Touretteov sindrom ili Tourette sindrom (skraćeno TS ili Touretteov) je uobičajen neurorazvojni poremećaj koji počinje u djetinjstvu ili adolescenciji. Karakterizira ga više pokreta (motornih) tikova i najmanje jedan vokalni (fonski) tik. Uobičajeni tikovi su treptanje, kašalj, pročišćavanje grla, šmrkanje i pokreti lica. Njima obično prethodi neželjeni nagon ili osjećaj u zahvaćenim mišićima poznat kao premonitorni nagon, ponekad se može privremeno potisnuti i karakteristično mijenjati lokaciju, snagu i učestalost. Touretteova bolest je na težem kraju spektra tipskih poremećaja. Tikovi često ostaju neprimijećeni za povremene posmatrače. Touretteov sindrom se nekada smatrao rijetkim i bizarnim sindromom i popularno je povezivan sa koprolalijom (izgovaranje nepristojnih riječi ili društveno neprikladnih i pogrdnih primjedbi). Duže se smatrao rijetkim; oko 1% djece i adolescenata školskog uzrasta procjenjuje se da imaju Touretteovu bolest, a koprolalija se javlja samo u manjini. Ne postoje specifični testovi za dijagnosticiranje Touretteovog sindroma; nije uvijek ispravno identificiran, jer je većina slučajeva blaga, a težina tikova se smanjuje za većinu djece kako prolaze kroz adolescenciju. Zbog toga mnogi ostaju nedijagnosticirani ili možda nikada ne potraže medicinsku pomoć. Ekstremni simptomi u odrasloj dobi, iako senzacionalizirani u medijima, rijetki su, ali za malu manjinu, ozbiljno oslabljujući tikovi mogu potrajati u odrasloj dobi. Touretteova bolest ne utiče na inteligenciju ili očekivano trajanje života. Ne postoji lijek za Touretteovu bolest niti jedan najefikasniji lijek. U većini slučajeva, lijekovi za tikove nisu potrebni, a terapije ponašanja su tretman prve linije. Edukacija je važan dio svakog plana liječenja, a samo objašnjenje često pruža dovoljno uvjeravanja da nije potreban nikakav drugi tretman. Ostala stanja, kao što su poremećaj pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) i opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD), vjerovatnije su prisutni među onima koji su upućeni na specijalističke klinike nego su među širom populacijom osoba sa Touretteovim sindromom. Ova popratna stanja koja se pojavljuju često uzrokuju više oštećenja kod pojedinca nego tikovi; stoga je važno pravilno razlikovati prateća stanja i liječiti ih.
Touretteov sindrom je nazvao francuski neurolog Jean-Martin Charcot po svom stažistu, Georgesu Gillesu de la Touretteu, koji je 1885. objavio izvještaj o devet pacijenata sa "konvulzivnim tikovnim poremećajem". Iako je tačan uzrok nepoznat, vjeruje se da uključuje kombinaciju genetičkih i faktora okoline. Čini se da mehanizam uključuje disfunkciju u nervmim kolima između baznih ganglija i srodnih struktura u mozgu.
Karakteristike Tikovi Tikovi (franc. tic = trzaj), su pokreti ili zvuvi koji se dešavaju "povremeno i nepredvidivo izvan osnova normalne motorne aktivnosti", i izgledaju da je "normalno ponašanje pošlo naopako ". To su nagli, nevoljni pokreti mišića koji se stalno ponavljaji po istom obrascu. Ispoljavaju se kao žmirkanje ili trzanje usnama, ramenima, prstima i sl. Uglavnom je riječ o nevoljnom trzaju jednoga mišića (monosimptomatski oblik), ali ako se ne liječi može prijeći u trzanje više mišića (polisimptomatski oblik), uz koji se mogu javljati i neželjeni zvukovi (fonski oblik). Osoba je svjesna tika i može ga ponoviti, a uz posebnu koncentraciju pažnje može ga i odgoditi.
Tikovi se najčešće pojavljuju između pete i jedanaeste godine života, češće u dječaka. Mogu biti posljedica oštećenja živčanog sistema, ali je češće psihičke pozadine te nastaje kao posljedica konflikta između mogućnosti djece i očekivanja okoline (npr. zahtjeva roditelja), čime se ometa dječija spontanost. Tikovi povezani sa Touretteovim sindromom mijenjaju se u broju, učestalosti, ozbiljnosti, anatomskoj lokaciji i složenosti; svaka osoba doživljava jedinstveni obrazac fluktuacije u njihovoj ozbiljnosti i učestalosti. Tikovi se također mogu pojaviti u "napadima napada", koji se također razlikuju među osobama. Varijacije u jačini tikova mogu se pojaviti tokom sati, dana ili sedmica. Tikovi se mogu povećati kada neko doživljava stres, umor, anksioznost ili bolest, ili kada or when engaged in relaxing activities like watching TV. They sometimes decrease when an individual isse nađe u relaksiranomm stanju, gledajući TV ili prilikom fokisiranosti na sviranje na muzičkim instrumentima.
Za razliku od abnormalnih pokreta povezanih s drugim poremećajima pokreta, Touretteovi tikovi su neritmični, često im prethodi neželjeni nagon i privremeno su potisnuti. Over time, about 90% of individuals with Tourette's feel an urge preceding the tic, slično nagonu za kihanjem ili češanjem. Porivi i senzacije koji prethode ispoljavanju tika nazivaju se prijetnja senzornom fenomenima ili premonitorni nagoni. Ljudi opisuju potrebu za iskazivanjem tika kao nakupljanje napetosti, pritiska ili energije koje na kraju svjesno odaberu da ga oslobode, kao da "to moraju učiniti" za ublažavanje senzacije ili dok se ne osjeti "baš kako treba". Poriv može uzrokovati uznemirujući osjećaj u dijelu tijela povezanom sa rezultirajući tikovima; tik je odgovor koji oslobađa nagon na anatomskoj lokaciji tika. Primjeri ovog nagona su osjećaj da imate nešto u grlu, što dovodi do tika kao da se pročišćava grlo ili lokaliziranu nelagodu u ramenima koja dovodi do slijeganja ramenima. Stvarni tik se može osjetiti kao oslobađanje ove napetosti ili osjećaja, slično češanju svrbeža ili treptanju kako bi se ublažio neugodan osjećaj u očima. Neki ljudi s Touretteovim sindromom možda neće biti svjesni poriva predosjećanja povezanog s tikovima. Djeca su toga možda manje svjesna nego odrasli, ali njihova svijest povećava se sa zrelošću; do desete godine, većina djece prepoznaje nagon predosjećanja.Sukhodolsky, et al (2017), str. 243.
Nagoni predosjećanja koji prethode tiku omogućavaju potiskivanje nadolazećeg tika. Zbog nagona koji im prethode, tikovi se opisuju kao poludobrovoljni ili "nedovoljni"' a ne posebno nehotično; mogu se doživjeti kao dobrovoljni, potisnuti odgovor na neželjeni poriv predosjećanja. Sposobnost suzbijanja tikova varira među pojedincima i može biti razvijenija kod odraslih nego kod djece. Osobe s tikovima su ponekad u stanju da ih potisnu u ograničenom vremenskom periodu, ali to često dovodi do napetosti ili mentalne iscrpljenosti. Osobe s Touretteovim sindromom mogu tražiti osamljeno mjesto, kako bi se oslobodile potisnutog nagona, ili može doći do značajnog porasta tikova nakon perioda potiskivanja u školi ili na poslu. Djeca mogu potisnuti tikove dok su u ordinaciji, tako da će ih možda trebati posmatrati kada nisu svesni da ih se posmatra.
Složeni tikovi povezani s govorom uključuju koprolaliju, eholaliju i palilaliju. Koprolalija je spontano izgovaranje društveno nepoželjnih ili tabu riječi ili fraza. Iako je to Touretteov simptom koji se najviše publicira, samo oko 10% ljudi s Touretteovim sindromom ga pokazuje i nije potreban za dijagnozu. Also see Eholalija (ponavljanje tuđih riječi) i palilalija (ponavljanje vlastitih riječi) javljaju se u manjem broju slučajeva. Kompleksni motorni tikovi uključuju kopropraksiju (opscene ili zabranjene geste ili neprikladno dodirivanje), ehopraksiju (ponavljanje ili imitiranje radnji druge osobe) i palipraksiju (ponavljanje nečijih, sopstvenim pokretima).
Istovremena stanja thumb|left|280px|Tri muškarca i dvije žene stoje blizu slike Mona Lize. Svi su formalno obučeni, jedna žena u spektakularnoj ružičastoj haljini.André Malraux (u sredini) bio je francuski ministar kulture, pisac i avanturista koji je možda imao Touretteov sindrom.
Budući da je malo vjerovatno da će ljudi s blažim simptomima biti upućeni na specijalizirane klinike, studije Touretteovog sindroma imaju inherentnu pristrasnost prema težim slučajevima.Bloch, State, Pittenger 2011. See also Schapiro 2002 and Kada su simptomi dovoljno jaki da opravdavaju upućivanje u kliniku, često se takođe pronađu ADHD i OKP. U specijalnim klinikama, 30% onih sa TS također ima poremećaj raspoloženja ili anksiozni poremećaj ili ometajuće ponašanje. U nedostatku ADHD-a, čini se da poremećaji tikova nisu povezani s ometajućim ponašanjem ili funkcionalnim oštećenjem, dok je oštećenje u školi, porodici ili vršnjačkim odnosima veće kod onih koji imaju više komorbidnih stanja.Morand-Beaulieu S, Leclerc JB, Valois P, et al. (August 2017). "A review of the neuropsychological dimensions of Tourette syndrome". Brain Sci (Review). 7 (8): 106. doi:10.3390/brainsci7080106. PMC 5575626. PMID 28820427. Kada je ADHD prisutan zajedno sa tikovima, pojava poremećaj ponašanja i poremećaj opozicionog prkosa se povećava. Agresivno ponašanje i izlivi ljutnje kod osoba sa TS nisu dobro shvaćeni; nisu povezani sa teškim tikovima, ali su povezani sa prisustvom ADHD-a.Sukhodolsky, et al (2017), pp. 245. ADHD također može doprinijeti većoj stopi anksioznosti, a problemi agresije i kontrole bijesa su vjerovatniji kada se i OKP i ADHD javljaju zajedno s Touretteovim.Robertson MM, Eapen V (October 2014). "Tourette's: syndrome, disorder or spectrum? Classificatory challenges and an appraisal of the DSM criteria" (PDF). Asian J Psychiatr (Review). 11: 106–13. doi:10.1016/j.ajp.2014.05.010. PMID 25453712.
Kompulzije koje podsećaju na tikove prisutne su kod nekih osoba sa OKP; Pretpostavlja se da je "opsesivno-kompulzivno-kompulzivni poremećaj povezan s tikom" podgrupa OKP-a, koji se razlikuje od opsesivno-kompulzivnog poremećaja koji nije povezan s tikom po tipu i prirodi opsesija i kompulzija. U poređenju sa tipičnijim kompulzijama OKP-a bez tikova koje se odnose na kontaminaciju, OKP povezan sa tikovima predstavlja više kompulzija "brojanja, agresivne misli, simetrije i dodirivanja". Pridružene kompulzije sa OKP-om bez tikova obično su povezane sa opsesijama i anksioznostima, dok je kod onih sa OKP-om povezanim sa tikovima veća verovatnoća da će biti odgovor na nagon predosjećanja. Postoje povećane stope anksioznosti i depresije kod odraslih osoba sa TS koji također imaju OKP.
Među osobama sa TS proučavanim u klinikama, između 2,9% i 20% imalo je poremećaje iz spektra autizma, ali jedno istraživanje ukazuje da visoka povezanost autizma i TS-a može biti dijelom posljedica poteškoća u razlikovanju tikova i ponašanja sličnih tiku ili simptoma OKP-a koji se viđaju kod osoba s autizmom.
Nemaju svi ljudi sa Touretteovim sindromom ADHD ili OKP ili druga komorbidna stanja, a procjene stope čistog TS ili samo TS variraju od 15% do 57%;. Prema Daleu (2017), tokom vremena, 15% ljudi s tikovima ima samo TS (85% ljudi s Touretteovim sindromom će razviti istodobno stanje). U pregledu literature iz 2017., Sukhodolsky, et al. navode da je 37% osoba u kliničkim uzorcima imalo čisti TS. Denckla (2006) je izvijestio da je pregledom kartona pacijenata otkrio da oko 40% ljudi sa Touretteovim sindromom ima samo TS. Dure i DeWolfe (2006) izvijestili su da je 57% od 656 osoba koje imaju poremećaje tikova imalo tikove nekomplikovane drugim stanjima.}} u kliničkim populacijama, visok postotak onih koji su pod njegom imaju ADHD.Sukhodolsky, et al (2017), p. 244.
Uzroci