Marcin Czermiński, fonetski: Marćin Čerminjski (7. januar 1860., Glinjsk, Austro-Ugarska – 7. januar 1931., Lavov, Poljska) bio je poljski isusovac, misionar, hagiograf, etnograf, pionir poljske misiologije.
Biografija Marcin Czermiński bio je sin Janusza i Zofije rođene Jędrzejewicz. Završio je srednju školu "Gimnazjum św. Jacka" (srednja škola svetog Hijacinta) 1878. godine u Krakovu, nakon čega odlazi studirati na Papinski univerzitet Gregoriana (Pontificia Università Gregoriana) u Rimu. Tamo je 1885. godine doktorirao filozofiju i diplomirao teologiju. Prije nego što je diplomirao, 24. marta 1883. zaređen je u bazilici sv. Ivana u Lateranu. Nakon studija vratio se u Galiciju i stupio u novicijat isusovačkog reda u Stara Wieś, Poljska. Vratio se u Krakov, gdje je zbog svog znanja historije i sposobnosti pisanja brzo stekao veliku popularnost među lokalnim isusovcima. Objavljivao je svoje radove u galicijskim časopisima: "Nasze Wiadomości" (Naše vijesti) , "Czas" (Vrijeme), "Przegląd Powszechny" (Univerzalni pregled). Od 1889. do 1919. radio je u isusovačkom periodičnom časopisu "Misje katolickie" (Katoličke misije), gdje je nakon određenog vremena postao i urednik. Tokom 30 godina rada Czermińskog u ovom mjesečniku, postao je on jedan od vodećih naučno-popularnih časopisa u Galiciji i Lodomeriji. U to vrijeme bio je to jedan od rijetkih izvora znanja o neevropskim zemljama. Objavljivana su pisma misionara, papinski dokumenti o misijama, misionarske biografije, članci o misijskim terenima, vijesti iz misijskih ustanova. Bio je kapelan u Družbi sestara Gospe od Milosrđa – Łagiewniki u Krakovu, te u infektivnoj bolnici i obrazovnoj ustanovi za djevojke koje su također vodile.
Czermiński je i sam vodio misije, uglavnom na Balkanskom poluostrvu gdje je nekoliko godina bio aktivan u Bugarskoj. Od 1898. do 1909. šest puta je posjetio Bosnu i Hercegovinu u kojoj je vršio crveken službe među lokalnim Poljacima. Također je stigao i do Turske (poljska kolonija u Adampolu), Dalmacije, Crne Gore, Albanije, Francuske, Rusije, Švedske, Njemačke, Grčke i na Kretu (1899). Nakon Prvog svjetskog rata, zbog promjene političke situacije i zdravstvenih problema, povukao se iz misionarskih aktivnosti.
Za života Czermińskog objavljeno je 116 njegovih publikacija (članaka i knjiga), napisano je 5 056 njegovih propovijedi. Djela Czermińskog nisu obuhvatala samo misionarske teme, već i historiju Crkve, mariologiju, biografiju (radio je na biografijama isusovaca (Wojciech Męciński, Maksymilian Ryłła, Jan Beyzym), nekrologiju i hagiografiju. Osim toga, sa njegovih misionarskih putovanja sačuvani su časopisi i memoari koje je redovno vodio, a od kojih su mnoga djela objavljena nakon njegove smrti na jezicima naroda koje je opisivao, npr. na bosanskom i albanskom. U svojim putopisima, osim opisivanja vlastitih aktivnosti u sklopu svog rada, veliki dio posvetio je etnografiji i hrišćanskoj arheologiji. Pokazao je veliku estetiku riječi, te je na taj način detaljno opisao lokalnu kulturu, običaje, svakodnevne aktivnosti, narodne nošnje, vjerska vjerovanja i obrede. Na osnovu njegovih djela možemo zaključiti da se Czermiński pojavljuje kao čovjek koji je otvoren za vjersku (uključujući i islam) i etničku različitost. Savremeni istraživači njegova djela također opisuju kao "vrijedan etnografski izvor".
Reference
Vanjski linkovi
Kategorija:Rođeni 1860. Kategorija:Umrli 1931. Kategorija:Katolički svećenici Kategorija:Misionari Kategorija:Poljski novinari Kategorija:Poljski pisci