thumb|200px|left|Šuma laminarije Šume algi – koje se po dominaciju roda Laminaria (kelp) označavaju i kao šume kelpa – su podmorska područja s velikim brojem jedinki raznih vrsta laminarija. Označene su kao jedna od najproduktivnijih i najdinamičnijih ekosistema na Zemlji, a rastu širom svijeta, u umjerenim i polarnim područjima okeana.Mann, K.H. 1973. Seaweeds: their productivity and strategy for growth. Science 182: 975-981. Ove šume su 2007. otkrivene i u tropskim vodama oko Ekvadora.Graham, M.H., B.Phi. Kinlan, L.D. Druehl, L.E. Garske, and S. Banks. 2007. Deep-water kelp refugia as potential hotspots of tropical marine diversity and productivity. Proceedings of the National Academy of Sciences 104: 16576-16580.
Ova zajednica uključuje mrke makroalge iz reda Laminariales, koje omogućavaju jedinstveno trodimenzijsko stanište raznim morskim organizmima. Proučavanjem ovog bioma, biolozi su objasnili mnoge ekološke procese. Tokom prošlog (20.) stoljeća, mnoga ekstenzivna istraživanja bila su usredotočena na njih, posebno u sferi ekologije mreža ishrane. Na osnovu tih istraživanja došlo se do važnih ideja koje su mjerodavne i izvan tog jedinstvenoga ekosistema. Tako je otkriveno da šume algi, naprimjer, mogu uticati na okeanografski izgled obale.Jackson, G.A. and C.D. Winant. 1983. Effect of a kelp forest on coastal currents. Continental Shelf Report 2: 75-80.Steneck, R.S., M.H. Graham, B.J. Bourque, D. Corbett, J.M. Erlandson, J.A. Estes and M.J. Tegner. 2002. Kelp forest ecosystems: biodiversity, stability, resilience and future. Environmental Conservation 29: 436-459.
Međutim, antopogeni uticaji često izazivaju degradaciju podmorja, uključujući i šum algi. Vrlo su uznemiravajuće posljedice prekomjernog ribolova u ekozajednicama u blizini obale, zbog čega se mogu namnožiti mnogi biljojedi i uništiti laminarije i druge alge.Sala, E., C.F. Bourdouresque and M. Harmelin-Vivien. 1998. Fishing, trophic cascades, and the structure of algal assemblages: evaluation of an old but untested paradigm. Oikos 82: 425-439. Takva pojava vrlo brzo može dovesti do takve degradacije da zahvaćeno područje postane samo golo dno s malo životinja.Dayton, P.K. 1985a. Ecology of kelp communities. Annual Review of Ecology and Systematics 16: 215-245. Jedna od korisnih strategija u takvim slučajevima je uspostavljanje zaštićenih morskih područja u kojima se može ograničiti uticaj ribolova i zaštiti ekosistem od ostalih pogubnih faktora za određeno stanište.
Alge thumb|250px|right|Ribe plivaju oko divovske Macrocystis pyrifera thumb|250px|right|Ronilac u šumi algi pri obalama Kalifornije thumb|250px|right|Divovska laminarija iskorištava džepove za plutanje, kako bi listovi blizu morske površine mogli upijati svjetlost za fotosintezu. Kao što je već naglašeno termin "kelp" se odnosi na morske alge koje pripadaju taksonomskom redu Laminariales (laminarije). Iako se ne smatraju taksonomski raznovrsnim taksonom, imaju raznoliku građu i funkcije. Najpoznatiji su divovski kelpi (vrste roda Macrocystis), iako postoje brojni drugi rodovi poput Laminaria, Ecklonia, Lessonia, Alaria i Eisenia.
Kelp stvara fizički supstrat i stanište za prirpdne zajednice algaških šuma[.Jones, C.G., J. H. Lawton and M. Shachak. 1997. Positive and negative effects of organisms as physical ecosystem engineers. Ecology 78: 1946-1957. Uobičajeno je da se tijelo algi označava talus prije nego biljka, jer nema diferencirane glavne biljne orgabe, kao što su pravi korijen, stablo I list. Morfološka struktura talusa kelpova sastoji se od tri glavna dijela: ”korijenov sistem" je masa rizoida koji drže talus za dno mora, iako ne prikupljaju niti donose hranjive tvari ostatku talusa kao pravi korijen biljke; ”stabljika” je analogna stabljici biljke i širi se okomito iz korjena, a služi kao skelet koji pridržava ostale dijelove; ”listovi” se šire iz stabljike, ponekada cijelom njenom dužinom, s u njima se stvaraju hranjive tvari jer se u njima odvija fotosinteza.
Pored toga, mnoge vrste kelpa imaju pneumatociste, tj. mjehurove sa zrakom koji se obično nalaze pri početku listova blizu stabljike. Oni omogućavaju talusu da održana uspravan položaj u vodi. Stanišnu uvjeti za preživljavanja ove biocenoze bi kel su čvrsti supstrati (obično stijene i kamenje), obilje hranjivih tvari (npr. dušika, fosfora) i svjetlostI; minimalna godišnja doza zračenja je više od 50 E m−2Druehl, L.D. 1981. The distribution of Laminariales in the North Pacific with reference to environmental influences. Proceedings of the International Congress on Systematic Evolution and Biology 2: 248-256.). Najproduktivnije šume algi nalaze se obično na mjestima uzlaznih okeanskih struja, koje donose hladne vode bogate hranjivim tvarima iz većih dubina. Tok i turbulencija vode omogućavaju asimilaciju hranjivih tvari preko listova.Wheeler, W.N. 1980. Effect of boundary layer transport on the fixation of carbon by the giant kelp Macrocystis pyrifera. Marine Biology 56: 103-110. Bistrina vode utiče na dubinu do koje svjetlost može doprijeti. U idealnim uvjetima, divovske alge mogu dnevno rasti i oko 30 do 60 cm. Neke vrste poput vrsta roda Nereocystis su jednogodišnje, a druge poput Eisenia su višegodišnje i mogu živjeti više od 20 godina.Steneck, R.S. and M.N. Dethier. 1994. A functional group approach to the structure of algal-Šominated communities. Oikos 69: 476-498. Šume višegodišnjeg kelpa najbrže rastu tokom mjeseci s uzlaznim strujama (obično u proljeće i ljeto), a rast usporavaju kada je hranjivih tvari manje, kada je manje svjetlosti i kada oluje postanu učestalije.
Morske šume se uglavnom povezuje s umjerenim i arktičkim vodama cijelog svijeta. Od prevladavajućih vrsta, Laminaria se uglavnom povezuje s obje strane Atlantskog okeana i obalama Kine i Japana, a Ecklonia je češća u Australiji, oko Novog Zelanda i Južne Afrike; Macrocystis se pojavljuje u sjeveroistočnom i jugoistočnom Pacifiku, oko arhipelaga u Južnom okeanu i na područjima oko Australije, Novog Zelanda i Južne Afrike. Područje s najvećom raznolikošću kelpa (više od 20 vrsta) je sjeveroistočni Pacifik, sjeverno oko San Franiska do Aleuta na Aljasci.
Iako su šume algi nepoznate u tropskim plitkim vodama, nakoliko vrsta Laminaria se ekstenzivno pojavljivalo u dubokim tropskim vodama.Joly, A.B. and E.C. Oliveira Filho. 1967. Two Brazilian Laminarias. Instituto de Pesquisas da Marinha 4: 1-7.Petrov, J.E., M.V. Suchovejeva and G.V. Avdejev. 1973. New species of the genus Laminaria from the Philippines Sea. Nov Sistem. Nizch. Rast. 10: 59-61. Ovo općenito odsustvo kelpa u tropima se smatra uglavnom posljedicom nedovoljne količine hranjivih tvari u toplim vodama. Jedno nedavno istraživanje je otkrilo da bi šume algi mogle postojati u toplim vodama, ali 200 metara ispod površine; istraživanje je pokrivalo sve svjetske trope. Oblikovan je jedan model za šume kelpa na Galapagoskim otocima u kojem je bilo označeno osam mogućih "vrućih tačaka". Kasnije su zaista pronađene šume algi na svih osam mjesta, što znači i da bi njihova predviđanja za ostatak tropa mogao biti ispravno. Značaj ovog doprinosa je ubrzo shvaćen unutar naučne zajednice, uključujući I pretpostavku da bi se, po rezultatima tog otkrića, neki kelpi mogli spasiti od globalnog zagrijavanja tako što bi se preselili u vode koje postaju sve toplije, a prije su bile hladne. To također ukazuje i na neke evolucijske osobine kelpa.Santelices, B. 2007. The discovery of kelp forests in deep-water habitats of tropical regions. Proceedings of the National Academy of Sciences 104: 19163-19164.
Arhitektura ekosistema
thumb|left|Šuma laminarijskih algi u akvariju u Monterey Bayu Konstrukcija ekosistema kelpskih šima zasniva se na njenoj fizičkoj strukturi, koja utiče na povezane vrste koje definiraju saatav I funkcioniranje te životne zajednice. Strukturno, u ovaj ekosistem uključena su tri dijela laminarija I njihovih srodnika , a dva dijela grade druge alge: krošnja - ovaj dio ekosistema čine najveći kelpi, čiji listovi mogu doprijeti do površine (npr., predstavnici rodova Macrocystis i Alaria); kelpi sa “stabljikom” - obično se šire nekoliko metara iznad dna mora i mogu narasti u guste šumske skupine (npr., Eisenia i Ecklonia); ispruženi kelpi leže blizu i/ili na morskm dnu (npr., Laminaria); Bentonske zajednice se sastoje od drugih algi i nepokretnih organizama na dnu mora; pokrivač - koralne alge koje neposredno i često ekstenzivno pokrivaju substrat (dno).
U koegzistenciji šume algi, obično učestvuje više vrsta kelpa. Termin i"krošnja u nižim spratovima" se odnosi na vrste sa stabljikom i opružene kelpe. Naprimjer, krošnja Macrocystisa može seširiti više metara iznad morskog dna prema površini, dok se oni nižih spratova, Eisenia i Pterygophora, pružaju prema površini i samo nekoliko metara. Ispod njih mogu biti bentonske zajednice crvenih algi i sličnih organizama. Gusta okomita infrastruktura s krošnjama koje se nalaze jedna na drugoj čini siste, mikrostaništa sličnih onima u kopnenim šumama, sa osunčanim krošnjama, djelomično zasjenjenom sredinom i tamnim dnom. Svaka od tih skupina ima organizme povezane s njom, koji variraju u zavisnosti o njihovom staništu, a zajednica ovih organizama može varirati s morfologijom kelpa.Foster, M.S. and D.R. Schiel. 1985. The ecology of giant kelp forests in California: a community profile. US Fish and Wildlife Service Report 85: 1-152.Graham, M.H. 2004. Effects of local deforestation on the diversity and structure of Southern California giant kelp forest food webs. Ecosystems 7: 341-357.Fowler-Walker, M.J., B. M. Gillanders, S.D. Connell and A.D. Irving. 2005. Patterns of association between canopy-morphology and understory assemblages across temperate Australia. Estuarine, Coastal and Shelf Science 63: 133.-141. Naprimjer, u kalifornijskim šumama, vrste Macrocystis pyrifera, morski puž golać Melibe leonina i vrsta vrlo malog škampa, Caprella californica, vrlo su usko povezani s krošnjom; Brachyistius frenatus, vrste roda Sebastes i mnoge druge ribe se mogu naći u spratu kelpa sa stabljikom; zmijuljice i vrste puževa roda Tegula blisko su povezane s "korjenjem" algi, dok brojni biljojedi poput morskih ježeva i školjki žive u spratu opruženih kelpa. Mnoge morske zvijezde, polipi i pridnene ribe žive u bentoskim zajednicama; samostalni korali, razni puževi i bodljokošci žive na pokrivaču od koralnih algi. Pored toga, pelagijske ribe i morski sisari su povezani sa šumama algi, obično dolazeći na njihove rubove da bi se hranili stalnim organizmima.
Mreža ishrane thumb|250px|right|Morski ježevi kao Strongylocentrotus purpuratusa mogu naštetiti šumama algi jer se njima hrane. thumb|right|250px|Morska vidra je ćest lovac na morske ježeve. thumb|250px|right|Calliostoma annulatum jede stabljiku divovskog kelpa