Ebu El-Qasim El-Zahravi (oko 936–1013), popularno poznat kao El-Zahravi, latinizirano kao Albucasis ili Abulcasis (od arapskog Ebū El-Qāsim), bio je arapski ljekar, hirurg i hemičar iz El-Andaluza. Smatra se jednim od najvećih hirurga srednjeg vijeka.*Meri, Josef W. (2005). Medieval Islamic Civilization: An Encyclopedia. Routledge. p. 783."The greatest surgeon of the medieval ages was Abu'l-Qasim az Zahrawi (d. 1010), a most important representative of the Andalusian school."Krebs, Robert E. (2004). Groundbreaking Scientific Experiments, Inventions, and Discoveries of the Middle Ages and the Renaissance. Greenwood Publishing Group. p. 95." Al-Zahrawi (930 or 963–1013 C.E.), also known as Abu-Al Quasim Khalaf ibn'Abbas al-Zahrawi, was a court physician.
Glavno djelo El-Zahravija je Kitab Al-Tasrif, enciklopedija medicinske prakse u trideset tomova.al-Zahrāwī, Abū al-Qāsim Khalaf ibn ʻAbbās; Studies, Gustave E. von Grunebaum Center for Near Eastern (1973). Albucasis on surgery and instruments. University of California Press. ISBN 978-0-520-01532-6. Poglavlje o hirurgiji u ovom djelu kasnije je prevedeno na latinski, postigavši popularnost i postajući standardni udžbenik u Evropi tokom sljedećih petstotina godina."Abū al-Qāsim | Muslim physician and author". Encyclopedia Britannica. El-Zahravijevi pionirski doprinosi u oblasti hirurških procedura i instrumenata imali su ogroman uticaj na Istoku i Zapadu sve do modernog perioda, gdje se neka od njegovih otkrića i danas primjenjuju u medicini. Bio je pionir u upotrebi ketguta za unutrašnje šavove, a njegovi hirurški instrumenti se i danas koriste za liječenje ljudi.
Bio je prvi ljekar koji je identifikovao nasljednu prirodu hemofilije i opisao abdominalnu trudnoću, podtip vanmaternične trudnoće koja je u to vrijeme bila fatalna bolest, te je prvi otkrio korijenski uzrok paralize. Također je razvio hirurške uređaje za carske rezove i operacije katarakte.Cosman, Madeleine Pelner; Jones, Linda Gale (2008). Handbook to Life in the Medieval World. Handbook to Life Series. Vol. 2. Infobase Publishing. pp. 528–530. ISBN 978-0-8160-4887-8.
Biografija Rođen je u gradu Azahara, 8 kilometara sjeverozapadno od Kordobe, Andaluzija. Njegov datum rođenja nije sa sigurnošću poznat, međutim, naučnici se slažu da je rođen oko 936. godine, godine kada je i osnovan njegov rodni grad Azahara. Nisba, El-Ensari, u njegovom imenu, sugeriše da vodi porijeklo iz Medine na Arabijskom poluostrvu.Hamarneh, Sami Khalaf; Sonnedecker, Glenn (1963). A Pharmaceutical View of Abulcasis Al-Zahrāwī Moorish Spain: With a Special Reference to the "Adhān". Brill Archive. p. 15"The incipit to the seventeenth treatise in these manuscripts gives al–Zahrawi the additional title of "al–Ansari," the physician. From this, one could infer that al–Zahrawi is the scion of "al–Ansar, the people of "al–Madinah". and hence the nickname "al–Ansari."
Veći dio svog života proveo je u Kordobi. Tamo je također studirao, predavao i praktikovao medicinu i hirurgiju sve do pred smrt oko 1013. godine.
Malo je detalja ostalo o njegovom životu, osim objavljenih djela, zbog uništenja El-Zahre tokom kasnijih kastiljansko-andaluzijskih sukoba. Njegovo ime se prvi put pojavljuje u spisima Ebu Muhameda bin Hazma (993–1064), koji ga je uvrstio među najveće ljekare maurske Španije. Ali imamo prvu detaljnu biografiju El-Zahravīja iz al-Ḥumajdijevog djela Džadhvat al-Muqtabis (O andaluzijskim učenjacima), završenog šest decenija nakon El-Zahravijeve smrti.
Bio je dvorski ljekar andaluzijskog halife El-Hakema II. Bio je savremenik ili gotovo savremenik andaluzijskih hemičara kao što su Ibn El-Vafid, El-Madžriti i Artefijus. Cijeli svoj život i talenat posvetio je napretku medicine u cjelini, a posebno hirurgije. Kao dvorski ljekar, imao je pristup najnaprednijim medicinskim znanjima i resursima tog vremena, što mu je omogućilo da razvije nove tehnike i instrumente za hirurške zahvate. Zahravijevo vrijeme kao dvorskog ljekara El-Hakama II omogućilo mu je da razvije svoje vještine i znanje kao ljekar i hirurg, te da da značajan doprinos oblasti medicine. Njegov rad je pomogao u postavljanju temelja za moderne hirurške tehnike i imao je trajan uticaj na medicinsku praksu.Azzedine M. Layachi, Abulcasis: The Father of Modern Surgery, The Muslim World, Vol. 89, No. 2 (April 1999), pp. 91-105.Michael H. Morgan, Lost History: The Enduring Legacy of Muslim Scientists, Thinkers, and Artists, National Geographic Society, 2007, pp. 42-45
Hirurška karijera Specijalizirao se za liječenje bolesti kauterizacijom. Izumio je nekoliko uređaja koji se koriste tokom operacije, za potrebe kao što su pregled unutrašnjosti uretre, kao i pregled, postavljanje i uklanjanje stranih tijela iz grla, uha i drugih tjelesnih organa. Također je bio prvi koji je ilustrovao različite kanile i prvi koji je tretirao bradavicu željeznom cijevi i kaustičnim metalom kao instrumentom za bušenje.Missori, Paolo; Brunetto, Giacoma M.; Domenicucci, Maurizio (7 February 2012). "Origin of the Cannula for Tracheotomy During the Middle Ages and Renaissance". World Journal of Surgery. 36 (4): 928–934. doi:10.1007/s00268-012-1435-1. PMID 22311135. S2CID 3121262.
Iako nikada nije izveo hirurški zahvat traheotomije, liječio je robinju koja je prerezala sebi grlo u pokušaju samoubistva. El-Zahravi je zašio ranu i djevojka se oporavila, čime je dokazao da rez na grkljanu može zacijeliti. Opisujući ovu važnu historiju slučaja, napisao je:Rāshid, Rushdī; Morelon, Régis (1996). Encyclopedia of the History of Arabic Science: Technology, alchemy and life sciences. CRC Press. p. 945.
El-Zahravi je također bio pionir neurohirurgije i neurološke dijagnostike. Poznato je da je izvodio hirurške tretmane povreda glave, preloma lobanje, povreda kičme, hidrocefalusa, subduralnih izljeva i glavobolje. Prvi klinički opis operativnog postupka za hidrocefalus dao je El-Zahravi, koji jasno opisuje evakuaciju površinske intrakranijalne tečnosti kod djece s hidrocefalusom.Aschoff, A; Kremer, Paul; Hashemi, Bahram; Kunze, Stefan (1999). "The scientific history of hydrocephalus and its treatment". Neurosurgical Review. 22 (2–3): 67–93, discussion 94–5. doi:10.1007/s101430050035. PMID 10547004. S2CID 10077885.
Kitab Al-Tasrif thumb|Dvije stranice iz arapskog rukopisa Kitab Al-Tasrif. Bliski istok, XIII vijek, Biblioteka Chester Beatty. thumb|lijevo|upright|Prednja strana latinskog prijevoda Al-Zahravijevog djela Kitab Al-Tasrif El-Zahravijeva medicinska enciklopedija u trideset tomova, Kitab Al-Tasrīf, završena 1000. godine, pokrivala je širok raspon medicinskih tema, uključujući hirurgiju, medicinu, ortopediju, oftalmologiju, farmakologiju, ishranu, stomatologiju, porođaj i patologiju."Theoretical and Practical Book by Al-Zahrawi". 1519. Prvi tom u enciklopediji bavi se općim principima medicine, drugi patologijom, dok većina ostalih razmatra teme koje se odnose na farmakologiju i lijekove. Posljednji i najslavniji traktat govori o hirurgiji. El-Zahravi je izjavio da je odlučio raspravljati o hirurgiji u posljednjem tomu jer je hirurgija najviši oblik medicine i ne smije se praktikovati dok se dobro ne upozna sa svim ostalim granama medicine.
Djelo je sadržavalo podatke prikupljene tokom karijere koja je obuhvatala gotovo 50 godina obuke, podučavanja i prakse. U njemu je također pisao o važnosti pozitivnog odnosa između ljekara i pacijenta i s ljubavlju pisao o svojim studentima, koje je nazivao "mojom djecom". Također je naglasio važnost liječenja pacijenata bez obzira na njihov društveni status. Podsticao je pažljivo praćenje pojedinačnih slučajeva kako bi se postavila što tačnija dijagnoza i najbolji mogući tretman.
Iako nije uvijek ispravno navedena, moderna evaluacija rukopisa Kitab Al-Tasrif otkrila je rane opise nekih medicinskih postupaka koji su pripisani kasnijim ljekarima.Karagِzoğlu, Bahattin (2017). Science and Technology from Global and Historical Perspectives. Springer. p. 155."This last volume is a surgical manual describing surgical instruments, supplies, and procedures. Scholars studying this manual are discovering references to procedures previously believed to belong to more modern times." Na primjer, El-Zahravijev Kitab Al-Tasrif opisao je ono što će kasnije postati poznato kao "Kocherova metoda" za liječenje iščašenog ramena i "Walcherov položaj" u akušerstvu. Štaviše, Kitab Al-Tasrif opisao je kako se podvezuju krvne žile gotovo 600 godina prije Ambroisea Paréa i bio je prva zabilježena knjiga koja je objasnila nasljednu prirodu hemofilije. Također je prvi opisao hirurški postupak podvezivanja temporalne arterije za migrenu, također gotovo 600 godina prije nego što je Pare zabilježio da je sam podvezao svoju temporalnu arteriju za glavobolju, što odgovara trenutnim opisima migrene.Shevel, E; Spierings, EH (April 2004). "Role of the extracranial arteries in migraine headache: a review". Cranio: The Journal of Craniomandibular Practice. 22 (2): 132–6. doi:10.1179/crn.2004.017. PMID 15134413. S2CID 12318511. El-Zahravi je stoga bio prvi koji je opisao postupak operacije migrene koji doživljava preporod u XXI stoljeću, a predvodio ga je Elliot Shevel, južnoafrički hirurg.
O hirurgiji i instrumentima thumb|upright=0.9|190px|lijevo|Stranica iz latinskog prijevoda El-Zahravijevog traktata o hirurškim i medicinskim instrumentima iz 1531. godine, koji je napravio Peter Argellata. "O hirurgiji i instrumentima" je 30. i posljednji tom knjige Kitab Al-Tasrif. To je bez sumnje bilo njegovo najvažnije djelo i ono koje je uspostavilo njegov autoritet u Evropi u vijekovima koji su uslijedili. "O hirurgiji i instrumentima" je prvi ilustrovani hirurški vodič ikada napisan. Njegov sadržaj i opisi doprinijeli su mnogim tehnološkim inovacijama u medicini, posebno alatima koje treba koristiti u određenim operacijama. U svojoj knjizi, El-Zahravi crta dijagrame svakog alata koji se koristi u različitim procedurama kako bi pojasnio kako izvršiti korake svakog tretmana. Puni tekst se sastoji od tri knjige, namijenjene studentima medicine koji žele steći više znanja iz oblasti hirurgije u vezi sa procedurama i potrebnim alatima.
Knjigu je na latinski jezik preveo Gerard iz Cremone u XII stoljeću. Ubrzo je stekla popularnost u Evropi i postala standardni tekst na svim većim medicinskim univerzitetima poput onih u Salernu i Montpellieru.Fleischer, Aylmer von. Moorish Europe. Aylmer von Fleischer."His work, Al-Tasrif, later translated into Latin by Gerard of Cremona, became the standard medical text for European Universities such as those at Salerno and Montpellier. This work was widely used by European medical practitioners for centuries." Ostala je primarni izvor o hirurgiji u Evropi tokom sljedećih 500 godina, i kako je rekao historičar medicine, Arturo Castiglioni: El-Zahravijev traktat "u hirurgiji imao je isti autoritet kao i Avicennin (Ibn-Sinin kanon u medicini".Castiglioni, Arturo (1958). A history of medicine. A. A. Knopf. p. 274."Abulcasis (Alsaharavius or Abu'l-Qasim) (d. c. 1013) was the author of a surgical treatise which in surgery held the same authority as did the Canon of Avicenna in medicine."
El-Zahravi tvrdi da njegovo znanje dolazi iz pažljivog čitanja prethodnih medicinskih tekstova, kao i iz vlastitog iskustva: „...koju god vještinu posjedovao, stekao sam je dugim čitanjem knjiga drevnih i žeđom za njihovim razumijevanjem sve dok iz njih nisam izvukao znanje o tome. Zatim sam se kroz cijeli svoj život pridržavao iskustva i prakse... Učinio sam to dostupnim za vas i spasio iz ponora opširnosti“.
Na početku svoje knjige, El-Zahravi navodi da je razlog za pisanje ove rasprave bio stepen nerazvijenosti koji je hirurgija dostigla u islamskom svijetu i nizak status koji je imala među ljekarima u to vrijeme. On je takav pad pripisao nedostatku anatomskog znanja i nerazumijevanju ljudske fiziologije.