Amnestija (lat. amnestia, grč. ἀμνηστία - zaborav, prelaženje preko) predstavlja akt zakonodavne vlasti kojim se određenoj grupi ili kategoriji osoba daje oslobođenje od krivičnog gonjenja ili potpuno ili djelimično oslobađanje od izvršenja kazne, zamjena izrečene kazne blažom kaznom, brisanje osude ili ukidanje određenih pravnih posljedica osude.

Pravni karakter i odnos prema pomilovanju

Amnestija se donosi u formi zakona i primjenjuje se na unaprijed određenu kategoriju osoba, pri čemu se, za razliku od pomilovanja, ne navode poimenično osobe na koje se odnosi. U trenutku njenog donošenja nije poznat tačan broj niti identitet lica obuhvaćenih amnestijom.

Za razliku od pomilovanja, koje se odnosi na određenu osobu i donosi ga izvršna vlast, amnestija je opći akt zakonodavnog organa i može obuhvatiti i osobe koje još nisu pravosnažno osuđene.

Pravni okvir

Zakon o amnestiji je zakon kojim se retroaktivno isključuje krivično gonjenje ili krivična odgovornost određene grupe osoba, najčešće za krivična djela političke prirode ili djela povezana s djelovanjem državnih ili vojnih struktura.

U Bosni i Hercegovini, zbog podijeljene nadležnosti u oblasti krivičnog zakonodavstva, amnestiju mogu donijeti nadležni zakonodavni organi na državnom nivou, u entitetima i u Brčko distriktu Bosne i Hercegovine.

Amnestija se može usloviti određenim okolnostima, kao što su vrsta krivičnog djela, visina izrečene kazne ili vremenski period u kojem je djelo izvršeno. U takvim slučajevima, za njenu primjenu obično je potreban i pojedinačni akt suda kojim se utvrđuje da su ispunjeni zakonom propisani uslovi.

Djelovanje i pravni učinci

Amnestija se može primijeniti kada nadležni organ procijeni da je važnije omogućiti građanima usklađivanje sa zakonom nego ih kažnjavati za ranije počinjena djela. Amnestija nakon rata doprinosi okončanju sukoba. Iako se krivična djela poput izdaje ili pobune zadržavaju u pravnom sistemu kako bi se djelovalo odvraćajuće na buduće počinioce, smatra se opravdanim da se raniji počinioci u određenim okolnostima oslobode krivičnog gonjenja, naročito nakon prestanka razloga koji su doveli do sukoba

Historijski primjer je iz 1718, kada je Britanija donijela Akt milosti iz 1717–1718 (opće pomilovanje za pirate) s ciljem da se spriječi njihovo stupanje u špansku službu tokom Rata Četverostrukog saveza.

Amnestije se često donose s ciljem postizanja mira, a često su praćene djelovanjem komisija za istinu i pomirenje, koje imaju zadatak da istražuju okolnosti ranijih sukoba i kršenja ljudskih prava, kao i doprinose procesima tranzicijske pravde i društvenog pomirenja. Jedan od primjera je Urugvaj, gdje je Zakon o prestanku kaznenog potraživanja države okončao neriješena pitanja proizašla iz 12-godišnje civilo-vojne diktature. Kasnije je na urugvajskom referendumu o amnestiji 1989 potvrđen ovaj zakon, pri čemu je za njegovo zadržavanje glasalo 56% birača.

Amnestija se u praksi često koristi kao mjera kojom se podstiče dobrovoljna predaja zabranjenih predmeta, kao što je to bio slučaj kampanje u vezi s ograničenjima posjedovanja vatrenog oružja u Kini, kao i mjere vezane za zabranu pit bull pasa u Kansas Cityju. U nekim javnim školama koje primjenjuju politiku nulte tolerancije prema drogama i oružju postoje tzv. kutije za predaju (eng. amnesty box), u koje učenici mogu bez posljedica odložiti zabranjene predmete koje su unijeli u školu.

Prednosti primjene

Prednosti primjene amnestije mogu uključivati izbjegavanje skupih krivičnih postupaka, posebno u situacijama kada je riječ o velikom broju počinioca, zatim podsticanje počinioca da se dobrovoljno prijave nadležnim organima, kao i doprinos procesu pomirenja između počinioca i društva. Primjer takvog pristupa predstavlja amnestija dodijeljena nakon Vijetnamskog rata 1970-ih godina osobama koje su odbile vojnu službu iz savjesti i osobama koje su izbjegle regrutaciju. Mjera je uvedena u okviru politike društvenog pomirenja nakon završetka rata i prestanka vojne obaveze, u mandatu predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Jimmyja Cartera.

Kritike i opravdanja

Primjena amnestije i pomilovanja izaziva određene teorijske i praktične rasprave. S jedne strane, smatra se da akti amnestije i pomilovanja mogu predstavljati miješanje izvršne vlasti u domen sudske vlasti, pri čemu odluke često nisu praćene detaljnim obrazloženjem razloga njihove primjene, što otežava ocjenu njihove opravdanosti sa stanovišta pravne sigurnosti i načela podjele vlasti. S druge strane, u pravnoj teoriji se navodi niz argumenata koji opravdavaju postojanje ovih instituta. Amnestija i pomilovanje mogu služiti kao mehanizmi ispravljanja sudskih nepravdi, posebno u slučajevima kada je došlo do neopravdane osude, a ne postoje redovni pravni lijekovi kojima bi se takve greške mogle otkloniti. Također, ovi instituti se posmatraju i kao instrumenti krivične politike i humanizacije krivičnog sistema.

Reference

Kategorija:Društvene nauke Kategorija:Pravo Kategorija:Kriminal