thumb|upright=1.2| Digestivna cjevčica probavne tubule Elysia clarki , prepuna hloroplasta uzetih iz zelenih algi. C = Hloroplast, N = Ćelijsko jedro. Elektronska mikrografija: skala na 3 µm. Kleptoplastija ili kleptoplastidija (grč. κλέπτης- kleptes = lopov) je simbiotski fenomen kada domaćinski organzam iz algi uzima plastide, posebno hloroplaste. Algu domaćin jede i djelomično probavlja, a plastid ostaje netaknut. Plastidi se održavaju unutar domaćina, privremeno nastavljajući fotosintezu i koristi predatoru. Termin je skovan 1990. za opis simbioze hloroplasta.
Cilijati left|thumb|Myrionecta rubra Myrionecta rubra je cilijata koja krade hloroplaste iz kriptomonadine Geminigera cryophila. M. rubra sudjeluje u dodatnoj endosimbiozi prenoseći svoje plastide na svoje predatore, dinoflagelatni plankton koji pripada rodu Dinophysis.
Kariokleptija je srodan proces u kojem predatorski organizam iz plijena uzima (krade) ćelijsko jedro. To je prvi puta opisano kod M. rubra.
Dinoflagelate Stabilnost prolaznih plastida znatno se razlikuje kod vrsta koje zadržavaju plastid. U dinoflagelatama Gymnodinium spp. i Pfisteria piscicida ', kleptoplastidi su fotosintetski aktivni samo nekoliko dana, dok kleptoplastidi u Dinophysis spp. mogu biti stabilni i dva mjeseca. U ostalim dinoflagelatima hipoteza je da kleptoplastija predstavlja mehanizam koji omogućava funkcionalnu fleksibilnost ili možda rani evoluciju stadij u trajnom posjedovanju hloroplasta.
Morski puževi Sacoglossan thumb|left|Costasiella kuroshimae, morski puž Sacoglossan koji kleptoplastijom koristi složene uzorke na svom tijelu thumb|upright|Elysia pusilla hrani se na zelenoj algi Halimeda i njene hloroplaste ugrađuje u svoje tijelo. Jedna od poznatih životinja koje primjenjuju kleptoplastiju su morski puževi u kladusu Sacoglossa. Nekoliko vrsta morskih puževa Sacoglossan hvata netaknute, funkcionalne hloroplaste iz izvora hrane, iz algi, zadržavajući ih unutar specijaliziranih ćelija koje obrubljuju probavu divertikula. Najduže poznata kleptoplastijska asocijacija, koja može trajati i do deset mjeseci, nalazi se u Elysia chlorotica, koja hloroplaste stiče jedenjem alge Vaucheria litorea, skladištenjem hloroplasta u ćelijama koje obrubljuju njeno crijevo.
Juvenilni morski puževi uspostavljaju kleptoplastijsku endosimbiozu kada se hrane ćelijama algi, usisavajući ćelijski sadržaj i odbacujući sve osim hloroplasta. Hloroplasti su fagocitozirani u probavnim ćelijama, ispunjavajući široko razgranate probavne tubule, pružajući svom domaćinu proizvode fotosinteze. Međutim, nije riješeno da li ukradeni plastidi aktivno izlučuju produkte fotosinteze ili puževi posredno profitiraju od spore razgradnje kleptoplasta. thumb| Oxynoe olivacea, drugi Sacoglossan puž, hrani se na algama roda Caulerpa Ova vrlo neobična sposobnost dovela je do toga da ove sakoglosane nazivaju "morskim puževima na solarni pogon", ali učinak inhibicije fotosinteze samo je marginalan, ako je uopće prisutan, na stopu preživljavanja nekih analiziranih vrsta. i da neke vrste čak i umiru u prisutnosti CO2-fiksirajućih kleptoplasta uslijed povišene razine reaktivnih kisikovih varijanti.
Pokazalo se da temperaturne promjene negativno utiču na kleptoplastijske sposobnosti Sacoglossansa. Stope fotosintetske učinkovitosti i obilje kleptoplasta u korelaciji su sa smanjenjem temperature. No obrasci i brzina ovih promjena razlikuju se između različitih vrsta morskog puža.
Morski puž golać Neke vrste Nudibranchia poput vrste Pteraeolidia ianthina unose cijelog živog simbiotika zooxanthellae unutar svojih probavnih divertikula, pa također na izvjestan način imaju „solarno napajanje“.
Foraminifera Neke vrste foraminiferskih rodova Bulimina, Elphidium, Haynesina, Nonion, Nonionella, Nonionellina, Reophax i Stainforthia plijene hloroplaste diatomeja.
Rabdocelne pljosnate gliste Utvrđene su dvije vrste iz skupine morskih ravnih glista poznatih pod nazivom rabdocoels, "Baicalellia solaris" i "Pogaina paranygulgus". Koje čine drugu vrstu životinja koje pokazuju kleptoplastiju. Skupina je prethodno klasificirana kao algoski endosimbionti, iako je već otkriveno da endosimbionti ne sadrže jedra.E. Marcus, Turbellaria Brasileiros (9). Bol. Fac. Fil. Ci. Letras Univ. São Paulo 16, 5–215 (1951).
Dok konzumiranje dijatomeje, B. solaris i P. paranygulus , u procesu koji još nije otkriven, izvlači plastide iz svog plijena, ugrađujući ih subepidermno, istovremeno odvajajući i probavljajući plodove i ostatak dijatommeja. U B. solaris ekstrahirani plastidi, ili kleptoplasti, nastavljaju ispoljavati funkcionalnu fotosintezu kratko vrijeme, otprilike sedam dana. Kako dvije skupine nisu sestrinske taksoni i svojstvo se ne dijeli među skupinama koje su usko povezane, postoje dokazi da se kleptoplastijaa evoluirala neovisno unutar dva taksona.
Također pogledajte Kleptomanija Ishrana
Reference
Vanjski linkovi
Kategorija:Alge Kategorija:Ekološka terminologija Kategorija:Ishrana Kategorija:Ekologija Kategorija:Endosimbiotski događaji