mini|Zastave duginih boja podignute u znak proslave Nacionalnog dana izlaska iz ormara u Nizozemskoj Izlazak iz ormara (engl. coming out of the closet), često skraćeno kao coming out, metafora je koja se uglavnom koristi za opisivanje samoobjelodanjivanja seksualne orijentacije, romantične orijentacije ili rodnog identiteta LGBTQ osoba. Iako se uglavnom koristi u kontekstima koji uključuju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet, ponekad se koristi kao skraćenica u drugim kontekstima otkrivanja vlastitog identiteta, poput otkrivanja ateizma, ireligioznosti ili vlastitih političkih pripadnosti.
Samoobjelodanjivanje LGBTQ osoba često se oblikuje i o njemu se raspravlja kao o pitanju privatnosti jer posljedice mogu biti veoma različite za različite pojedince, od kojih nekima može biti ugrožena sigurnost zaposlenja ili lična sigurnost usljed takvog otkrivanja. Taj čin može se posmatrati kao psihološki proces ili putovanje; donošenje odluka ili preuzimanje rizika; strategija ili plan; masovni ili javni događaj; govorni čin i pitanje ličnog identiteta; obred prijelaza; oslobađanje ili emancipacija od ugnjetavanja; iskušenje; sredstvo za osjećanje LGBTQ ponosa umjesto srama i društvene stigme; ili kao čin koji prijeti karijeri.
Izraz izlazak iz ormara izvor je drugih izraza u gej slengu koji se odnose na dobrovoljno otkrivanje ili nedostatak istog. LGBTQ osobe koje su već otkrile ili više ne skrivaju svoju seksualnu orijentaciju ili rodni identitet jesu izašle iz ormara ili su jednostavno out, to jest, otvoreno LGBTQ. Nasuprot tome, LGBTQ osobe koje tek trebaju izaći ili su odlučile da to ne učine, označavaju se kao osobe u ormaru. Autanje (engl. outing) predstavlja namjerno ili slučajno otkrivanje seksualne orijentacije ili rodnog identiteta LGBTQ osobe koje izvrši neko drugi, bez pristanka prve osobe. Prema tome, autanje samog sebe je samoobjelodanjivanje. Stakleni ormar odnosi se na javnu tajnu javne ličnosti za koju se naširoko smatra da je LGBTQ iako ta osoba nije službeno izašla iz ormara.
Historija
mini|Zagovornik gej prava iz 19. vijeka Karl Heinrich Ulrichs Između 1864. i 1869. godine, Karl Heinrich Ulrichs napisao je niz pamfletate održao predavanje Udruženju njemačkih pravnika godine 1867.zagovarajući dekriminalizaciju seksualnih odnosa između muškaraca, u kojima je bio iskren o vlastitoj homoseksualnosti. Historičar Robert Beachy izjavio je o njemu: "Mislim da je razumno opisati [Ulrichsa] kao prvu gej osobu koja se javno autala."
U Njemačkoj početkom 20. vijeka "izlazak iz ormara" označen je kao "samoprijavljivanje" i nosio je ozbiljne pravne i reputacijske rizike. U svom djelu iz 1906. godine, (Seksualni život našeg doba u njegovom odnosu prema modernoj civilizaciji),Bloch, Ivan (1906). Das Sexualleben unserer Zeit in seinen Beziehungen zur modernen Kultur. [Seksualni život našeg doba u njegovom odnosu prema modernoj civilizaciji], 1910. njemačko-jevrejski ljekar Iwan Bloch molio je starije homoseksualce da se autaju članovima svoje porodice i poznanicima. Godine 1914. Magnus Hirschfeld ponovo se osvrnuo na tu temu u svom glavnom djelu Homoseksualnost muškaraca i žena, raspravljajući o društvenom i pravnom potencijalu nekoliko hiljada uglednih homoseksualnih muškaraca i žena, koji bi otkrili svoju seksualnu orijentaciju policiji kako bi utjecali na zakonodavce i javno mnijenje.Johansson&Percy, str. 24 Hirschfeld nije podržavao 'samoprijavljivanje' i odbacio je mogućnosti političkog pokreta zasnovanog na otvorenim homoseksualcima.
Prvi istaknuti Amerikanac koji je otkrio svoju homoseksualnost bio je pjesnik Robert Duncan. Godine 1944, koristeći vlastito ime u anarhističkom časopisu Politics, napisao je da su homoseksualci ugnjetavana manjina."Robert Duncan and Romantic Synthesis: A Few Notes" . Ovaj je članak također ponovo objavljen kao "On Robert Duncan" na mrežnom mjestu Modern American Poetry Izrazito tajno društvo Mattachine, koje su godine 1950. u Los Angelesu osnovali Harry Hay i drugi veterani kampanje Wallace za predsjednika, izašlo je pred oči javnosti nakon što je Hal Call preuzeo grupu u San Franciscu 1953. godine. Mnogi su gejevi tamo izašli iz ormara.
Godine 1951. Donald Webster Cory objavio je svoje značajno djelo Homoseksualac u Americi, u kojem navodi: "Društvo mi je uručilo masku koju moram nositi ... Gdje god da idem, u svakom trenutku i pred svim slojevima društva, ja se pretvaram." Cory je bio pseudonim, ali su njegovi iskreni i otvoreno subjektivni opisi poslužili kao podsticaj rastućoj homoseksualnoj samosvijesti i nastajućem homofilnom pokretu.
Šezdesetih godina 20. vijeka Frank Kameny došao je na čelo borbe. Nakon što je 1957. godine otpušten s posla astronoma u Vojnoj kartografskoj službi zbog homoseksualnog ponašanja, jer se smatralo da to čini ljude ranjivima na pritisak ucjene i ugrožava sigurne položaje, Kameny je odbio otići u tišini. Otvoreno se borio protiv svog otpuštanja, na kraju se žaleći Vrhovnom sudu SAD-a. Kao glasni vođa rastućeg pokreta, Kameny je zagovarao beskompromisne javne akcije. Kamen temeljac njegovog uvjerenja bio je da "moramo u homoseksualnu zajednicu usaditi osjećaj vrijednosti pojedinačnog homoseksualca", što se moglo postići jedino kroz kampanje koje bi otvoreno vodili sami homoseksualci.
Širenjem podizanja svijesti (CR) kasnih 1960-ih, izlazak iz ormara postao je ključna strategija pokreta za gej oslobođenje kako bi se podigla politička svijest za suprotstavljanje heteroseksizmu i homofobiji. U isto vrijeme i nastavljajući se kroz 1980-e, gej i lezbijske grupe za razgovor uz društvenu podršku, od kojih su se neke nazivale "grupama za izlazak iz ormara", usredotočile su se na dijeljenje "priča" (iskustava) o izlasku iz ormara s ciljem smanjenja izolacije i povećanja LGBTQ vidljivosti i ponosa.
Etimologija Smatra se da je današnji izraz "coming out" nastao početkom 20. vijeka iz analogije koja uspoređuje uvođenje homoseksualaca u gej supkulturu sa "zabavom izlaska" mlade debitantice. Riječ je o proslavi za mladu ženu iz više klase koja ima svoj debi – njeno formalno predstavljanje društvu – jer je postala punoljetna ili ispunjava uslove za brak. Kako historičar George Chauncey ističe: Gejevi u prijeratnim godinama [prije Prvog svjetskog rata] ... nisu govorili o izlasku iz onoga što mi nazivamo "gej ormarom", već prije o ulasku u ono što su nazivali "homoseksualnim društvom" ili "gej svijetom", svijetom koji nije bio ni tako mali, ni tako izoliran, ni, često, tako skriven kao što "ormar" implicira. Zapravo, kako Elizabeth Kennedy primjećuje, "upotreba pojma 'ormar' za označavanje" prethodnih vremena poput "1920-ih i 1930-ih mogla bi biti anahrona".Kennedy, Elizabeth. "'But We Would Never Talk about It': The Structure of Lesbian Discretion in South Dakota, 1928–1933" u knjizi Inventing Lesbian Cultures in America, uredila Ellen Lewin (1996). Boston: Beacon Press. str. 25, 214
Članak o izlasku iz ormara u mrežnoj enciklopediji glbtq.com navodi da su zapažanja seksologinje Evelyn Hooker uvela upotrebu izraza "coming out" u akademsku zajednicu pedesetih godina 20. vijeka. Članak se nastavlja oslanjajući se na Chaunceyjevo zapažanje da se naknadni pomak u konotaciji dogodio kasnije. Fokus prije 1950-ih bio je na ulasku u "novi svijet nade i solidarnosti zajednice", dok je prizvuk nakon Stonvolske pobune bio izlazak iz ugnjetavanja ormara. Ta promjena fokusa sugerira da je "izlazak iz ormara" miješana metafora koja spaja "izlazak" s metaforom ormara: evolucija engleskog idioma "kostur u ormaru" (engl. "skeleton in the closet") koji se specifično odnosi na život poricanja i tajnovitosti prikrivanjem vlastite seksualne orijentacije. Metafora ormara je, zauzvrat, proširena na sile i pritiske heteroseksističkog društva i njegovih institucija.
Pitanja identiteta
Kada je izlazak iz ormara opisan kao postepen proces ili putovanje, to znači da on uključuje osvještavanje i priznavanje vlastitog rodnog identiteta, rodnog izražavanja ili neheteronormativne seksualne orijentacije ili privlačnosti. Ta preliminarna faza, koja uključuje preispitivanje duše ili ličnu epifaniju, često se naziva "izlazak pred samim sobom" i predstavlja početak samoprihvatanja. Mnoge LGBTQ osobe kažu da je ova faza za njih započela tokom adolescencije ili djetinjstva, kada su po prvi put postale svjesne svoje seksualne orijentacije prema pripadnicima istog spola.
Izlazak iz ormara također je opisan kao proces zbog ponavljajuće potrebe ili želje za autanjem u novim situacijama u kojima se za LGBTQ osobe pretpostavlja da su heteroseksualne ili cisrodne, kao što je na novom poslu ili kod sklapanja novih poznanstava. Glavni referentni okvir za one koji izlaze iz ormara uključivao je korištenje perspektive iznutra/izvana, pri čemu neki pretpostavljaju da osoba može zadržati svoj identitet ili orijentaciju u tajnosti i odvojeno od svog vanjskog izgleda. To nije tako jednostavno kao što se često misli, jer kako tvrdi Diana Fuss (1991), "problem naravno s retorikom iznutra/izvana ... jeste u tome što takve polemike prikrivaju činjenicu da je većina nas istovremeno i unutra i vani".
Razvoj LGBTQ identiteta
Svaka priča o izlasku iz ormara predstavlja pokušaj osobe da se pomiri s tim ko je zapravo ona i sa svojom seksualnom orijentacijom. Stvoreno je nekoliko modela koji opisuju autanje kao proces razvoja gej i lezbijskog identiteta, npr. Dank, 1971; Cass, 1984; Coleman, 1989; Troiden, 1989. Od tih modela, najšire prihvaćen je Cass model identiteta koji je uspostavila Vivienne Cass. Taj model ocrtava šest odvojenih faza kroz koje prolaze pojedinci koji uspješno izlaze iz ormara: konfuzija identiteta, usporedba identiteta, tolerancija identiteta, prihvatanje identiteta, ponos identiteta i sinteza identiteta. Međutim, ne slijedi svaka LGBTQ osoba takav model. Na primjer, neki mladi LGBTQ ljudi postaju svjesni i prihvataju svoje istospolne želje ili rodni identitet u pubertetu na način sličan onom na koji heteroseksualni tinejdžeri postaju svjesni svoje seksualnosti, odnosno bez ikakvog osjećaja različitosti, stigme ili srama u pogledu spola ljudi koji ih privlače. Bez obzira na to razvijaju li mladi LGBTQ ljudi svoj identitet na osnovu nekog modela, tipična dob u kojoj se mladi u Sjedinjenim Američkim Državama autaju sve je niža. Srednjoškolci, pa čak i učenici viših razreda osnovnih škola izlaze iz ormara.Salon: Amy Benfer, "We're here! We're queer! We're 13!", September 24, 2009 , pristupljeno 16. januara 2012.Coming Out Younger , članak s portala Jezebel.com.
Nova istraživanja sugeriraju da će se gej muškarci iz religioznog okruženja vjerovatno autati na internetu putem Facebooka i drugih društvenih mreža, poput blogova, jer one nude zaštitnu međuljudsku udaljenost. To je u velikoj suprotnosti s rastućim pokretom u istraživanju društvenih mreža koji ukazuje na to da upotreba interneta, posebno Facebooka, može dovesti do negativnih posljedica po mentalno zdravlje, poput povećanog nivoa anksioznosti. Iako su potrebna daljnja istraživanja kako bi se procijenilo da li se ti rezultati mogu poopćiti na veći uzorak, ova nedavna otkrića otvaraju vrata mogućnosti da se internetska iskustva gej muškaraca mogu razlikovati od iskustava heteroseksualaca po tome što će im ona prije donijeti prednosti za mentalno zdravlje nego negativne posljedice.Etengoff, C. i Daiute, C. (2015). "Online Coming Out Communications between Gay Men and their Religious Family Allies: A Family of Choice and Origin Perspective", Journal of GLBT Family Studies.
Transrodni identitet i autanje
mini|Glumica Abigail Thorn autala se kao transrodna osoba