskog skandala Odebrecht, pri čemu je provela više od godinu dana u istražnom zatvoru, ali nije osuđena. Nakon tijesnog poraza 2021. iznijela je tvrdnje o izbornoj prevari koje su međunarodni posmatrači odbacili kao neutemeljene. Drugi sudski proces protiv nje obustavljen je 2025.

Pobijedila je na predsjedničkim izborima 2026. u svom četvrtom pokušaju, savladavši Roberta Sáncheza u drugom krugu. Time je postala druga predsjednica u historiji države, nakon Dine Boluarte, te prva žena izabrana na općim izborima.

Mladost i obrazovanje Keiko Sofía Fujimori Higuchi rođena je 25. maja 1975. u limskom distriktu Jesús María. Pripadnica je treće generacije peruanskih državljana japanskog porijekla i najstarije od četvero djece Alberta Fujimorija i Susane Higuchi. Njen mlađi brat Kenji također se bavio politikom i bio zastupnik u nacionalnom parlamentu. Pohađala je katoličku školu Colegio Sagrados Corazones Recoleta u Limi.

Nakon očevog samopuča 1992, završila je srednju školu i otišla na studije u SAD, gdje se upisala na Univerzitet Stony Brook. Diplomirala je poslovnu administraciju na Univerzitetu u Bostonu u maju 1997.

Prva dama i rano političko djelovanje (1994–2006) Njen studij prekinut je 1994. kada su se njeni roditelji rastali, nakon što je majka javno optužila supruga za korupciju i zlostavljanje, što je dovelo do njenog razrješenja s ceremonijalnog položaja prve dame. Vrativši se u domovinu, Fujimori je 23. augusta 1994. u dobi od 19 godina preuzela ulogu prve dame, postavši najmlađa osoba na toj dužnosti na američkom kontinentu. Rukovodila je Fondacijom za djecu Perua i osnovala humanitarnu organizaciju za pomoć djeci s urođenim srčanim manama.

Kao prva dama javno je odbacivala majčine optužbe nazivajući ih neutemeljenima, zbog čega se našla na meti kritika opozicione javnosti. Kasnije je izgladila odnose s majkom, koja joj je pružila podršku u kasnijim političkim kampanjama.

Nakon izbijanja velike korupcijske afere, Alberto Fujimori je u novembru 2000. pobjegao u Japan i podnio ostavku, dok ga je kćerka pozivala da se vrati u zemlju i suoči sa sudom. Predsjedničku palaču napustila je 21. novembra 2000, kada je parlament razriješio njenog oca dužnosti šefa države.

Magistarske studije poslovnog upravljanja završila je na Univerzitetu Columbia u New Yorku, a 2004. se u Limi udala za Marka Vita Villanellu. Nakon očevog hapšenja u Čileu 2005. vratila se u Peru radi učešća na parlamentarnim izborima.

Zastupnica u Kongresu (2006–2011) Budući da je njenom ocu bilo zabranjeno kandidovanje na općim izborima 2006, njegove pristalice osnovale su koaliciju Savez za budućnost. Fujimori je predvodila kandidatsku listu za Kongres u izbornoj jedinici Lime te je osvojila 602.869 glasova — najveći pojedinačni broj glasova na tim izborima i historijski rekord za peruanskog zastupnika do tada.

U parlamentu je predvodila fudžimorističku frakciju djelujući kao opozicija vladi predsjednika Alana Garcíje. Zagovarala je uvođenje strožih krivičnih sankcija i bezuspješno predlagala vraćanje smrtne kazne za djela terorizma. Godine 2008. osnovala je stranku Snaga 2011 (kasnije preimenovanu u Popularna snaga) radi objedinjavanja pokreta za predstojeće predsjedničke izbore.

Vrhovni sud Perua osudio je 2009. Alberta Fujimorija na 25 godina zatvora zbog kršenja ljudskih prava, uključujući zločine u Barrios Altosu i La Cantuti. Presudu je ocijenila politički motiviranom te je najavila da će u slučaju pobjede na izborima pomilovati oca.

Predsjedničke kampanje (2010–2026) Kandidovala se na četirima uzastopnim općim izborima (2011, 2016, 2021 i 2026), postavši jedina političarka u modernoj historiji Perua koja je četiri puta zaredom ušla u drugi krug. Nakon tri uzastopna poraza, 2026. je pobijedila Roberta Sáncheza, čime je vratila fudžimorizam na vlast 25 godina nakon pada očevog režima.

Na izborima 2011. isticala je ekonomske rezultate i borbu protiv terorizma iz perioda vladavine svog oca. U prvom krugu zauzela je drugo mjesto s 23,6% glasova, dok je u drugom krugu izgubila od Ollante Humale (48,66% prema 51,34%).

Godine 2016. potpisala je svečanu izjavu kojom se obavezala na poštovanje demokratskih institucija. U prvom krugu osvojila je oko 40% glasova, ali je u drugom krugu izgubila od Pedra Pabla Kuczynskog s razlikom od oko 41.000 glasova (49,88% prema 50,12%), nakon optužbi za pranje novca unutar stranačkog rukovodstva.

U oktobru 2018. privedena je pod sumnjom za nezakonito finansiranje kampanje sredstvima kompanije Odebrecht, te je s prekidima provela više mjeseci u pritvoru do maja 2020. Na izborima 2021. vodila je kampanju s naglaskom na oštre mjere sigurnosti, no u drugom krugu tijesno ju je porazio Pedro Castillo s razlikom od oko 44.000 glasova (49,87% prema 50,13%). Rezultate je osporavala tvrdnjama o neregularnostima, koje su međunarodni posmatrači proglasili neutemeljenima.

Njena stranka je tokom narednog desetljeća imala snažan utjecaj u Kongresu, što je dovelo do političke nestabilnosti i smjene nekoliko predsjednika države, uključujući Kuczynskog i Martína Vizcarru. Nakon što je Ustavni sud u oktobru 2025. obustavio postupak protiv nje, objavila je novu kandidaturu.

Kampanju 2026. vodila je pod sloganom "Peru s redom", fokusirajući se na suzbijanje organiziranog kriminala. U prvom krugu dobila je 17,18% glasova, a u drugom krugu 7. juna pobijedila je Roberta Sáncheza s prednošću od 49.641 glasa od ukupno više od 18 miliona birača.

Predsjednički mandat (2026–danas) Svečanu zakletvu položila je 28. jula 2026. u Limi, postavši deveta osoba na čelu države od kraja 2016. i prva žena izabrana na tu funkciju na općim izborima. Prilikom formiranja vlade, dio medija problematizirao je činjenicu da je protiv većine predloženih ministara ranije vođena istraga zbog privrednog kriminala i korupcije.

Nakon stupanja na dužnost najavila je jačanje vanjskopolitičkih i ekonomskih veza sa Sjedinjenim Američkim Državama te pristupanje regionalnim sigurnosnim inicijativama.

Politički profil Kao predvodnica fudžimorizma, pokreta nastalog tokom vladavine njenog oca od 1990. do 2000, zastupa načela slobodnog tržišta, društveni konzervativizam i strogu politiku javne sigurnosti. Politolozi njen pokret često svrstavaju u okvire desnog populizma.

U javnosti se njena politička pozicija definira u rasponu od desnog centra do radikalne desnice, dok sama odbacuje etiketu ekstremizma i svoj program opisuje kao umjereno desni.

Reference

Vanjski linkovi

Biografija na CIDOB-u

Kategorija:Rođeni 1975. Kategorija:Živi ljudi Kategorija:Peruanski_političari