Durance (okcitanski: Durença; mistralska norma: Durènço) jest rijeka na jugoistoku Francuske. Duga je 323,2 km i lijeva je te druga najduža pritoka Rone. Površina sliva iznosi 14.472 km2.
Izvor joj je u jugozapadnom dijelu Alpa, u okviru skijaškog područja Montgenèvre blizu Briançona; teče u smjeru jugozapada kroz sljedeće departmane i gradove: Gornje Alpe: Briançon, Embrun; Gornjoprovansalske Alpe: Sisteron, Manosque; Vaucluse: Cavaillon, Avignon; Ušće Rone.
Etimologija Rijeka je dokumentirana u 1. stoljeću kao Druentia, zatim kao Drouéntios (Δρουέντιος) u 2. stoljeću, Durantia 854. i Durentia 1127. Naziv Dru-en-tia vjerovatno znači "ona koja teče", a potječe od praindoevropskog korijena *dreu- ("trčati, hodati brzo").
Sličan je korijen u nazivima više rijeka u Zapadnim Alpama: Dora Riparia (Italija), Dranse (Gornja Savoja) i Droma u jugoistočnoj Francuskoj. Sve izviru u planinama i brzog su toka.
Durance zadržava ime iako su Clarée i Guisane duže na mjestu spajanja s njom. Durance je poznatija od njih jer je njena dolina stari i važan trgovački put, dok su doline Claréea i Guisanea praktično slijepe ulice.
Hidrografija Rijeka je duga 305 km od izvora u podnožju Sommet des Angesa, na 2.390 m,Clébert & Rouyer, Durance, str. 20. iznad Montgenèvrea, do ušća u Ronu. Međutim, dužu rutu ima sistem Clarée–Durance: 325 km. Durance se spušta neobično brzo – 81 m/km u prvih 12 km, zatim 15 m/km do sutoka sa Gyrondeom,Clébert & Rouyer, Durance, str. 35. a zatim još gotovo 8 m/km do sutoka s Ubayeom. Ovo spuštanje ostaje relativno strmo nakon ovog sutoka, zatim postaje pliće do približno 0,33% u srednjem toku (do mosta u Mirabeauu), zatim 0,24% u donjem toku. Poređenja radi, otprilike 100 km od izvora, Isère je na 330 m nadmorske visine, a Durance na 700 m, što djelomično doprinosi brzom toku rijeke, uključujući i donji tok. Od izvora do MirabeauaGuy Barruol, str. 24. pada 1.847 m, a od izvora do ušća u Ronu otprilike 2.090 m. Bogat je vodom, kao i sve rijeke iz alpskih regija, a režim je pluvio-nivalni.
Tok Od izvora do Serre-Ponçona mini|desno|Brana na jezeru Serre-Ponçon Durance izvire na sjevernoj padini Sommet des Angesa, gdje se prvi mali potoci spajaju u rijeku. Ovaj vodotok teče blizu Montgenèvrea i zatim se ulijeva u veću rijeku Clarée, a zatim protječe kroz Briançon prije nego što mu se pridruži Guisane. Zatim nastavlja na jug spajajući se sa Gyrondeom – glacijalnim potokom s Écrinsa – kod L'Argentière-la-Besséea. Sutok s Guilom dešava se ispod Guillestrea i Mont-Dophina. Durance zatim teče u smjeru jug-jugozapad i ulijeva se u jezero Serre-Ponçon odmah nizvodno od Embruna. Sutok s Ubayeom poplavljen je kako se akumulacijsko jezero punilo.
Od Serre-Ponçona do Mirabeaua mini|lijevo|Dolina Durancea u Les Méesu, u sjevernom dijelu platoa Valensole. U pozadini je planina Mourre de Chanier. Kanal EDF-a tanka je bijela linija u daljini, između drvoreda i podnožja brda. Srednji dio Durancea protječe kroz krajolik koji se mijenja kako se dolina sve više širi. Rijeka postaje obrubljena strmim terasama i probija kanal, ponekad dubok nekoliko metara, ponekad desetke metara. U srednjem i donjem toku Durance je pod utjecajem sredozemne klime: poplave nakon jesenjih kiša, s niskim vodostajem ljeti. Neposredno prije uskog prolaza u planinama kod Sisterona, Durance se spaja sa Buëchom i Sasseom. Voda također dotječe iz kanala EDF-a.
Nakon Sisterona nove rijeke i potoci pridružuju se Duranceu: Jabron, Vançon, Bléone blizu Les Méesa i od Asse nekoliko kilometara južno od Oraisona. Verdon se ulijeva u Durance blizu Cadarachea. Dolina se dalje širi u aluvijalnu ravan široku nekoliko kilometara (5 km u blizini Manosquea). Ovdje je rijeka preusmjerena radi razvoja moderne poljoprivrede i izgradnje autoputa A51.
Postoji nekoliko brana duž srednjeg toka Durancea. Osim glavne u Serre-Ponçon, postoje brane u Espinassesu, Sisteronu, L'Escaleu i Cadaracheu. Također postoje mali kanali čija je primarna svrha da crpe vodu iz rijeke u kanal EDF-a, koji zauzvrat napaja hidroelektrane. Dio vode preusmjerene branama koristi se za navodnjavanje.
Od Mirabeaua do Avignona mini|desno|Durance blizu Avignona mini|desno|Durance blizu Cavaillona Dolina se sužava nekoliko kilometara do prolaza u Mirabeauu, na dubini od 200 m,Guy Valencia, "Hydraulics and morphology of the bed in zone of Piedmont and plain", Uprava za životnu sredinu, održivi razvoj i poljoprivredu, The Durance: Bond of life of the territory régional, [S. l.] : District council PACA, str. 11. a zatim se ponovo širi u još širu ravnicu do ušća u Ronu južno od Avignona. Njen smjer mijenja se od juga ka zapadu, a zatim sjeverozapadu, usklađujući se s malim provansalskim planinskim lancima, između kojih teče (Alpilles i Luberon). Durance prima samo jednu veću pritoku u posljednjem dijelu toka: Calavon, koja teče oko Luberona na sjeveru.
Pritoke Rijeke duže od 20 km koje se ulijevaju u Durance. Navedene su po redoslijedu ulijevanja, počevši od izvora.
(L) lijeva; (D) desna; (GT) glavni tok, ime dato dijelu vodotoka uračunatom u ukupnu dužinu rijeke.
Reference
Vanjski linkovi
Durance na notreprovence.fr
Kategorija:Rijeke u Francuskoj Kategorija:Sredozemni sliv