Jovan Nikolić, rođen 7. decembra u Beogradu je srpski pisac, romskog porijekla. Od 1999. živi u Njemačkoj.
Biografija Nikolić je rođen u Beogradu kao sin srpskog Roma i majke Srpkinje iz većinskog stanovništva. Njegov otac vodio je bend kao alt saksofonist, u kojem je njegova majka sudjelovala kao pjevačica. Većinu svoje rane mladosti proveo je putujući s njima. Tamo je dobivao lekcije od svoje majke. Kasnije je pohađao školu u Čačku, a zatim se školovao za inženjera mašinstva od 1977. do 1979. Za to vrijeme, 1977, objavljuje svoje prve pjesme, a od 1979. radi kao novinar za razne romske medije. Dobitnik je nekoliko književnih nagrada u Jugoslaviji, kao i prvu međunarodnu nagradu na književnom natjecanju u Lancianu. U isto vrijeme, kritizirao je ambicije Srbije u govoru i pisanju, posebno protiv Slobodana Miloševića.
NATO-ovo bombardiranje srpskih gradova tijekom rata na Kosovu potaknulo ga je da emigrira 1999. i podnese zahtjev za azil kao progonjeni pisac. Od tada Nikolić živi u Njemačkoj, u Kölnu. radi za udrugu Rom e. V., posebno u školskom projektu za romsku djecu "Amaro Kher" ('Naša kuća'), kako bi ih približio njihovoj kulturi. Njegova partnerica Sigrun Reckhaus (Zaklada Heinrich Böll) pomaže mu u prezentacijama rada, a njegov sin David također mu pomaže na otvaranju događaja za "Knjigu za grad" () u Kölnu u decembru 2011.
Bibliografija Novele "Gost niotkuda" (na srpskom i romskom jeziku, 1982) "Đurđevdan" (1987.) "Neću da se rodim" (1991.) "Oči pokojnog jagnjeta" (1993.) "Telo i okolina" (1994.) "Mala noćna muzika" (1998.) "Soba s točkom" (2004.) "Bela vrana, crno jagnje" (2003.)
Poezija Napisao je tekstove za Radomira Mihajlovića zvanog "Točak" i grupu Generacija 5, Zabranjeno pušenje i romski bend Ođila. Napisao je tekst pjesme Bubamara, koja je prikazana u filmu Crna mačka, beli mačor Emira Kusturice.
Nagrade
Reference
Kategorija:Rođeni 1955. Kategorija:Biografije, Beograd Kategorija:Srpski pisci Kategorija:Romi Kategorija:Živi ljudi