Frank Luck rođen 5. decembra 1967. u Schmalkaldenu u Istočnoj Njemačkoj (danas Njemačka) je nekadašnji istočnonjemački i njemački biatlonac, dvostruki olimpijski prvak i jedanestostruki svjetski prvak u biatlonu.
Karijera Olimpijske igre Olimpijske igre (Biatlon) 6 (Biatlon) 2 6 1 (Biatlon) 7 1 (Biatlon) 2 29 11 2 Luck je nastupio četiri puta na olimpijskim igrama: na ZOI 1988. za selekciju Istočne Njemačke, a na ZOI 1994, ZOI 1998. i ZOI 2002. za Njemačku. Osvojio je dvije zlatne i tri srebrne medalje. Zlatne medalje je osvojio na: ZOI 1994. u štafeti s Riccom Großom, Markom Kirchnerom i Svenom Fischerom s prednošću od 1:01.5 min ispred ruske štafete u sastavu: Valerij Kirijenko, Vladimir Dračev, Sergej Tarasov i Sergej Čepikov; te na ZOI 1998. u štafeti s Riccom Großom, Peterom Sendelom i Svenom Fischerom s prednošću od 1:01.5 min ispred norveške štafete u sastavu: Egil Gjelland, Halvard Hanevold, Dag Bjørndalen i Ole Einar Bjørndalen. Prvu srebrnu medalju je osvojio na ZOI 1994. u utrci na 20 km s tri promašaja i zaostatkom od 3.4 s iza pobjednika ruskog biatlonca Sergeja Tarasova; drugu na ZOI 2002. u utrci na 20 km bez promašaja i zaostatkom od 36.1 s iza pobjednika norveškog biatlonca Olea Einara Bjørndalena, a treću na istim igrama u štafeti s Riccom Großom, Peterom Sendelom i Svenom Fischerom sa zaostatkom od 45.3 s iza norveške štafete u sastavu: Halvard Hanevold, Frode Andresen, Egil Gjelland i Ole Einar Bjørndalen.
Svjetsko prvenstvo Svjetsko prvenstvo 4 1 1 6 5 1 3 2 1 7 1 3 11 7 1 8 33 6 2 7 9 2 1 16 2 24 1 2 20 4 3 4 1 17 3 11 17 22 12 6 36 30 5 17 1 1 Frank Luck je od SP 1989. do SP 2005. nastupio 15 puta na Svjetskim prvenstvima. Osvojio je jedanaest zlatnih, pet srebrnih i četiri bronzane medalje. Prvu zlatnu medalju osvojio je na SP 1989. u utrci na 10 km, kada je bez promašaja i prednošću od 5.4 s bio brži od drugoplasiranog Eirika Kvalfossa. Na istom prvenstvu osvojio je drugu zlatnu u štafeti s Andréom Sehmischom, Birkom Andersom i Frank-Peterom Roetschom s prednošću od 35.0 s u odnosu na sovjetsku štafetu u sastavu: Jurij Kaškarov, Sergej Čepikov, Aleksandar Popov i Sergej Buligin. Treću na SP 1990. u ekipnoj utrci s Raikom Dittrichom, Markom Kirchnerom i Birkom Andersom s 12.4 s prednosti ispred čehoslovačkog tima u sastavu: Tomáš Kos, Ivan Masařík, Jiří Holubec i Jan Matouš. Na istom prvenstvu osvojio je prvu bronzanu medalju u štafeti s Andrépm Sehmischom, Birkom Andersom i Markom Kirchnerom s 3:07.5 min zaostatka u odnosu na italijansku štafeta u sastavu: Pieralberto Carrara, Wilfried Pallhuber, Johann Passler i Andreas Zingerle. Četvrtu zlatnu medalju osvoji je na SP 1991. u štafeti s Riccom Großom, Markom Kirchnerom i Fritzom Fischerom s prednošću od 1:28.3 min u odnosu na sovjetsku štafetu u sastavu: Jurij Kaškarov, Aleksandar Popov, Sergej Tarasov i Sergej Čepikov, a na istom prvenstvu prvu srebrnu u utrci na 10 km s jednim promašajem i zaostatkom od 24.7 s iza pobjednika Marka Kirchnera. Na SP 1993. u ekipnoj utrci, sad za selekciju ujedinjene Njemačke s Fritzom Fischerom, Steffenom Hoosom i Svenom Fischerom osvojio je petu zlatnu s 34.0 s prednosti u odnosu na drugoplasirani ruski tim u sastavu: Aleksej Kobeljev, Valerij Kirijenko, Sergej Ložkin i Sergej Čepikov, a na istom prvenstvu drugu bronzanu u štafeti s Svenom Fischerom, Markom Kirchnerom i Jensom Steinigenom, s 3:07.5 min zaostatka u odnosu na italijansku štafeta u sastavu: Wilfried Pallhuber, Johann Passler, Pieralberto Carrara i Andreas Zingerle. Šestu zlatnu osvojio je na SP 1995. u štafeti s Riccom Großom, Markom Kirchnerom i Svenom Fischerom s prednošću od 12.0 su odnosu na francusku štafetu u sastavu: Lionel Laurent, Patrice Bailly-Salins, Thierry Dusserre i Hervé Flandin. Na SP 1996. u štafeti s Riccom Großom, Peterom Sendelom i Svenom Fischerom osvojio je drugu srebrnu medalju sa zaostatkom od 1:00.1 min u odnosu na rusku štafetu u sastavu: Viktor Majgurov, Vladimir Dračov, Sergej Tarasov i Aleksej Kobeljev. Na SP 1997. u štafeti s Riccom Großom, Peterom Sendelom i Svenom Fischerom osvojio je sedmu zlatnu medalju s prednošću od 5.7 s u odnosu na norvešku štafetu u sastavu: Egil Gjelland, Jon Åge Tyldum, Dag Bjørndalen i Ole Einar Bjørndalen; a na istom prvenstvu treću srebrnu u ekipnoj utrci s Markom Kirchnerom, Peterom Sendelom i Carstenom Heymannom sa zaostatkom od 24.9 s iza bjeloruskog tima u sastavu: Vadim Sašurin, Oleg Riženkov, Aleksandar Popov i Peter Ivaško. Na SP 1998. u ekipnoj utrci s Riccom Großom, Carstenom Heymannom i Svenom Fischerom osvojio je četvrtu srebrnu medalju sa zaostatkom od 43.7 s u odnosu na norveški tim u sastavu: Egil Gjelland, Sylfest Glimsdal, Dag Bjørndalen i Ole Einar Bjørndalen. Na SP 1999. u utrci na 10 km, osvojio je osmu zlatnu medalju, kada je bez promašaja i prednošću od 22.0 s bio brži od drugoplasiranog Patricka Favrea, a dan kasnije u potjeri osvojio je petu srebrnu medalju kada je s tri promašaja i zaostatkom od 27.2 s bio sporiji od pobjednika Riccoa Großa. Devetu zlatnu medalju osvojio je na SP 2000. u potjeri, kada je s dva promašaja i prednošću od 3.3 s bio brži od drugoplasiranog Pavela Rostovceva, te treću bronzanu u utrci na 20 km, s jednim promašajem i zaostatkom od 1:21.9 min u odnosu na pobjednika Wolfganga Rottmanna, kao i četvrtu u štafeti s Peterom Sendelom, Svenom Fischerom i Riccom Großom sa zaostatkom od 53.6 s u odnosu na rusku štafetu u sastavu: Viktor Majgurov, Sergej Rožkov, Vladimir Dračov i Pavel Rostovcev. Zadnje dvije zlatne medalje osvojio je na SP 2003. u štafeti s Peterom Sendelom, Svenom Fischerom i Riccom Großom i prednošću od 7.3 min u odnosu na rusku štafetu u sastavu: Viktor Majgurov, Pavel Rostovcev, Sergej Rožkov i Sergej Čepikov; te na SP 2004. u štafeti s Michaelom Greisom, Svenom Fischerom i Riccom Großom i prednošću od 15.7 min u odnosu na norvešku štafetu u sastavu: Halvard Hanevold, Lars Berger, Egil Gjelland i Ole Einar Bjørndalen.
Svjetski kup Plasman u Svjetskom kupu 1986/87. 1987/88. 1988/89. 1989/90. 1990/91 1991/92 1992/93 1993/94 1994/95 1995/96 1996/97 1997/98 1998/99 1999/00 2000/01 2001/02 2002/03 2003/04443111443213310811735126739
Prvi nastup Lucka u Svjetskom kupu bio je u sezoni 1986/87. u Antholzu 18. januara 1987. u štafeti s Birkom Andersom, Jensom Steinigenom i Raikom Dittrichom, kada su osvojili treće mjesto. Ukupno je pobijedio devet puta u pojedinačnim disciplinama, a sedam puta u štafeti.
Prestanak karijere Aktivnim bavljem biatlonom prestao se baviti 2004.
Nagrade
Privatni život Frank Luck bio je oženjen Andreom, rođenom Fischer, sestrom biatlonca Svena Fischera, s kojom ima dvoje djece. Trenutno je u vezi sa svjetskom prvakinjom u snowboardingu Sandrom Farmand. Kći su dobili u martu 2007.
Napomene
Reference
Vanjski linkovi
Kategorija:Rođeni 1967. Kategorija:Biografije, Schmalkalden Kategorija:Istočnonjemački biatlonci Kategorija:Njemački biatlonci Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 1988. Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 1994. Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 1998. Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 2002. Kategorija:Istočnonjemački olimpijci u biatlonu Kategorija:Njemački olimpijci u biatlonu Kategorija:Osvajači zlatne medalje na Olimpijskim igrama (Njemačka) Kategorija:Osvajači srebrne medalje na Olimpijskim igrama (Njemačka) Kategorija:Osvajači medalja na Svjetskim prvenstvima u biatlonu Kategorija:Osvajači medalja na Zimskim olimpijskim igrama 1994. Kategorija:Osvajači medalja na Zimskim olimpijskim igrama 1998. Kategorija:Osvajači medalja na Zimskim olimpijskim igrama 2002. Kategorija:Svjetski prvaci u biatlonu
Kategorija:Živi ljudi