Ribe su životinje iz grupe kičmenjaka koje žive gotovo isključivo u vodi i dišu uz pomoć škrga. Oko polovina svih kičmenjaka su ribe, a najstariji poznati fosili su stari oko 450 miliona godina.
Ribe ne postoje kao taksonomska skupina, već se njihovom mjestu nalaze:
hrskavičave (Chondrichthyes), u koje se između ostalih ubrajaju morski psi i raže, i koštunjače (Osteichthyes) koje obuhvataju sve ostale ribe. Nekada su postojale i ribe oklopnjače (Placodermi) i bodljikavi morski psi (Acanthodii), ali su izumrli.
Ribe se općenito dijele na morske i slatkovodne.
Nauka koja se bavi ribama je ihtiologija. mini|230px|desno|Konzumne pastrmke u ribogojilištu u Sincu, Gacko polje, Hrvatska
Ribe su vrlo stara i velika grupa kičmenjaka, koja se odlikuje znatnom raznolikošću. One su široko rasprostranjene u skoro svim vodama na zemlji: susrećemo ih od visokoplaninskih potoka i jezera (jezero Titicaca, 4.572 m) do najvećih morskih dubina (Marijanska brazda, 10.912 m), te od voda koje su blizu tačke zamrzavanja do toplih izvora. U savremenoj fauni postoji oko 28 000 vrsta riba. U tom mnoštvu susrećemo i prave divove duge do 20 metara i teške 15 - 20 tona, kao što je morski pas Rhincodon typus, kao i patuljke koji ne narastu više od jednog centimetra.
Po broju vrsta ribe su najveća grupa kičmenjaka jer ih ima približno koliko i svih ostalih uzetih zajedno (kolouste, vodozemci, gmizavci, ptice i sisari). Zato ni danas ne postoji jedinstvena sistematska podjela riba i u tom pogledu u različitim izvorima nalazimo veliku raznolikost. Ribe pripadaju dvama nadrazredima: Chondrichthyes (hrskavičnjače) koji obuhvata morske pse, raže i himere, te Osteichthyes (koštunjače) koji obuhvata ribe s potpunim koštanim skeletom. Nadrazred Osteichthyes dijeli se na razrede. Actinopterygii (zrakoperke) i Sarcopterygii (mnogoperke i dvodihalice iz Afrike i Australije).
Od morskih riba u Jadranskom moru je do sada zabilježeno oko 400 vrsta: oko 350 iz razreda Osteichthyes (koštunjače) i 50 vrsta iz razreda Chondrichthyes (hrskavičarke), što iznosi oko 70% poznatih vrsta riba u Sredozemnom moru (ukupno 579 vrsta i podvrsta).
Iako slatke vode predstavljaju tek mali dio ukupne vodene površine, jedna trećina svih riba primarno su slatkovodne. Do danas je opisano oko 10.000 slatkovodnih riba, a svake godine otkrije se još po oko 200 novih vrsta. Evropska ihtiofauna uključuje oko 316 vrsta slatkovodnih riba, a smanjenje njene raznolikosti posljedica je djelovanja ledenih doba.
Evolucija Ribe su se kao kičmenjaci razvile kao sestrinska grupa tunikata. Kako su se tetrapodi pojavili duboko u grupi riba, kao sestrinska grupa, karakteristike riba obično dijele tetrapodi, uključujući i kičmene pršljenove i kranij. thumb|Dunkleosteus bio je gigantska prahistorijska riba iz razreda Placodermi, dužine oko 10 m Imala je velika usta, dug rep, veoma malo leđno peraje i spojena grudna peraja, koji se nalaze prema dnu tijela, pa nalikuju nogama guštera po razmjeru i razvijenosti. thumb|Donje vilica plakodermne vrste Eastmanosteus pustulosus, sa strukturama koje podsjećaju na „zube“ na oralnoj površini; iz devona Rane ribe iz fosilnih zapisa predstavljene su skupinom malih oklopnih riba, bez vilica poznatih kao ostrakoderme. Ribe bez čeljusti uglavnom izumiru. Postojeći kladus, lampetra može biti priblizak drevnim ribama koja su bile predvilične. Prve vilice nalaze se u fosilima Placodermi. Nedostajali su im diferencirani zubi, pa su umesto njih oralne površine pločaste vilice izmijenjene kako bi služile različitim zubnim namjenama. Raznolikost viličastih kičmenjaka može ukazivati na evolucijsku prednost usta sa vilicama. Nejasno je da li je prednost zglobne vilice veća snaga ugriza, poboljšano disanje ili kombinacija oba faktora.
Ribe su možda evoluirali iz stvorenja sličnog koralu, ascidiji, čije larve jako podsjećaju na primitivne ribe. Prvi preci riba možda su imali oblik larve u odrasloj dobi (kao što to imaju neke morske špricaljke danas), mada je možda obrnuto.
Građa Tijelo je vretenasto i bočno spljošteno, hidrodinamičnog oblika. Na tijelu razlikujemo glavu trup rep.
Glava Tu se nalaze parni nosni otvori i velike oči bez očnih kapaka. Sa strane glave su veliki škržni poklopci ispod kojih su škrge. Neke vrste (grabljivice) u usnoj šupljini imaju zube.
Trup i rep thumb|350px|Anatomija Lampanyctodes hectoris (1) – Operkulum (škržni poklopac), (2) – bočna linija, (3) – leđno peraje fin, (4) – masno peraje, (5) – repno stablo, (6) – repno peraje, (7) – analno peraje, (8) – otfofore, (9) – karlična peraja fins (parna), (10) – grudna peraja (parna) Od početka trupa do repa proteže se bočna linija. Na granici trupnog i repnog dijela tijela nalazi se analni otvor, a iza njega na mokracno-spolnoj kvržici najprije je spolni, a zatim mokraćni otvor. Ribe imaju parne i neparne peraje. Parne peraje postavljene su usporedno s tijelom. Parne peraje su prsne i trbušne. Prsne peraje ucvršcuju se na oplečje iza škržnog otvora. Trbušne peraje nisu fiksirane za osni skelet, pa mogu biti smještene na razlicitim dijelovima tijela. Neparne peraje su leđna, repna i podrepna. Repna peraja kod koštunjača je homocerkalna (rep je izvana simetričan ali iznutra kičma završava u gornjem kraku). Vrste repnih peraja: Protocerkna peraja Heterocerkna peraja Dificerkna peraja Homocerkna peraja Protocerkna Heterocerkna Dificerkna Homocerkna
Repna peraja je glavni organ za pokretanje. Postoji jedna ili dvije leđnih peraja i jedna podrepna. Postoji još i masno peraje (kod por. Salmonidae, Ameiuridae i dr.) koje je smješteno s leđne strane, a ne sadrži nikakve koštane potpore.
Koža Sastoji se od dva sloja, tanke pousmine i deblje usmine. Pousmina sadrži dvije vrste sluznih žlijezda koje luče sluz, smanjujući tako trenje pri plivanju. U vrijeme mrijesta na površini se javljaju biserni organi, orožnali dio pousmine. Usminu grade stratum spongiosum i stratum compactum. Tu je vezivno tkivo, živci, pigmentne ćelije i ljuske (koje se preklapaju). Pigmentne ćelije su melanofori, guanofori i ksantofori. Ljuske koje nastaju iz osteoblasta građene su od od dva sloja, gornjeg koštanog i donjeg koji čini vezivno tkivo prožeto vapnencem. Takve ljuske nazivamo elasmoidnima (koštanim). U šaranki ljuske su okruglog oblika – cikloidne, a u grgečki češljastog oblika – ktenoidne. Na ljuskama se uočavaju zone prirasta. Zimi je metabolizam ribe sporiji, a ljeti brži. U skladu s tim ide i rast ribe pa se zimi javljaju na ljuskama tamnije, a ljeti svjetlije zone. Mogu se nalaziti i višećelijske žlijezde koje su postale organi koji emitiraju svjetlost – fotofori. U usmini se nalaze dva snopa kolagenih vlakana u suprotnim spiralama, tako da se riba može pregibati bez da joj se koža nabora.
Kostur Mozak i kičmena moždina su zaštićeni lubanjom i kralježnicom. Skeletni sistem građen je od koštanog tkiva koje grade dva tipa kostiju: kožne ili pokrovne i hrskavične ili zamjenske kosti.
Lobanja Lobanja je tropibazalnog tipa (očne orbite blizu, tj. odvojene samo tankim septumom). Donja čeljust je za lobanju pričvršćena hiostilički. Hrskavične kosti nastaju zamjenom hrskavice koštanim tkivom. Kožne kosti nastaju iz usmine. Lobanja se može podijeliti na živčani i škržni dio. Živčanu lobanju – Neurocranium – čine zatiljna (occipitale), tjemena (parietale), čeona (frontale) i nosna (nasale) regija. Škržnu lobanju - Splanchocranium – čini pet pari škržnih lukova i čeljusne luk. Čeljusni luk čine gornja i donja čeljust. Peti škržni luk je jako reduciran i tu se mogu nalaziti ždrijelni zubi, dopunski uredaj za žvakanje. Škržne lukove pokrivaju škržni poklopci – operculumi.
Kičma
Funkcija kičme je sprečavanje skraćivanja tijela prilikom mišićnih kontrakcija. Građena je od koštanog tkiva (kod koštunjača), te se na njoj razlikuju trupna i repna regija. Čine je prsljenovi koji se sastoje od tijela (centrum), živčanih lukova koji završavaju leđnim trnastim nastavkom, a u repnih prsljenova krvni lukovi završavaju trbušnim trnastim nastavkom. Trupni kralješci nemaju donjih lukova već nastavke parapofize na koje se nastavljaju rebra. Tijelo kralješka je udubljeno s obje strane – amfičelni ili dvočaškasti prsljenovi. U prostorima između pojedinih kralješaka je ostatak svitka, koji daje veću izdržljivost i gibljivost kralješnice. Dva su tipa rebara, pluralna koja idu između mišića i dorzalna koja su intramuskularna i to su međumišićne košćice koje nastaju od vezivnog tkiva. Oba tipa su pričvršćena na tijelo kralješaka. Neke ribe imaju i gornja rebra (srdela i losos).
Udovi Neparne leđne peraje (pinnae dorsalis - D) sastoje se od unutarnjih koštanih šipćica – radialia i od vanjskih perajnih šipćica – lepidotrichia. Peraje su pomoću perajnih potpora povezane s kosturom. Parne prsne peraje (pterygia pectoralia - P) sastoje se od radialia i lepidotrichia. Preko oplečja su pričvršćene na slušni dio lubanje. Oplečje je čvrsto vezano na osni kostur tako da su peraje nepokretne. Oplečje čine – lopatica (scapula), vranjača (coracoideim), dovranjača (masocoracoideum) te kožna kost grlenjača (cleithrum).
Parne trbušne peraje (pterygia ventralia - V) iste su građe, ali vezane su na kukovlje, koje je građeno od jedne trouglaste kosti – basopetrygium. Kukovlje nije vezano na osni kostur. Peraje služe kao organi za dizanje i spuštanje. Prsne peraje služe za okretanje i održavanje u određenom položaju. Leđne i trbušne peraje ne učestvuju kod aktivnog pokretanja, ali daju tijelu pokretljivost. Repna peraja služi kao kormilo.
Mišićni sistem Pravilna segmentacija mišića s dvostrukim W rasporedom miomera i miosepti. Razlikujemo bijele i crvene mišiće. Bijeli mišići se kontrahiraju anaerobno pa za energiju koriste glukozu pri čemu nastaje laktat – mliječna kiselina. Crveni se mišići kontrahiraju aerobno, za energiju koriste masti, a nastaje ugljik dioksid
Sistem za disanje Ribe imaju četiri para škrga na četiri škržna luka. Međuškržne pregrade su reducirane. Sa svake strane škrge pokriva škržni poklopac – operculum. Na unutrašnjoj strani operculuma se nalazi lažna škrga, pseudobranchia, koja se sastoji od samo jednog reda škržnih listića i ne učestvuje u disanju, ali se na njoj nalaze receptori koji pomažu u kontroli disanja. Na svakoj škrgi je dvostruki red škržnih listića. Voda ulazi kroz usta i izlazi kroz operculum van. U škržnim resicama krv teče u suprotnom smjeru od prolaza vode.
Put vode– usta otvorena, a poklopac zatvoren pa voda ulazi u ždrijelo preko škrga u škržnu pukotinu koju zatvara operculum. Usta se zatvaraju, a voda izlazi kroz operculum. Ribe koje se povremeno zadržavaju izvan vode jer žive u plitkim i muljevitim vodama mogu udisati zrak kojeg apsorbiraju preko crijevnog epitela, sluznice, škržne šupljine ili preko kože. Operculum je koštani poklopac.
Sistem za varenje Varenje započinje ustima. Jezik je slabo pokretan i on je sluzavi tuljac bez mišića. Kod šaranki na zadnjem dijelu škržnog kostura nalaze se ždrijelni zubi. Ribe većinom usisavaju svoju hranu. Ždrijelo izlučuje sluz pa kad se naglo otvore usta, prouzroče usis plijena. Pomoću mukozne sekrecije hrana prolazi kroz ždrijelo. Jednjak je kratak. Želudac nije jasno odijeljen na kardijačni i pilorićki dio. Oko duodenuma se nalaze vratarnićki (pilorićki) privjesci koji povećavaju prehrambenu sposobnost crijeva. Ima ih 2-200. Crijevo je dugačko i bez tiflozolisa.