Lejla Kalamujić je nagrađivana kvir spisateljica iz Bosne i Hercegovine. Rođena je u Sarajevu 1980. Diplomirala je na Odsjeku za psihologiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Lejla piše prozu, eseje i kritike. Centralne teme kojima se bavi u svojim radovima jesu: seksualnost, ludilo i smrt.

Izdanja Lejla Kalamujić je 2008. izdala prvu zbirku priča Anatomija osmijeha, u izdanju Naklade Zoro iz Sarajeva. Njezina druga zbirka kratkih priča Zovite me Esteban je izašla 2015 godine, u izdanju Dobre knjige iz Sarajeva. Zbirka Zovite me Esteban je poslije objavljena u još tri zemlje od strane sljedećih izdavačkih kuća: izdavačka kuća Red Box iz Beograda (Srbija) 2016., izdavačka kuća Sandorf iz Zagreba (Hrvatska) 2017. i izdavačka kuća Blesok iz Skopja (Makedonija) također 2017. prevedena na makedonski jezik - Викајте mе Естебан. Prevod je radio Goko Zdraveski. Lejla Kalamujić inspiraciju za pisanje pronalazi u ličnom iskustvu, društvenom okruženju i ženama autorkama koje su dio cijele historije književnosti:

Gla­so­vi že­na su u tra­di­ci­ji na­ših knji­že­vnos­ti (a sto­lje­ći­ma i na mno­go ši­rem pla­nu), naj­bla­že re­če­no, pri­gu­še­ni. Na­ma su da­nas po­sve ja­sni ti ra­zlo­zi. Svje­sni smo što je pa­tri­jar­hat i kao sis­tem vri­je­dnos­ti i kao na­čin ži­vo­ta, do­nio. Ja ne že­lim da ka­žem da to zna­či da sve vri­je­dnos­ti pro­is­te­kle iz ta­kvih knji­že­vnih tra­di­ci­ja tre­ba anu­li­ra­ti. To bi bi­lo smi­je­šno. Ali mi­slim da mo­ra­mo bi­ti svje­sni ko­li­ko je mi­zo­gi­ni­je u njih upi­sa­no. I sad kad ne­ko že­li pres­ko­či­ti taj ar­gu­ment čes­to se spo­ti­če o te „uni­ver­zal­ne vri­je­dnos­ti", ili poj­mo­ve ka­kvi su „čo­vjek" ili „čo­vje­čan­stvo". To je­dnos­ta­vno u pra­ksi ni­ka­da ni­je fun­kci­oni­ra­lo na taj na­čin. „Uni­ver­zal­nost" i „čo­vje­čnost" uvi­jek su bi­va­le mas­ke iza ko­jih su se skri­va­le (sve)mo­ći odra­slog mu­škar­ca (naj­češ­će bi­je­log mu­škar­ca). Ta­ko da, u tom kon­tek­stu, za me­ne je pri­ča žen­skog ro­da. I čak po­red to­ga, što se te­mat­ski tek­st ve­že za odnos kćer­ka-maj­ka, ja se i u knji­že­vnos­ti za­is­ta osje­ćam kćer­kom (što auto­mat­ski ne zna­či da ja tu ulo­gu do­bro no­sim) onih maj­ki, ko­ji­ma druš­tve­ni i eko­nom­ski po­re­ci ni­su do­zvo­lja­va­li afir­ma­ci­ju vlas­ti­tih po­eti­ka.

Anatomija osmijeha Anatomija osmijeha je zbirka kratkih priča u kojima Lejla piše o ljudskoj patnji i sreći. Ova zbirka kratkih priča je dobila nagradu književnog književnog konkursa Naklade Zoro za najbolju knjigu neobjavljenih priča u 2008. godini. Vladimir Arsenić je Anatomiju osmijeha opisao ovako:

Jedanaest priča iz zbirke pripoveda sudbine iz duševne bolnice u Sarajevu i sa seizmografskom preciznošću opisuje postratno bosansko društvo, njegove anomalije i zastranjivanja, oslikana kroz individualnu sudbinu osetljivih i nestabilnih. Kroz knjigu Lejle Kalamujić do glasa dolazi i druga potisnuta skupina kojoj balkanska društva ne daju pravo postojanja, a to su LBGT osobe. Slobodno iskazivanje seksualnih sklonosti i ljubavi jedne osobe trebalo bi da se podrazumeva, međutim, kako nam se pripoveda u Anatomiji osmijeha, osobe drugačije seksualne orijentacije nužno završavaju u ludnici ili izopštene iz društva.

Zovite me Esteban Zovite me Esteban je zbirka kratkih priča nagrađena godišnjom književnom nagradom Istarske županije "Edo Budiša" u 2016. i bila je bosanskohercegovački kandidat za Evropsku nagradu za književnost također 2016. godine. Ovom zbirkom kratkih priča Lejla je osvojila književnu scenu u Bosni i Hercegovini i regiji. Zbirka je najprije objavljena u izdanju Dobre knjige iz Sarajeva 2015, a poslije je objavljena u još tri zemlje: Srbija (2016), Hrvatska (2017) i Makedonija (2017). Za knjigu je rečeno da je "u svakom smislu najbrutalnije, ako ne i najhrabrije izdanje proizašlo od nove generacije književnika/ica u regiji do sada." Izdavačka kuća Sandorf je knjigu opisala ovako:

U devetnaest priča koliko zbirka sadrži pratimo emocionalni put junakinje od nepouzdanih sjećanja na rano preminulu majku, preko djetinjstva s ocem alkoholičarem kojeg nikad nema, baka i djedova koji se lagano rasipaju i umiru pred njenim očima, zemlje koja se raspada, svijeta koji se mijenja, pa sve do otkrivanja seksualnosti i briga koje donosi egzistencija. Motiv majke kao da se provlači kroz sve njih poput sveprisutnog spiritus movensa i nenametljivo nas provodi kroz emocionalni život junakinje, upoznajući nas pritom s predratnim, ratnim i poratnim Sarajevom, "rajom", miješanim brakovima, Šidom kao mjestom izbjeglištva, hospitalizacijom u psihijatrijskoj bolnici – s Erosom i Tanatosom. Zbirka Lejle Kalamujić autentično je svjedočanstvo o sudbini obitelji čije je ispisivanje svojevrsni čin hrabrosti i suočavanja s onim najmračnijim, najtežim u čovjeku.

Kratku priču Zovite me Esteban na engleski jezik je prevela Jennifer H. Zoble:

Bilo je u filmu Sve o mojoj majci. Majka Emanuela imala je svoga Estebana, koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći na svoj rođendan. Esteban je želio pisati priču o svojoj majci, ali je Almodovar napravio film o majčinom tugovanju za sinom. Pogledala sam film u Kinu Meeting Point. Kući sam otišala odmah nakon prikazivanja. Hodala sam ulicom u starom dijelu grada koja vodi majćinoj kući. Figura Estebana mi je vibrirala pred očima. Vidjela sam ga tu, u pokislim hlaćama i duksu kako u rukama drži tanki rokovnik. Ulica uz koju sam se penjala zove se Širokača i bila je nevjerovatno strma. Kada sam se popela na vrh, stala sam da uhvatim dah i okrenula se gledajući u dolinu. Grad ispod mene je tonuo u mrak i onda sam se zapitala: Šta da je moja majka živa i dan danas a da sam ja ta koja je umrla te daleke noći prije sedamnaest godina?

Nagrade i stipendije Stipedije

Landis & Gyr Stiftung , Zug (Švicarska), maj/oktobar 2017. Kuća za pisce, Pazin (Hrvatska), februar 2017. Krokodilova Kuća za pisce, (Srbija), januar 2017. Museums Quartier Artist in Residance (Umjetnici u rezidenciji) - Beč (Austrija), februar/mart 2016. Priština nema rijeku, Priština (Kosovo), oktobar 2015.

Nagrade Prva nagrada za najbolju kratku priču "Nesretni život Sofije R" na regionalnom konkursu Queer Montenegro, crnogorsko - LGBTIQ asocijacije, (2016) Kandidatkinja za Evropsku nagradu za književnost za zbirku kratkih priča Zovite me Esteban, (2016) Dobitnica književne nagrade Istarske županije 'Edo Budiša' za zbirku priča Zovite me Esteban, (2016) Prva nagrada na književnoj manifestaciji - Susreti Zija Dizdarević za priču Dolce Vita, (2015) Prva nagrada na konkursu Vox feminae za kratku priču Žena zvana čežnja, (2011) Druga nagrada na književnoj manifestaciji - Susreti Zija Dizdarević za kratku priču Povratak među zvijezde, (2009) Prva nagrada Naklade Zoro za zbirku kratkih priča Anatomija osmijeha, (2008) Druga nagrada na književnoj manifestaciji - Susreti Zija Dizdarević za kratku priču Oči smrti, (2005) Druga nagrada na konkursu "Super Cyber Story (Pincom)" za priču pod nazivom Sanduq el dunya, (2005)

Reference

Kategorija:LGBTQ Kategorija:Biografije, Sarajevo Kategorija:Živi ljudi Kategorija:Bivši studenti Univerziteta u Sarajevu Kategorija:Bosanskohercegovački pisci