Vita Oleksandrivna Semerenko, () rođena 18. januara 1986. u Krasnopillji, USSR, SSSR (danas Ukrajina), je nekadašnja ukrajinska biatlonka, olimpijska pobjednica i osvajačica dviju srebrnih i pet bronzanih medalja na Svjetskim prvenstvima u biatlonu. U startnim listama i statistikama takmičenja Svjetskog kupa, često se vodi kao Viktorija Semerenko, ali prema sestri Valentini Semerenko, pravo ime njezine sestre je Vita.

Karijera

Olimpijske igre Olimpijske igre (Biatlon) 22 33 41 6 (Biatlon) 28 3 9 16 1 (Biatlon) 63 14 18 24 11 180px|mini|lijevo|Poštanska marka Ukrajine, tiskana povodom osvajanje zlatne medalje u štafeti na ZOI 2014. Vita Semerenko je nastupila na trima Olimpijskim igrama i to na: Zimskim olimpijskim igrama 2010, Zimskim olimpijskim igrama 2014. i Zimskim olimpijskim igrama 2018. U pojedinačnoj konkurenciji najbolji joj je rezultat bronzana medalja na ZOI 2014. u utrci na 7,5 km, kada je bez promašaja i zaostatkom od 21.7 s bila sporija od pobjednice Slovakinje Anastasiye Kuzmine. U ekipnim disciplinama najbolji joj je rezultat osvojena zlatna medalja na istim igrama u štafeti s Olenom Bilosjuk, Valentinom Semerenko i Julijom Džimom, kada su za 26.4 s bili brži, od kasnije, zbog dopinga diskvalifikovane ruske štafete u sastavu: Jana Romanova, Olga Zajceva, Ekaterina Šumilova i Olga Viljuhina.

Svjetska prvenstva

Svjetsko prvenstvo 20 12 20 20 9 13 35 4 2 12 26 19 4 6 3 18 17 24 8 16 3 8 7 6 14 5 3 9 4 2 76 3 7 29 11 39 3 41 Vita Semerenko je nastupila na deset Svjetskih prvenstava od SP 2007. do SP 2021. Osvojila je dvije srebrne i pet bronzanih medalja. Prvu srebrnu medalju osvojila je na SP 2008. u štafeti s Oksanom Jakovljevom, Valentinom Semerenko i Oksanom Hvostenko, kada su s 30.9 s zaostatka bili sporiji iza njemačke štafete u sastavu: Martina Glagow, Andrea Henkel, Magdalena Neuner, Kati Wilhelm; a drugu na SP 2013. u štafeti s Julijom Džimom, Valentinom Semerenko i Olenom Pidhrušnom kada su s 7 s zaostatka bili sporiji iza norveške štafete u sastavu: Hilde Fenne, Ann Kristin Flatland, Synnøve Solemdal i Tora Berger. Prvu bronzanu medalju osvojila je na SP 2011. u utrci na 15 km s tri promašaja i zaostatkom od 2:52.1 min iza pobjednice švedske biatlonke Helene Ekholm, koja je utrku završila bez promašaja; Drugu bronzanu medalju osvojila je na SP 2012. u utrci na 7,5 km bez promašaja i zaostatkom od 37.6 s iza pobjednice njemačke biatlonke Magdalene Neuner, koja je utrku završila bez promašaja; Treću na SP 2013. u utrci na 7,5 km bez promašaja i zaostatkom od 22.8 s iza pobjednice ukrajinske biatlonke Olene Pidhrušne, koja je utrku završila bez promašaja; Četvrtu bronzanu medalju osvojila je na SP 2019. u štafeti s Anastasijom Merkušinom, Valentinom Semerenko i Julijom Džimom, a petu na narednom prvenstvu, ponovo u štafeti s Anastasijom Merkušinom, Olenom Pidhrušnom i Julijom Džimom. Na SP 2011. je nastupila u štafetnoj utrci s Olenom Bilosjuk, Valentinom Semerenko i Oksanom Hvostenko kada su osvojili drugo mjesto, ali su, zbog kasnije dokazanog dopinga Oksane Hvostenko diskvalifikovani, te im je oduzeta srebrna medalja.Decision in KSemerenko case now final, France receives WCH Relay Silver

Svjetski kup Plasman u Svjetskom kupu 2006/07 2007/08 2008/09 2009/10 2010/11 2011/12 2012/13 2013/14 2014/15 2015/16 2016/17 2017/18 2018/19 2019/20 2020/21 2021/224638131915121030 154641

Prvi nastup Semerenko u Svjetskom kupu bio je u sezoni 2006/07. u švedskom Östersundu 1. decembra 2006. u utrci na 7,5 km, kada je osvojila 49-o mjesto s dva promašaja i zaostatkom od 2:43.5 min bila sporija od poljske biatlonke Magdalene Gwizdoń, koja je završila utrku bez promašaja. Najbolji rezultati u pojedinačnim utrkama su joj tri druga mjesta: U sezoni SK 2008/09. u austrijskom Hochfilzenu 20. decembra 2008. u utrci na 7,5 km bez promašaja i zaostatkom od 16.6 s iza pobjednice ruske biatlonke Svjetlane Slepcove, koja je utrku završila s jednim promašajem; U sezoni SK 2008/09. u norveškom Holmenkollenu 21. marta 2010. u utrci masovnog starta na 12,5 km bez promašaja i zaostatkom od 14.7 s iza pobjednice njemačke biatlonke Simone Hauswald, koja je utrku završila s dva promašaja; te treći put u sezoni SK 2011/12. u russkom Hanti-Mansijsku 16. marta 2012. u utrci sprinta na 7,5 km bez promašaja i zaostatkom od 3.2 s iza pobjednice njemačke biatlonke Magdalene Neuner, koja je utrku završila s dva promašaja. U ekipnim utrkama pobijedila je tri puta: U Oberhofu 7. januara 2009. u sezoni SK 2008/09. s Valentinom Semerenko, Olenom Bilosjuk i Oksanom Hvostenko s 21.2 s prednosti ispres drugoplasirane njemačke štafete u sastavu: Simone Hauswald, Kati Wilhelm, Sabrina Buchholz i Kathrin Hitzer; Ponovo u Oberhofu 3. januara 2013. u sezoni SK 2012/13. s Valentinom Semerenko, Olenom Bilosjuk i Julijom Džimom; te u austrijskom Hochfilzenu u sezoni SK 2013/14. u istom sastavu.

Nagrade Ukrajinski Orden kneginje Olge III reda. (4. 4. 2003.) Ukrajinski Orden kneginje Olge I reda. Ukrajinski Orden za zasluge III reda. (17. 3. 2008.)

Privatni život Njena setra blizankinja Valentina Semerenko je takođe ukrajinska biatlonka.

Napomene

Reference

Vanjski linkovi

Kategorija:Rođeni 1986. Kategorija:Biografije, Krasnopillja Kategorija:Osvajači medalja na Svjetskim prvenstvima u biatlonu Kategorija:Ukrajinski biatlonci Kategorija:Ukrajinski olimpijci u biatlonu Kategorija:Osvajači zlatne medalje na Olimpijskim igrama (Ukrajina) Kategorija:Osvajači bronzane medalje na Olimpijskim igrama (Ukrajina) Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 2010. Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 2014. Kategorija:Biatlonci na Zimskim olimpijskim igrama 2018. Kategorija:Nosioci Ordena kneginje Olge I reda Kategorija:Nosioci Ordena kneginje Olge III reda Kategorija:Nosioci Ordena za zasluge (Ukrajina) III reda Kategorija:Osvajači medalja na Zimskim olimpijskim igrama 2014. Kategorija:Živi ljudi