Derviš Korkut (Travnik, 5. maja 1888. – Sarajevo, 28. augusta 1969) bio je bibliotekar, učitelj, humanista i orijentolog iz Bosne i Hercegovine. Brat je poznatog prevodioca Kur'ana na bosanski jezik, Besima Korkuta.
Biografija Rođen je 5. maja 1888. u Travniku od oca hadži Ahmeda Muniba i majke Šahide Biščević. Poticao je iz poznate ulemanske porodice Korkuta, koji su u Bosnu došli iz Turske tokom 16. vijeka.Korkuti porijeklo vode iz Ortiješa kod Mostara. Kasnije su se neki preselili na posjede u Rabini između Blagaja i Nevesinja, a neki u Nevesinje. Imao je četvericu braće i pet sestara. Visoku gimnaziju u Sarajevu završio je 1909, nakon čega je otišao na studije u Istanbulu i na Sorbonni. Teološki fakultet u Istanbulu završio je 1914. Iako je kao svešteno lice bio oslobođen vojne službe, u julu 1917. mobiliziran je u austro-ugarsku vojsku kao vojni imam u rangu kapetana II klase.
Od jula 1916. do januara 1921. radio je kao vjeroučitelj u Muškoj učiteljskoj školi u Derventi, nakon čega je neko vrijeme bio ekonom-prefekt Okružne medrese u Sarajevu. Kao načelnik u Muslimanskom odjeljenju Ministarstva vjera u Beogradu radio je od 1921. do 1923, kada je primoran dati otkaz zbog pritiska pripadnika Radikalne stranke. Od septembra 1923. do oktobra 1925. bio je sekretar Jugoslavenske muslimanske narodne organizacije, okupljene oko Ibrahima Maglajlića. Od 1927. do postavljanja za travničkog muftiju u septembru 1929. radio je kao kustos Zemaljskog muzeja. Zakonom o Islamskoj vjerskoj zajednici ukinuti su travničko i bihaćko muftijstvo, čime prestaje obavljati funkciju muftije. Do 1937. radio je kao kustos Cetinjskog muzeja i u Vrhovnom starješinstvu IVZ.
Od 1937. do 1944. ponovo je radio kao kustos Zemaljskog muzeja. 1940. oženio se Servet Ljužom, Albankom iz Kosovske Mitrovice. Tokom Drugog svjetskog rata uspio je sakriti Sarajevsku hagadu od njemačkog okupatora i spasiti djevojku Miru Papo, zbog čega je sa suprugom 1999. proglašen Pravednikom među narodima. Uz brata Besima bio je jedan od potpisnika Sarajevske rezolucije, kojom se osuđuju zločini nad Srbima i Jevrejima. Dao je doprinos stručnom elaboratu u kojem se tvrdi da su Romi "arijevci" te da su tzv. "bijeli Cigani" sastavni dio bošnjačkog naroda, zbog čega je Ministarstvo unutrašnjih poslova NDH u augustu 1941. naredilo obustavljanje progona Roma. I pored toga, poslije rata je u namještenom suđenju proglašen za "saradnika okupatora", zbog čega je osuđen na osam godina zatvora. Odležao je šest godina u zatvoru u Zenici. Od puštanja na slobodu do kraja života radio je kao kustos Muzeja grada Sarajeva. Umro je 28. augusta 1969. Imao je troje djece, sina Muniba i kćerke Abidu i Lamiju.
Objavljivao je tekstove o manjinama u Bosni, Albancima i Jevrejima. Pisao je u: "La Tribune des Peuplesu", "L'Abstinencu", "Gajretu", "Pravdi", "Iršadu", "Večernjoj pošti", "Glasniku Saveza trezvene mladosti", "Glasniku Zemaljskog muzeja", "Narodnoj starini", cetinjskim "Zapisima", "Novom beharu" i dr. U radovima se uglavnom bavio periodom osmanske vladavine. Bavio se i filologijom, posebno prikupljanjem turcizama. Od 1933. do 1936. bio je urednik "Glasnika IVZ".
Također pogledajte Besim Korkut Sarajevska hagada
Literatura Bejtić, Alija (1974). Derviš M. Korkut kao kulturni i javni radnik. Sarajevo: Oslobođenje. Hadžijahić, Muhamed (1972). Osvrti – In memoriam (Anali Gazi Husrev-begove biblioteke). Sarajevo: Gazi Husrev-begova biblioteka. Nametak, Alija (2004). Sarajevski nekrologij. Sarajevo: Civitas.
Reference
Kategorija:Rođeni 1888. Kategorija:Umrli 1969. Kategorija:Biografije, Travnik Kategorija:Bosanskohercegovački teolozi