Radomir Raško Vukosavović (Podgorica, Crna Gora, 1917 – 2010) bio je crnogorski general.

Djetinjstvo je proveo u rodnom selu Sotonići, u crnogorskom regionu Crmnica, kraj Skadarskog jezera. Raškov djed Filip, savjetnik na dvoru Kralja Nikole Petrovića, je bio prvi geodeta Crne Gore. Raškova baka Maša je bila prva generacija crnogorskih djevojaka koje su pohađale školu i govorila je četiri jezika.  Raško je rano izgubio majku, koja je preminula početkom 1919. od Španske groznice.

Raško je završio sredju školu na Cetinju 1935. Iste godine je bio i uhapšen tokom demonstracija na Cetinju protiv totalitarnog režima u Jugoslaviji. Poslije srednje škole upisao je Pravni Fakultet u Beogradu i završio je Školu Jugoslovenskih Rezervnih Oficira u Mariboru. Bio je u poslednjoj godini fakulteta kada je mobilisan 1941. pred samu invaziju Sila osovine na Jugoslaviju.

Posle kraha Jugoslovenske Vojske tokom Aprilskog rata, odbio je da se preda i vratio se u Sotoniće. Tu je sa grupom Crmniča organizovao i učestvovao u Trinaestojulskom ustanku 1941, nakon čega je imenovan za komandanta oslobodjenog grada Vira. Od početka 1942. je komandant bataljona “Jovan Tomašević”. Kada je juna 1942. formirana sada slavna Četvrta Proleterska Crnogorska Brigada postao je komandir njene treće čete, prvog bataljona. Komandovao je svojom jedinicom u operacijama u Hadžićima, Gornjem Vakufu, Bugojnu, Kupresu, Manjači, Dalmaciji, Livnu, Duvnu, Neretvi, Konjicu, Javorku, Sutjesci, Zelengori i drugim. Tokom 1944. je boravio u Italiji i obučavao Italijanske partizane.

Poslije rata je kao prvi oficir SFRJ poslat na obuku u visoku armijsku školu u Fort Leavenworth, SAD. Bio je vojni ataše u Grčkoj 1954-1957, profesor na Vojnoj akademiji u Beogradu i profesor na Fakultetu u Podgorici. Jedini je u Jugoslaviji odbio pripremljen i odštampan prijedlog da ga proglase za narodnog heroja, tražeći da se prethodno taj orden dodijeli svim hrabro poginulim borcima iz njegove jedinice.

Raško je umro u Sutomoru 2010. U tri braka dobio je šestero djece. Prva (nevjenčana) supruga Desanka Sekulić poginula je 11. marta 1943. kod Konjica, na dan kada je neprijateljski obruč probijen u Bitci na Neretvi.

Reference

Kategorija:Rođeni 1917. Kategorija:Umrli 2010. Kategorija:Biografije, Podgorica