Miastenija gravis (MG) je dugotrajna bolest nervnomišićne veze koja dovodi do različitih stepena slabosti skeletnih mišića. Najčešće pogođeni mišići su oči, lice i mišići gutanja.<ref name= Može rezultirati dvostrukim vidom, spuštanjem očnih kapaka i poteškoćama u govoru i hodanju. Početak može biti iznenadan. Oboljeli često imaju veliki timus ili razviju timom.
Znaci i simptomi Početni, glavni simptom miastenije gravis je bezbolna slabost određenih mišića, a ne umor. Slabost mišića se progresivno pogoršava (mišićni zamor) tokom perioda fizičke aktivnosti i poboljšava se nakon perioda odmora. Tipično, slabost i umor pogoršavaju se pri kraju dana. Miastenija gravis obično počinje okularnom (očnom) slabošću; zatim može napredovati u teži generalizirani oblik, koji karakterizira slabost u ekstremitetima ili mišićima koji upravljaju osnovnim životnim funkcijama.
Oči Kod otprilike dvije trećine ljudi, početni simptom miastenije gravis povezan je s mišićima oko oka. Spuštanje očnih kapaka (ptoza može se javiti zbog slabosti mišića m. levator palpebrae superioris) i dvostruki vid (diplopija, zbog slabosti vanočnih mišića). Očni simptomi se obično pogoršavaju prilikom gledanja televizije, čitanja ili vožnje, posebno u uslovima jakog svjetla. Posljedično, neke pogođene osobe odlučuju se za nošenje sunčanih naočala. Termin "očna miastenija gravis" opisuje podtip miastenije gravis gdje je slabost mišića ograničena na oči, tj. vanočni mišići, m. levator palpebrae superioris i m. orbicularis oculi. Ovaj podtip može evoluirati u generaliziranu miasteniju gravis, obično nakon nekoliko godina. Ako miastenija gravis ne generalizira tri ili više godina nakon pojave simptoma, onda je malo vjerovatno da će se pojaviti generalizirana miastenija gravis.
Jedenje Slabost mišića uključenih u gutanje može dovesti do poteškoća s gutanjem (disfagija). To obično znači da dio hrane može ostati u ustima nakon pokušaja gutanja, Slabost mišića koji pokreću vilicu (mišići žvakanja) može uzrokovati poteškoće sa žvakanjem. Kod osoba sa miastenijom gravis, žvakanje postaje zamornije prilikom žvakanja tvrde, vlaknaste hrane. Poteškoće s gutanjem, žvakanjem i govorom su prvi simptom kod otprilike jedne šestine osoba.
Govor Slabost mišića uključenih u govor može dovesti do disartrije i hipofonije ili imaju kvalitet nosa. U nekim slučajevima, pjevački hobi ili profesija moraju se napustiti.
Glava i vrat Zbog slabosti mišića izraza lica i mišića žvakanja, slabost lica može se manifestirati kao nemogućnost držanja usta zatvorenim ("znak viseće vilice") i kao režeći izraz pri pokušaju osmijeha. Sa spuštenim kapcima, slabost lica može učiniti da osoba izgleda pospano ili tužno. Može doći do poteškoća u držanju glave uspravno.
Ostalo Mišići koji kontroliraju disanje i pokreti udova također mogu biti pogođeni; rijetko se ovi simptomi javljaju kao prvi simptomi miastenije gravis, već se razvijaju tokom mjeseci do godina. U miasteničnoj krizi dolazi do paralize respiratornih mišića, što zahtijeva potpomognutu ventilaciju za održavanje života. Krize mogu biti izazvane raznim biološkim stresorima kao što su infekcija, groznica, neželjena reakcija na lijekove ili emocijski stres.
Uzroci Lijekovi koji uzrokuju ili pogoršavaju miasteniju gravis Antibiotici: U porodici makrolidađa antibiotika, azitromicin, telitromicin (koji više nije dostupan na američkom tržištu) i eritromicin navodno pogoršavaju miasteniju gravis. U porodici fluorokinolonskih antibiotika, ciprofloksacin, norfloksacin, ofloksacin i moksifloksacin navodno pogoršavaju miasteniju gravis. I, u porodici antibiotika aminoglikozida, gentamicin, streptomicin i neomicin navodno pogoršavaju miasteniju gravis. Nije zabilježeno da aminoglikozid tobramicin pogoršava miasteniju gravis i može se koristiti kod osoba kojima je potrebno liječenje aminoglikozidima. Zbog rijetkosti ili odsutnosti izvještaja o pogoršanju miastenije gravis, sljedeći antibiotici se smatraju sigurnim za upotrebu kod osoba s miastenijom gravis: klasa lijekova cefalosporin, sulfonamidni lijekovi, tetraciklinska grupa lijekova, klindamicin, polimiksin B i nitrofurantoin.
Inhibitori imunskih kontrolnih tačaka: Inhibitori imununskih kontrolnih tačaka potiču određene vrste autoimunih odgovora blokiranjem kontrolnih puteva koji inhibiraju te odgovore. Koriste se za liječenje karcinoma koji podstiču vlastiti rast i širenje stimuliranjem kontrolnih puteva. Ovi inhibitori kontrolnih tačaka uključuju pembrolizumab, nivolumab, ipilimumab, avelumab, atezolizumab i durvalumab. Od ukupno 5.898 osoba koje su primile ove lijekove, 52 su razvile novu miasteniju gravis, a 11 je imalo pogoršanje postojeće miastenije gravis. Simptomi miastenije gravis razvili su se u roku od šest dana do 16 sedmica (medijan vremena četiri sedmice). Njihovi simptomi miastenije gravis izazvane lijekovima često su bili teški, a 29 osoba je razvilo respiratornu insuficijenciju koja je zahtijevala mehaničku ventilaciju. Ostale studije su pokazale da ovi inhibitori kontrolnih tačaka uzrokuju respiratornu insuficijenciju kod 45% i smrt kod 25-40% osoba sa miastenijom gravis.
Statini: Statini su lijekovi koji snižavaju nivo holesterola u krvi kako bi smanjili rizik od razvoja kardiovaskularnih bolesti uzrokovanih aterosklerozom. U pregledu iz 2019. godine, koji je obuhvatio 169 osoba za koje je prijavljen razvoj miastenije gravis ili pogoršanje njenih simptoma tokom uzimanja statina, 138 je razvilo generaliziranu miasteniju gravis, 13 očnu miasteniju gravis, a 18 je imalo pogoršanje miastenije gravis. Nakon prekida uzimanja statina i liječenja miastenije gravis, 63 osobe su se potpuno oporavile, 27 osoba se oporavljalo, 19 ih se još nije oporavilo, pet osoba se oporavilo, ali je imalo i dalje simptome, jedna osoba je umrla, a nije bilo podataka o praćenju za 54 osobe. Među ovim slučajevima, 56% se smatralo ozbiljnim. Studija iz 2024. procijenila je 593 osobe koje su imale miasteniju gravis i 790.399 osoba koje je nisu imale nakon liječenja statinima. Liječenje statinima uzrokovalo je malo, ali statistički značajno povećanje broja egzacerbacija miastenije gravis, kao i novih pojava te bolesti kod osoba bez ovog poremećaja. Razvoj miastenije gravis kod osoba bez miastenije gravis čini se vjerovatnijim kod osoba starijih od 60 godina. Šest lijekova za snižavanje holesterola koji nisu statini, nikotinska kiselina, holestiramin, kolestipol, kolesevelam, alirokumab i evolokumab, korišteni su kod ljudi bez uzrokovanja ili pogoršanja miastenije gravis.
Beta blokatori: Beta blokatori (tj. β-blokatori) su lijekovi koji blokiraju vezivanje dva hormona stresa, epinefrina i norepinefrina, za njihove ciljne β receptore. Koriste se za smanjenje broja otkucaja srca, smanjenje sile srčanih kontrakcija i opuštanje krvnih sudova kako bi se snizio krvni pritisak i smanjilo opterećenje srca. U jednoj studiji, vjerovatnoća pogoršanja miastenije gravis nakon uzimanja beta-blokatora bila je povećana 2,7 puta u poređenju sa osobama sa miastenijom gravis koje nisu uzimale beta-blokator. Ove pogoršanja se uglavnom nisu javljala odmah nakon njihove upotrebe i stoga su mogla odražavati druge komorbiditete kod osoba sa miastenijom gravis koje su liječene beta-blokatorima. U studiji provedenoj na 20 osoba s miastenijom gravis liječenih beta blokatorom, od kojih su 3 primale oralni metoprolol, drvet koje su primale intravenski metoprolol, jedna koja je primala oralni labetalol i devet koje su primale intravenski labetalol, samo jedan (tj. 5%) od 20 učesnika (koji su primali intravenski labetalol) reagirao je pogoršanjem simptoma miastenije gravis.
Ia antiaritmici: Antiaritmik tipa Ia (vidi Vaughan Williams klasifikacija), tj. prokainamid, koji se koristi za liječenje srčanih aritmija, izazvao je respiratornu insuficijenciju kod osoba s miastenijom gravis koje prije liječenja njime nisu imale respiratorne simptome. Nadalje, ovaj lijek je izazvao simptome slične MG kod osoba koje imaju insuficijenciju bubrega, ali nemaju miasteniju gravis. I, prokainamid je pogoršao mišićnu disfunkciju kod pacovskog modela ljudske miastenije gravis.
Depolarizirajući nervnomišićni blokatori: Depolarizirajući nervnomišićni blokatori potiskuju signalizaciju neurona na nervnomišićnim spojevima, čime smanjuju kontraktilnost pogođenih skeletnih mišića. Ovi blokatori se koriste kao mišićni relaksanti kod ljudi koji se podvrgavaju operacijama. Sukcinilholin je jedini depolarizirajući neuromuskularni blokator dostupan na američkom tržištu. Sposobnost sukcinilholina da izazove ili pogorša miasteniju gravis nije jasna. Sugerirano je da uzrokuje nuspojave opasne po život, kao što su rabdomioliza, miotonija i hiperkalemija kod osoba s mišićnim bolestima, iako uloga sukcinilholina u izazivanju ovih nuspojava također ostaje nejasna.
Inhalacijski anestetici: Inhalacijski anestetici su opći anestetici koji se daju inhalacijom, uglavnom za osobe koje se podvrgavaju operaciji. Osobe s miastenijom gravis koje se podvrgavaju operaciji inhalacijskim anesteticima (tj. halotan, izofluran, enfluran i sevofluran) mogu razviti nervnomišićnu blokadu i imati povećanu učestalost razvoja po život opasne miastenijske krize koja se mora liječiti produženom mehaničkom ventilacijom. U studiji na 795 osoba s miastenijom gravis koje su se podvrgnule hirurškom uklanjanju timusa pod općom anestezijom, sugammadex, lijek za nervnomišićnunu blokadu (tj. lijek koji poništava nervnomišićnu blokadu) značajno je smanjio razvoj ove krize.
Glukokortikoidi: Glukokortikoidi su protuupalni agensi koji su u početnim studijama korišteni u visokim dozama i utvrđeno je da pogoršavaju miasteniju gravis u 25-75% slučajeva. Međutim, daljnje studije su otkrile da glukokortikoidi imaju povoljne učinke na masteniju gravis kada se uzimaju dugoročno. Dva glukokortikoida, oralni prednizon i prednizolon, su prva linija imunosupresivnog liječenja miastenije gravis. Pregled objavljen 2020. na 27 ranijih publikacija otkrio je da je glukokortikoidi pogoršali miasteniju gravis kod 33,3% pacijenata. Činilo se da su ove egzacerbacije miastenije gravis bile značajno veće za kortizon, srednje teške za prednizon, a najniže za metilprednizolon. Visoke doze ili doze prednizona svaki drugi dan bile su češće povezane s egzacerbacijom nego tretmani niskim dozama. Većina ovih egzacerbacija bila je blaga do umjereno teška i češće se razvijala kod pacijenata koji su bili stariji ili su imali generaliziranu miasteniju gravis, miasteniju gravis s bulbarnim simptomima, teške simptome, timom ili historiju timektomije za uklanjanje timoma. Međutim, ove studije su uglavnom bile niskog kvaliteta. Potrebne su prospektivne studije koje upoređuju efekte različitih kortikosterola i kortikosteroida kako bi se definisala stopa i težina egzacerbacija miastenije.
Blokatori kalcijskih kanala: Blokatori kalcijskih kanala (npr. felodipin, nifedipin i verapamil) su lijekovi koji snižavaju krvni pritisak kod osoba sa hipertenzijom. Prijavljeno je da felodipin i nifedipin pogoršavaju miasteniju gravis, a nifedipin i verapamil uzrokuju respiratornu insuficijenciju kod osoba sa teškom generaliziranom miastenijom gravis.
Penicilamin: Penicilamin je lijek za helacijsku terapiju koji se koristi za liječenje različitih bolesti (npr. Wilsonova bolest). Oko 1-2% osoba koje se dugotrajno liječe penicilaminom razvija miasteniju gravis i/ili razvija niske koncentracije antitijela na AChR. Njihova miastenija gravis je često blaga i pretežno očna miastenija gravis, obično se manifestuje 6-7 mjeseci (raspon od jednog mjeseca do 8 godina) nakon početka uzimanja lijeka, a u 70% slučajeva prelazi u potpunu remisiju u roku od 6-10 mjeseci nakon prestanka uzimanja lijeka.