Xenoturbella je rod jednostavnih Bilateria, dugih do nekoliko centimetara. Uključuje mali broj morskih bentoskih crvolikih vrsta.
Prvu poznatu vrstu (Xenoturbella bocki) otkrio je Sixten Bock, 1915., ali ju je valjano opisao Einar Westblad, tek 1949.
Opsis Xenoturbella ima veoma jednostavan plan građe. Sastoji se od dva sloja trepljastog epitela: vanjske epiderme i unutrašnje gastrodermne obloge jednostavne vrećice poput crijeva. Usta se nalaze ventralno, a nemaju anus, pa se otpad se odlaže kroz isti otvor u kojem se uzima hrana.
Nervni sistem čini mreža međusobno povezanih neurona ispod epiderme, bez ikakvih koncentracija koji bi tvorile ganglije ili živčane vrpce.
Vrste roda Xenoturbella također nemaju respiratorni, cirkulacijski sistem za lučenje. U stvari, nemaju definiranih organa, osim statocista koji sadrži bičaste ćelije. Ne postoje ni organizirana gonada, ali gameti se proizvode. Vrlo rijetko se primjećuju odrasli koji stvaraju spermu, ali se zna da se jajašce i embrioni nalaze u folikulama.
Jaja Xenoturbella široka su oko are 0,2 mm, blije do narandžasta i neprozirna Novonastali embrioni su trepljasti, slobodno plivajući (teže da ostanu u blizini vodene površine). Nemaju usta i naizgled se ne hrane. Slični su mladima acelomata Neochildia fusca.
Vrste Rod Xenoturbella ima samo šest do sada prepoznatih vrsta:WoRMS: Xenoturbella Westblad, 1949 Xenoturbella bocki Westblad, 1949WoRMS: Xenoturbella bocki (Westblad, 1949) [Xenoturbella westbladi Israelsson, 1999AphiaID: 879660 has been DELETED - reason: Database artifact, incorrect authority - WoRMSXenoturbella westbladi Israelsson, 1999 - WoRMS] Xenoturbella churro Rouse, Wilson, Carvajal & Vrijenhoek, 2016 Xenoturbella hollandorum Rouse, Wilson, Carvajal & Vrijenhoek, 2016 Xenoturbella monstrosa Rouse, Wilson, Carvajal & Vrijenhoek, 2016 Xenoturbella profunda Rouse, Wilson, Carvajal & Vrijenhoek, 2016 Xenoturbella japonica Nakano, 2017 Dvije male vrste, X. bocki i X. hollandorum, duge ok 4 cm, žive u plićim vodama na dubini od oko 650 m i tvore poseban kladus. Tri veće vrste, X. churro , X. monstrosa i X. profunda , koje duge su 10 cm ili više i žive u dubljim vodama, na oko 1.700 – 3700 m, tvore drugi kladus.. Od šest vrsta, X. japonica, koje su duge su oko 5 cm, nađene su na manjim dubinama od 560 m.
Filogenija Sistematski položaj roda "Xenoturbella" smatra se zagonetnim, još od njegovog otkrića. Ranija analiza DNK sugerirala je blisku vezu s Mollusca, što jr vjerovatno bilo posljedica kontaminacije sa njihovom DNK, koju ksenoturbele konzumiraju.
Naknadna studija sugerirala je smještanje ovog roda u svoj vlastiti tip, "Xenoturbellida" ", kao kladus Deuterostomia i sestrinsku grupu Ambulacraria. Povezanost s deuterostomama zatim je vraćena u studijama koje ukazuju na baznu poziciju ovog koljena u okviru deuterostomia ili sestrinske odnose grupe sa Ambulacraria.
Međutim, morfološka obilježja, poput strukture epidermnih cilija, sugerirali su blisku vezu s Acoelomorpha, drugom problematičnom grupom. Proučavanje embrionskih stadija "Xenoturbella" također je pokazalo da imaju direktan razvoj, bez faze larve koja se hrani, što je slično razvoju acelomorfa. Molekulske studije temeljene na stotinama lančanih proteina doista su otkrile monofiletnu skupinu koju čine Xenoturbella i Acoelomorpha.Hejnol, A., Obst, M., Stamatakis, A., Ott, M., Rouse, G. W., Edgecombe, G. D., et al. (2009). Assessing the root of bilaterian animals with scalable phylogenomic methods. Proceedings of the Royal Society, Series B, 276, 4261–4270. This clade was named Xenacoelomorpha. Ubrzo jee uspostavljena pretpostavka o monofiliji Xenacoelomorpha, ali njihov položaj, bilo baznog bilateralijskog kladusa ili deuterostomskog, ostao je neriješen sve do 2016. Tada su dvije nove studije, s povećanim uzorkovanjem gena i taksona, ponovno postavile „Xenoturbella“ kao sestrinsku skupinu Acoelomorpha u Xenacoelomorpha i postavile Xenacoelomorpha kao sestrinske sa Nephrozoa (Protostomia plus Deuterostomia), a samim tim i kao najosnovnije bilateralijsko tipsko koljeno.
Također pogledajte Bilateralia
Reference
Dopunska literatura G. Haszprunar, R.M. Rieger, P. Schuchert (1991). "Extant 'Problematica' within or near the Metazoa." In: Simonetta, A.M. & Conway Morris, S. (eds.): The Early Evolution of Metazoa and the Significance of Problematic Taxa. Oxford Univ. Press, Cambridge. pp. 99–105
Vanjski linkovi
A PCR Survey of Xenoturbella bocki Hox Genes Movie of adult Xenoturbella bocki
Kategorija:Životinje Kategorija:Xenacoelomorpha Kategorija:Beskičmenjaci Kategorija:Taksonomija