Bosanskohercegovačke autohtone pasmine domaćih životinja su nastale tradicijskom dugotrajnom selekciom poželjnih linija u specifičnim uvjetima. Ekonomski značajne vrste su selektirane u cilju balansiranja korisnih svojstava, otpornosti na ekstremne klimatske uvjete i oskudnih izvora ishrane. Ukrasne pasmine su odabirane prema estetskim ciljevima pasioniranih uzgajivača ptica, primarno golubova.
Osobenosti bosanskohercegovačkih autohtonih pasmina domaćih životinja
VrstaPasminaOsobenostiKonj Equus caballus L., 1758; Domesticirane pasmine E. ferus Boddaert, 1785. (E. f. przewalskii, E. f. gmelini) i njihovih križanacaBosanskohercegovački brdski konj Opća obilježja Habitus ovog konja ima dvije najčešće forme: kvadratoliki profil trupa je refleksija uticaja izvornog genotima tarpana (E. f. gmelini), a pravougaonični – prževalskog (E. f. przewalskii). Frekventniji je kvadratni profil, što je, između ostalog, posljedica oplemenjivanja arapskim konjem. Visina grebena individua tarpanskog tipa je oko 125 cm,a onih tipa E. przewalskii 130 cm, po čemu pripada skupini malih konja. Za poboljšanje tovarno-transportnih potencijala, uzgoj je usmjeren ka povećanju tjelesne mase i visine. Glava im je većinom suha, mala i ravnog profila, što indicira utjecaj arapskog konja. Čelo im je usko sa suženom njuškom, a oči male i visoko pozicionirane. Vrat je srednje dug, izrazito nisko postavljen, kratak i debeo, osobito kod pastuha. Greben je visok i većinom kratak, hrbat čvrst, mišićav, a spoj kratak, te je zato izrazito zbijen, što je osobito važno u transportu tovara. Sapi su većinom stnne, malo kose i zaobijene, a prsni koš dosta dubok. Opseg cjevanice je najčešće 16–17 cm. Čest je "kravlji stav" zadnjih nogu, što uvjetuje neuravnoteženost pokreta i trenja, koje izaziva pojavu oboljenja karakuš, karakterističnog za ovu vrstu. Butovi su jako usječeni, goljenica kratka, a cjevanice duge. Sabljast stav je vjerovatno prilagodba na kretanje po planinskim područjima. Plećka i nadlaktica prednjih ekstremiteta su strme. Kasnozrela je pasmina, jer potpuni razvoj dostiže sa 5-6 godina, kada je sposoban za različite radove. Tjelesna masa mu je od 250–300 kg. Najzastupljenije boje tijela su: doratasta (42 %), bijela i siva (20 %), vrana 16 %, alatasta (15 %), izabel (do 1,0%), a najmanje ima šaraca: 0,5 %.
Glasinački Formiran je na Glasinačkoj visoravni (Romanija), na ravnim pašnjačkim terenima s bogatijom pašom. Relativno je krupniji od ostalih. Ima relativno više introduciranih gena arapske “punokrvne” pasmine. Ocijenjen je kao najbolji bh. brdski konj.
Podveleški Manji je i koščatiji, selekcioniran na “ljutom” hercegovačkom kršu, oskudne paše. Procjenjuje se da ima relativno manje elemenata genofonda “punokrvne” arapske pasmine.GovedoBos taurus domesticus L., 1758.; Domesticirane europske pasmine B. primigenius Bojanus, 1827 (= B. primigenius taurus) i njihovi križanciBuša Gatačko sivo Buša U relacijama sa evropskim plemenitim pasminama, buša je izrazito niska. Spada u skupinu jednobojnih goveda: smeđa, siva, crna, žućkasto–crvena i plavkasta. Jednobojna tamna grla imaju karakterističnu uzdužno-leđnu prugu, a veoma su rijetke šarene buše. Ima relativno duguljastu, suhu i usku glavu, što može biti uzrokovano oskudnom ishranom. Gubica je pigmentirana, a oko pigmentirane sluzokože je rub bijelih dlaka ("srneća gubica"). Čelo je usko i dugo, a rogovi okrugli, kratki i tanki. Vrat je dug, suh, pljosnat i slabo vezan s grebenom. Greben je uzak, oštar i izrazit.; visina odraslih se kreće od 100 do 115 cm, a ponekad i ispod 100 cm. Dužina trupa je od 114–118 cm, od visine grebena. Vime je kratko, plitko, malo, ali ima pravilan oblik. Prednje noge imaju pravilan, a stražnje obično “iksast” (kravIji) stav. Papci su čvrsti i tamno pigmentirani. Koža je elastična, tanka i meka, a su učestala su i grla grube i debele kože. Tjelesna masa odraslih je od 150–300 kg, a mogu dostići i preko 320 kg. Prosječne tjelesna masa teladi je 12–20 kg; sa trideset dana dostignu 30 kg, sa šest mjeseci 80–90 kg, a jednogodišnja junad teže oko 100–150 kg. Prosječni prirodni život krava traje10-12, a u dobrim uvjetima i 15 godina. Za to vrijeme ima 7-10 teladi. Zdravstvena kondicija buše je izuzetno dobra, iako je trajno izložena svim elementarnim nepogodama: nesnosnoj ljetnoj žezi (često i žeđi) i zimskoj hladnoći i gladi. Takvi uvjeti života su je učinili izuzetno otpornom, pa rijetko oboljeva od tuberkuloze, a znatno je otpornija od plemenitih pasmina i na antraks, šuštavac, slinavku i šap. U optimalnim životnim prilikama postaje osjetljiva kao i ostale pasmine goveda. Po tjelesnoj masi spada u skupinu najlakših goveda. Proizvodne sposobnosti buše su u prosjeku slabe. Može se svrstati u kombinirani: mliječno–tovno–radni proizvodni tip. Mliječnost buše je relativno niska, uglavnom zbog slabe ishrane. Prosječno iznosi 800-1200 l po laktaciji, uz 3,5-4,0% mliječne masti. Adekvatnom ishranom oba ova pokazatelja mogu se znatno poboljšati.(i do 2000 l po laktaciji); registrirani dnevni rekord je 27 litara mlijeka (okolina Mostara, dvadeset tri dana nakon telenja). Takvi slučajevi zabilježeni su u Izraelu, gdje je nakon uvoza naše buše, uz kvalitetniju ishranu i povoljnije uvjete uzgoja, postignuta mlječnost i oko 2000-3000 l po laktaciji. Zbog sporog dozrijevanja i neadekvatne ishrane, tovna sposobnost buše je relativno skromna. Prosječni randman-udio čistog klaoničkog mesa kod krava je oko 42%, kod volova 45%, a kod utovljenih bikova oko 55 %. Junice se prvi put pripuštaju sa 22-25 mjeseci, odnosno sa potpunim izrastanjem prvog para sjekutića. Bikovi se prvi put pripuštaju u dobi od 30-36 mjeseci. Prosječni dnevni prirast kod teladi buše iznosi 400-600 g, a utrošak mlijeka za 1 kg prirasta je 10 litara. Plodnost buše je vrlo dobra; oko 90 % teli se svake godine, a u normalnim prilikama uzgoja godišnje ima jedno tele.
Gatačko sivo Visina grebena je do 112 cm, a dužina trupa 115 cm. Prosječna tjelesna masa odraslih krava je 300–350 kg, a bikova do 500 kg. Pri oteljenju, prosječna masa teladi je 20–30 kg, sa 30 dana 40 kg, a sa 6 mjeseci 110 kg. Proizvodi 1600-2500 l mlijeka po laktaciji, što dokazuje naglašnu mliječnost. Dlaka je karakteristično siva. Najmasovnije se uzgaja na području Gatačkog i Nevesinjskog polja, Podveležjja, Stoca i Kalinovika, u okolini Trnova, Sarajeva i Mostara.Ovca Ovis aries L., 1758. (O. a. domestica = O. ovis); Domesticirane pasmine O. orientalis, O. musimon, O. vignei i njihovih mogućih križanacaPramenka Opća obilježja Glava i središnji dijelovi tijela su obrasli dlakom, a ostatak tijela vunom. Ovnovi imajus nažne rogove, a ovce su najčešće šute. Kasnozrela je ovca, jer razvoj završava u dobi od 3 do4 godine. Kombiniranih je osobina: uzgaja se za proizvodnju vune, mesa i mlijeka. Vlašićka ovca spada u skupinu najmliječnijih pramenki na Balkanu. U BiH se najmasovnije uzgaja mliječni tip, a mnogo rijeđe tipovi za proizvodnju vune. Zbog slabe tržišne potražnje, vuna je već odavno postala sporedni proizvod. To je uvjetovano neujednačenošću i grubošću vunskih vlakana, što ograničava industrijsku preradu, pa se vuna najčešće koristi u kućnoj radinosti. Ima malu tjelesnu masu, ovce:25–45 kg, a ovnovi: 30–70 kg, randman mesa je 40-50%; na Vlašiću i Kupresu, najbolji ovnovi mogu težiti i do 150 kg, a ovce prosječno 50–60 kg. Janjad se kolju uglavnom neutovljena, težine do 20 kg, tako da se od njih dobije malo mesa. Kvalitet mesa je izuzetno dobar, naročito meso janjadi s planinskih i krševitih područja. *Prosječna tjelesna masa im je oko 30 kg, a pojedina grla januarskog janjenja imaju tjelesnu masu i preko 40 kg, pa čak i do 50 kg. Za ova grla je teško naći kupca, a prema važećim standardima njihovo se meso ne tretira kao janjetina (uprkos činjenici da dob grla ne prelazi šest mjeseci).
Dubska – Vlašićka Tjelesna masa je 30–40 kg, a ovnovi do 60 kg. Maksimalno daje 2,5 kg neoprane vune. Godišnja mliječnost je oko 70 l, uz oko 30 što posiše janje. Izvorno uzgojno područje je vlašićko selo Dub. Bila je uključena u oplemenjivanje ličke pramenke (Hrvatska). Mlijeko je veoma kvalitetno i od njega se spravlja čuveni vlašićki sir. Za proizvodnju 1 kg sira, potrebno je 8-10 l mlijeka.
Privorska Godišnje daje oko 100 l mlijeka i 2 kg neoprane vune. Izvorno uzgojno područje su padine planinskog kompleksa Vranice (Gornji Vakuf; sela Crkvice, Dobrošići i Krše). Također je bila uključena u oplemenjivanje ličke pramenke (Hrvatska).
Kupreška Robusnija je od privorske. Prosječna jelesna masa ovaca je oko 38 kg, a ovnova i do 65 kg. Godišnje daje oko 2 kg vune.
Varcarska Gotovo je potpuno nestala ili (možda) djelimično asimilirana u vlašićku pramenku. Davala je 1,2 kg vune i ukupno oko 50 l mlijeka. Tjelesna masa ovaca je bila oko 25-30, a ovnova – do 45 kg. Uzgajana je oko Kotor Varoši, Mrkonjić Grada i u okolnim Vrhovinama.
Podveleška Prosječna težina ovaca je oko 30 kg, a ovnova do 40 kg. Ovce daju do 45 l mlijeka, uz oko 30 l što posiše janje. Godišnje daje 1 kg vune. Uzgaja se na gatačkom i nevesinjskom području. Zbog krupnoće i izuzetne mlječnosti, bila je uvrštena u oplemenjivanje ličke pramenke (Hrvatska).
Stolačka(Humnjačka) Tjelesna masa je do 25 kg. Daje 0,8-1,0 kg vune. Mliječnost je oko 30 l, uz oko 30 l što posiše jagnje. Uzgaja se u Hercegovini – na području Stoca, Ljubuškog i drugdje.Koza Capra hircus L., 1758.; Domesticirana C. h. domesticaDomaća balkanska rogata Tijelo joj je obraslo dugom, gustom kostrijeti, koja je crne, bijele, smeđe i crno-bijele boje. Glava je srednje duga. Ima karakteristične: duge, sabljaste, tamno-smeđe rogove, savijene prema unutra. Vrat je tanak i srazmjerno dug. Prsa su plitka i uska. Greben se izdiže iznad leđne linije. Zdjelica je srazmjerno uska i koso položena. Vime je kratko, plitko i u obliku polukugle. Visina do grebena je prosječna 60–65 cm, kod jaraca i 70 cm. Tjelesna masa koze je prosječno 30–40 kg, a jaraca 40–60 kg. Prosječna godišnja mliječnost je oko 130 1, računajući i ono što posiše jare. Laktacioni period traje 5-6 mjeseci. Godišnje ima jedno, a rijetko dva jareta; blizni se oko 15% koza.SvinjaSus scrofa L., 1758.; Domesticirana S. s. domestica (= S. domesticus) Šiška Glava je velika, uska i dugačka, ravne profilne linije. Kao tipičan potomak evropske divlje svinje, ima dugu i nisku suznu kost. Uši su kratke i stršeće. Vrat je pljosnat i slabo mišićav. Leđa su “šaranasto” svedena i uska, sapi strme. Rebra su slaba, a prsa uska. Općenito: prednji dio je jače razvijen od stražnjeg. Čekinje su zamazanobijele ili žućkaste, a ponekad i smeđe. Jake leđne čekinje su veoma cijenjene u četkarskoj industriji. Kasnozrela je svinja jer puni razvoj dostiže za oko tri godine. Jednom godišnje ima prosječno 4-6 svijetlosmeđe prasadi sa uzdužnim (leđnim i bočnim) svjetlijim prugama (slično divljoj svinji). Tovnost i iskoristljivost hrane su loši; dostiže tjelesnu masu do oko 250 kg. Meso je specifičnog okusa, zbog čega se rjeđe konzumira u svježem stanju, ali je traženo u proizvodnji pršuta, kobasica i drugih prerađevina. Veoma je vitalna otporna; opstala je i u uvjetima ekstremnih uvjeta ishrane, klime i ostalih ekoloških faktora. Može biti agresivna i opasna po ljude (osobito djecu). Zbog slabih ekonomskih svojstava je potisnuta i prijeti joj istrebljenje.PasCanis familiaris L., 1758. (= C. canis = C. donmsticus = C. lupus familiaris = C. l. domesticus) Bosanskohercegovački pastirski tornjak Bosanski oštrodlaki gonič barak Trobojni gonič Posavski gonič Pripada skupini nelovačkih pasa – podskupini pastirskih pasa. Prijatnog je i raskošnog izgleda, zbog dvobojne, trobojne i višebojne dlake, sa karakterističnim nošenjem kitnjastog repa. Nikada nije jednobojan, a po osnovnim bojama jedinke se imenuju kao: šarov, bjelov, garov, medov, zel(j)ov, grlin i sl. Plemenit je, snažan, skladan i čvrste konstitucije, izdašnog i veoma dostojanstvenog hoda. Dobroćudan je, smion, nepokolebljv i nepodmitljiv, vrlo oštar, ali ne i podmukao.