Bajka je kratka priča koja pripada Folklornom žanru. Takve priče obično sadrže magiju, čarolije i mitska ili nestvarna bića. U većini kultura ne postoji jasna granica koja razdvaja mit od narodne priče ili bajke; sve ovo zajedno čini književnost predpismenih društava. Bajke se mogu razlikovati od drugih narodnih narativa kao što su legende (koje uglavnom uključuju vjerovanje u istinitost opisanih događaja) i eksplicitne moralne priče, uključujući basne o zvijerima. Prevladavajući elementi uključuju zmajeve, patuljke, vilenjake, vile, divove, gnome, gobline, grifone, podvodne ljude, čudovišta, monarhiju, vile, životinje koje govore, trolove, jednoroge, vještice, čarobnjake, magiju i čarolije.
U manje tehničkim kontekstima, termin se također koristi za opisivanje nečega blagoslovljenog neobičnom srećom, kao u "bajkovitom završetku" (sretnom završetku) ili "bajkovitoj romansi". Kolokvijalno, termin "bajka" ili "bajkovita priča" može značiti i bilo koju nategnutu priču ili izmišljotinu; koristi se posebno za opisivanje bilo koje priče koja ne samo da nije istinita, već i ne bi mogla biti istinita. Legende se doživljavaju kao stvarne unutar njihove kulture; bajke se mogu stopiti u legende, gdje i pripovjedač i slušaoci doživljavaju narativ kao utemeljen na historijskoj istini. Međutim, za razliku od legendi i epova, bajke obično ne sadrže više od površnih referenci na religiju i stvarna mjesta, ljude i događaje; one se odvijaju "nekada davno", a ne u stvarnim vremenima.
Bajke se javljaju i u usmenom i u književnom obliku (književna bajka); naziv "bajka" ("conte de fées" na francuskom) prvi put im je pripisala Madame d'Aulnoy krajem 17. vijeka. Mnoge današnje bajke razvile su se iz višestoljetnih priča koje su se, s varijacijama, pojavljivale u više kultura širom svijeta.
Historiju bajke je posebno teško pratiti jer često opstaju samo književni oblici. Ipak, prema istraživačima sa univerziteta u Durhamu i Lisabonu, takve priče mogu datirati hiljadama godina unazad, neke čak i iz bronzanog doba. Bajke i djela izvedena iz bajki pišu se i danas.
Folkloristi su klasifikovali bajke na različite načine. Aarne-Thompson-Uther indeks i morfološka analiza Vladimira Proppa su među najznačajnijima. Drugi folkloristi su tumačili značaj priča, ali nijedna škola nije definitivno utvrđena za značenje priča.
Reference
Dodatna literatura
Heidi Anne Heiner, "The Quest for the Earliest Fairy Tales: Searching for the Earliest Versions of European Fairy Tales with Commentary on English Translations" Heidi Anne Heiner, "Fairy Tale Timeline" Vito Carrassi, "Il fairy tale nella tradizione narrativa irlandese: Un itinerario storico e culturale", Adda, Bari 2008; English edition, "The Irish Fairy Tale: A Narrative Tradition from the Middle Ages to Yeats and Stephens", John Cabot University Press/University of Delaware Press, Roma-Lanham 2012. Antti Aarne and Stith Thompson: The Types of the Folktale: A Classification and Bibliography (Helsinki, 1961) Tatar, Maria. The Annotated Classic Fairy Tales. W.W. Norton & Company, 2002. Benedek Katalin. "Mese és fordítás idegen nyelvről magyarra és magyarról idegenre ". In: Aranyhíd. Tanulmányok Keszeg Vilmos tiszteletére. BBTE Magyar Néprajz és Antropológia Intézet; Erdélyi Múzeum-Egyesület; Kriza János Néprajzi Társaság. 2017. pp. 1001–1013. . (In Hungarian) [for collections of Hungarian folktales].
On origin and migration of folktales:
Nouyrigat, Vicent. "Contes de fées: leur origine révélée par la génétique". Excelsior publications (2017) in La Science et la Vie (Paris), édition 1194 (03/2017), pp. 74–80.
Kategorija:Bajke Kategorija:Folklor Kategorija:Narativne tehnike Kategorija:Žanrovi fantastike Kategorija:Tradicionalne priče