Albanci su najbrojnija neslavenska manjina u Crnoj Gori. Ukupni broj Albanaca u Crnoj Gori je 30.439, a što predstavlja oko 5% populacije. Albanska manjina živi uglavnom u jugoistočnim i istočnim djelovima Crne Gore, odnosno u općinama Ulcinj (71%), Plav (19%), Bar (6%), Podgorica (5%) i Rožaje (5%).Stanovništvo Crne Gore prema polu, tipu naselja, nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti, vjeroispovijesti i maternjem jeziku po opštinama u Crnoj Gori – monstat.org

Najveći albanski grad u Crnoj Gori je Ulcinj, sjedište Nacionalnog Savjeta Albanaca, najveće samoupravne institucije Albanaca u toj državi.

Historija mini|274x274piksel|Albanci u Cetinje, 1906. godine mini|274x274piksel|Broj Albanaca u Crnoj Gori od 1900. godine do 2011. godine Albanci u Crnoj Gori su autohtono stanovništvo. Nakon teritorijalne ekspanzije Crne Gore prema teritorijama nastanjene od strane Albanaca 1878. godine, Albanci su po prvi put postali građani te države. Albanci koji su uzeli crnogorsko državljanstvo su bili muslimani i katolici, a živjeli su u gradovima Bar i Ulcinj sa okuženjom, na obali rijeke Bojane i Skadarskoga jezera, kao i u Zatrijepču.

Poslije Balkanskih ratova, u sastav Crne Gore su ušle nove teritorije nastanjene Albancima. Crna Gora je tada dobila deo Malesije, uključujući Hot i Grudu, odnosno grad Tuzi kao sjedište, Ana e Malit, Plav, Gusinje, Krajinu, Rugovu, Peć i Đakovicu. Na području Plava, Gusinja i Peći, lokalne crnogorske vlasti su u prvim mjesecima 1913. godine izvršile zločine nad muslimanima tih gradova.

Sa stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenca, nakon Prvog svjetskog rata, Albanci u Crnoj Gori su bili diskriminirani i oduzeta su im njhova prava. Položaj Albanca će se poboljšati u vrijeme Titove Jugoslavije. Sredinom XX vijeka u Crnoj Gori je živjelo oko 20.000 Albanaca i njihov broj će rasti sve do kraja tog vijeka. Od kraja XX vijeka broj Albanaca je počeo opadati kao rezultat migracija.Istorijski Leksikon Crne Gore, Grup autorësh, Daily press: Podgoricë, 2006 ISBN 86-7706-169-X

Kultura desno|mini|412x412piksel|Albanska narodna nošnja sa teritorije općne Rožaje.

Jezik Albanci u Crnoj Gori govore gegski dijalekat albanskog jezika, dok se po Popisu stanovništva u Crnoj Gori 2011. godine 32.671 govornika izjasnilo da im je albanski jezik maternji (5,27% populacije).

Albanski jezik (zajedno sa srpskim, bosanskim i hrvatskim jezikom) je jezik u službenoj upotrebi, službeno priznat kao manjinski jezik.KUSHETUTA E MALIT TË ZI – minmanj.gov.me

Vjera Po vjerskoj pripadnosti, Albanci u Crnoj Gori su većina muslimani (73,13%), dok su ostali katolici (26,13%).  OpćinaAlbanciUkupnoMuslimaniKatoliciUlcinj14,07612,3131,704Podgorica9,5383,5215,929Bar2,5152,45146Plav2,4752,344108Rožaje1,1581,1571

Obrazovanje Vlada Crne Gore obezbjeđuje obrazovanje na albanskom jeziku u osnovnom i srednjom obrazovanju, dok od 2004. godine postoji samostalni studijski program za obrazovanje učitelja na albanskom jeziku na Univerzitetu Crne Gore.

Osnovo obrazovanje na albanskom jeziku se realizira u 12 osnovnih škola. Srednje obrazovanje na albanskom jeziku se realizira u gimnazij u Tuzima, srednju mješovitu školu "Beqo Bašić" u Plavu i srednju mješovitu školu "Bratstvo-jedinstvo" u Ulcinju, kao i u privatnu gimnaziju "Drita" u Ulcinju.DRUGI  IZVJEŠTAJ CRNE GORE O SPROVOĐENJU EVROPSKE POVELJE O REGIONALNIM I MANJINSKIM JEZICIMA  – mmp.gov.me

Poznati crnogorski Albanci Mujo Ulqinaku Rexhep Qosja Adnan Čirgić, lingvista Senad Dresheviq, kompozitor Baca Kurti Gjokaj, nacionalista Enver Gjokaj, glumac Sherif Kajosheviq, partizan Qazim Lekiq, partizan Mahmut Lekiq, partizan Ded Gjo Luli, pobunjenik Nikollë Nikprelaj, pjevač Ardian Gjokaj, nogometaš Hajro Ulqinaku, pisac

Također pogledajte Velika Albanija

Reference

Kategorija:Etničke grupe Crne Gore Kategorija:Albanci