Datoteka:Chess kll45.svg Datoteka:Chess bll44.png Datoteka:Chess nll45.svg Datoteka:Chess kdl45.svg Mat lovcem i skakačem u šahu jest matiranje usamljenog kralja koje mogu forsirati kralj, lovac i skakač. U situaciji kad je jača strana na potezu i uz savršenu igru mat može biti forsiran za najviše 33 poteza iz bilo koje početne pozicije u kojoj igrač koji se brani ne može brzo osvojiti jednu od figura (Müller i Lamprecht 2001: 19), (Speelman, Tisdall i Wade 1993: 7)(1) Kralj koji se brani može istovremeno napadati lovca i skakača tako da osvoji jednog od njih u sljedećem potezu ili (2) kralj može zarobiti skakača u uglu table i osvojiti ga za jedan ili dva poteza. i ako pozicija nije zamka kojom se iznuđuje pat (vidi ispod). Mat može biti forsiran samo ako se protivnički kralj stjera u ugao koji kontrolira lovac ili na ivično polje koje je odmah do takvog ugla. Iako se ovaj mat klasificira kao jedan od četiri "osnovna mata" (ostali su kraljem i damom, kraljem i topom te kraljem i dvama lovcima, sve protiv usamljenog kralja), u praksi se dešava otprilike jednom u 6.000 partija (Müller i Lamprecht 2001: 11).

Historija i metode Metodu u kojoj se primjenjuje W-shema naveo je Philidor u čuvenoj raspravi Analyse du jeu des Échecs (Analiza šahovske igre).Philidorova rasprava Druga metoda poznata je pod nazivom metoda Delétangovih trouglova ili Delétangova metoda (De la Villa 2008: 17, 204–209), kojom se protivničkom kralju sužava prostor za kretanje primjenom strategije triju smanjujućih jednakokrakih trouglova, s matnim uglom u pravom uglu trougla. Neke od ideja u ovoj metodi datiraju još iz 1780, ali kompletan sistem prvi je put objavio Daniel Delétang 1923 (Pandolfini 2009: 49).Daniel Delétang (February 1923) "Mat avec le fou et le cavalier" ("Mat lovcem i skakačem"), La Stratégie, 56 (2): 25-32. U ovoj metodi za mat je potrebno pet do deset poteza više nego u Philidorovoj, ali manje je pravila i još se može matirati prije nego što na snagu stupi pravilo 50 poteza. Njegov "drugi" ili "srednji trougao" pojavljuje se u standardnijim metodama (vidi ispod). Mat može biti forsiran i bez striktne primjene bilo koje od ovih metoda. Ovaj mat može se dati na 460 načina, tj. u 460 pozicija (Sunnucks 1970: 68).

Važnost Postoje različita mišljenja o tome bi li igrač trebao naučiti ovu matnu proceduru ili ne. James Howell u svojoj knjizi izostavio je mat dvama lovcima zbog toga što se rijetko dešava, ali je uvrstio mat lovcem i skakačem. Rekao je da je triput igrao ovu završnicu (uvijek kao slabija strana) i da se dešava češće nego mat dvama lovcima (Howell 1997: 138). S druge strane, Jeremy Silman uvrstio je mat dvama lovcima, a izostavio mat lovcem i skakačem zbog toga što je ovaj drugi vidio samo jednom, a njegov prijatelj John L. Watson nije ga vidio nikad (Silman 2007: 33, 188). Silman kaže:

IM Jonathan Hawkins vidio je ovu završnicu u partijama samo jednom. Velemajstor Andy Soltis kaže da je nikad nije igrao i da je većina igrača nikad neće imati u karijeri. Međutim, njeno savladavanje podučava tehnikama koje se mogu primijeniti u drugim situacijama (Soltis 2010: 13).

Iako ova završnica možda nikad neće biti viđena u karijerama mnogih šahista, poznati primjer kad se desila u važnoj prilici bila je pobjeda Tala Shakeda protiv Aleksandra Morozeviča u pretposljednjem kolu Svjetskog juniorskog prvenstva 1997. Shaked je znao ispravnu matnu shemu i ta pobjeda katapultirala ga je do titule svjetskog juniorskog prvaka, dok bi ga remi u toj partiji spriječio da osvoji titulu."Where Have You Gone, Rachels, Shaked & Rao?" (potrebno članstvo u USCF-u)

Metoda Prva faza

Pretpostavimo da bijeli ima lovca i skakača. U prvoj fazi bijeli tjera crnog kralja prema ivici table. Postoje četiri principa: bijeli mora koristiti sve figure, naročito kralja, kako bi napravio zid; mat može biti forsiran samo ako je crni kralj u uglu koji je iste boje kao polja kojima se kreće lovac ili na polju odmah do tog ugla ("pravi ugao"); normalno, crni kralj mora prvo biti stjeran u pogrešan ugao (prva faza), a odatle u pravi (druga faza); crni kralj nastoji ostati udaljen od ivice table što je duže moguće, a kad bude prisiljen otići na ivicu, treba ići prema pogrešnom uglu. Evo primjera kako se može kompletirati prva faza iz pozicije na dijagramu desno: 1. Lg2 Kd4 2. Kd2 Ke5 3. Ke3 Kf5 4. Sd3 – izoliranje polja e5 4...Kg5 5. Le4 – bijeli je napravio zid i potjerat će crnog kralja prema uglu (vidi dijagram)

5...Kf6 – crni kralj preblizu je ugla h8 6. Kd4 Ke6 7. Kc5 Ke7 8. Kd5 – crni kralj sada mora odlučiti kamo da ide, pa odlazi u ugao h8, u kojem mat ne može biti forsiran 8...Kf6 9. Kd6 Kf7 10. Ke5 Kg7! 11. Ke6 Kg8 12. Se5! – centraliziranje skakača i priprema za istjerivanje crnog kralja iz ugla h8 12...Kf8 13. Kf6 Kg8 14. Sf7! Ovim potezom crni kralj drži se van ugla h8. Sada bijeli može prisiliti crnog kralja da ode u ugao a8 (pravi ugao za mat) pomoću jedne od metoda opisanih ispod ili sličnih tehnika (Seirawan 2003: 8–16).

Druga faza Standardni W-manevar Budući da mat može biti forsiran samo u uglu koji kontrolira lovac, protivnik koji je svjestan toga prvo će pokušati ostati u centru, a zatim u pogrešnom uglu. Prema tome, postoje tri faze u procesu matiranja: tjeranje protivničkog kralja prema ivici table pomoću svih figura; istjerivanje kralja iz pogrešnog prema pravom uglu, ako je potrebno; matiranje. Pozicija prikazana desno jest ona koja obično nastaje nakon završetka prve faze i nakon što je protivnički kralj stjeran u pogrešan ugao. Za istjerivanje kralja u pravi ugao obično se navodi sljedeća metoda (Müller i Lamprecht 2001: 18; Dvorecki 2006: 279):

1. Sf7+ Bijeli najprije primorava crnog kralja da napusti pogrešan ugao. Lovac je smješten tako da su sljedeća dva poteza, kojima se stječe kontrola nad poljem g8, moguća. 1...Kg8 2. Lf5 Čekajūćī potez kojim se crni kralj primorava da se pomjeri tako da bijeli može odigrati 3. Lh7, oduzimajući mu polje g8.2...Kf8 3. Lh7 Ke8 4. Se5 Ključ za standardnu dobitnu metodu jest manevar skakačem f7-e5-d7-c5-b7, koji na tabli "ispisuje" slovo W. Sada postoje dvije odbrane:

Odbrana A: 4...Kf8 Crni se drži "sigurnog" ugla, ali gubi još brže. 5. Sd7+ Ke8 6. Ke6 Kd8 7. Kd6 Ke8 8. Lg6+ Kd8 9. Lf7 Kc8 10. Sc5 (nastavljajući skakačev manevar) 10...Kd8 11. Sb7+ Kc8 12. Kc6 Kb8 13. Kb6 (sada je kralj na pravom mjestu: jedan skakačev potez u odnosu na matni ugao) 13...Kc8 14. Le6+ Kb8 15. Ld7 (sada se protivnički kralj tjera u pravi ugao i može biti matiran) 15...Ka8 16. Sc5 Kb8 17. Sa6+ Ka8 18. Lc6#

Odbrana B: 4...Kd8 Ovdje protivnički kralj pokušava pobjeći od ivice. Ovo pruža duži otpor. 5. Ke6 Kc7 6. Sd7! – bijeli nastavlja skakačev W-manevar čak iako je crni kralj privremeno otišao s posljednjeg reda 6...Kc6 7. Ld3!

Crni kralj sada je stjeran u pravi ugao. Granicu čine polja a6, b6, b5, c5, d5, d6, d7, e7, f7 i f8. Sljedeći potezi bijelog dodatno sužavaju ovaj prostor. Lb5 blokira polje c6; vraćanje skakača na f6, a zatim na d5 blokira polje d7 (a polje e8 kontrolira i lovac). 7...Kc7 Odavde su moguća dva nastavka.

Nastavljanje W-manevra Jedan nastavak iz pozicije nakon sedmog poteza crnog jest nastavljanje W-manevra dovođenjem skakača na c5 i b7. Müller i Lamprecht (2001: 19) navode: 8. Le4 Kd8 9. Kd6 Ke8 10. Lg6+ Kd8 11. Lf7 Kc8 12. Sc5 Kd8 13. Sb7+ Kc8 14. Kc6 Kb8 15. Kb6 Kc8 16. Le6+ Kb8 17. Sc5 Ka8 18. Ld7 Kb8 19. Sa6+ Ka8 20. Lc6# (prvi dijagram mata).

Delétangov drugi trougao

Alternativno, iz pozicije nakon sedmog poteza crnog Dvorecki (2006: 279) navodi: 8. Lb5 Kd8 9. Sf6 Kc7 10. Sd5+ Kd8 (pozicija desno). Ovakva konfiguracija lovca i skakača veoma je važna pozicija koja može nastati i ako crni kralj ne ide prema pogrešnom uglu s napadačeve tačke gledišta (također poznata kao Delétangov drugi trougao). Sada 11. Kf7 Kc8 12. Ke7 Kb7 (12...Kb8 13. La6! Ka7 14. Lc8 Kb8 15. Kd7 kao u glavnoj varijanti) 13. Kd7 Kb8 (13...Ka7 14. Kc7 Ka8 15. Se7 Ka7 16. Sc8+ Ka8 17. Lc6#; 13...Ka8 14. Kc8 Ka7 15. Kc7 sporije je za 1 potez) 14. La6! (ili Delétangov treći trougao) 14...Ka7 15. Lc8 Kb8 16. Kd8 Ka8 (16...Ka7 17. Kc7 Ka8 18. Se7 Ka7 19. Sc6+ Ka8 20. Lb7#) 17. Kc7 Ka7 18. Se7 Ka8 19. Lb7+ Ka7 20. Sc6# (drugi dijagram mata)

Metoda Delétangovih trouglova Ova metoda dovodi do mata zatvaranjem kralja u područja koja se postepeno smanjuju. U prvom setu od tri dijagrama kralj je zarobljen unutar označenog područja i u uglu u kojem je mat moguć. Kralj ne može pobjeći niti napasti lovca ili skakača. Drugi set od tri dijagrama prikazuje trouglove i kako lovac kontrolira hipotenuzu trougla (Pandolfini 2009: 48ff).

U prvoj mreži sve tri figure moraju djelovati kako bi zatvorile kralja. U drugoj su potrebni samo lovac i skakač. U trećoj kralj i lovac zatvaraju kralja, omogućujući skakaču ili da matira ili da asistira u matiranju (De la Villa 2008: 205). Dobitna procedura sastoji se od poteza kraljem tako da lovac može doći na hipotenuzu sljedećeg manjeg trougla (Pandolfini 2009: 48ff).

Počevši od pozicije prvog trougla, bijeli dobija: 1. Lc2 (tjeranje kralja prema uglu) 1...Ke3 (kralj ostaje što je moguće bliže centru) 2. Kc1 (plan je da se čuva polje e2, vjerovatno s polja d1) 2...Ke2

3. Lg6 (čekajūćī potez) 3...Ke3 4. Kd1 (čuvanje polja e2) 4...Kf2 5. Kd2 Kf3 6. Kd3 (i dalje čuva e2) 6...Kg4 7. Ke3 Kh4 (sprečava lovca da dođe na h5) 8. Kf4 Kh3 9. Lh5! (lovac je na hipotenuzi drugog trougla) 9...Kg2 10. Sc5 Kf2 11. Se4+ Kg2

12. Lg4 (druga mreža) 12...Kf1 13. Kf3 Ke1 14. Ke3 Kf1 15. Kd2 Kg2 16. Ke2 Kg1 17. Lh3! (hipotenuza trećeg trougla) 17...Kh2 18. Lf1 Kg1 19. Sg5 (priprema za čuvanje polja h2) 19...Kh1 20. Kf2 Kh2 21. Sf3+ Kh1 22. Lg2# (Pandolfini 2009: 48–51).

Primjeri iz partija W-manevar

Ova partija između Mike Karttunena i Vítězslava Rašíka demonstrira skakačev W-manevar. Partija je nastavljena: 84. Lc5 Kb7 85. Sd5 Kb8 86. Kc6 Ka8 87. Sc7+ Kb8 88. Ld4 Kc8 89. La7 Kd8 90. Sd5 Ke8 91. Kd6 Kf7 92. Se7 Kf6 93. Le3 Kf7 94. Ld4 Ke8 95. Ke6 Kd8 96. Lb6+ Ke8 97. Sf5 Kf8 98. Lc7 Ke8 99. Sg7+ Kf8 100. Kf6 Kg8 101. Ld6 Kh7 102. Sf5 Kg8 103. Kg6 Kh8 104. Lc5 1-0 (Müller i Pajeken 2008: 106–107). Mat slijedi nakon 104...Kg8, 105. Sh6+ Kh8 106. Ld4#.

Partija velemajstora, nijedna tehnika

Ovo je pozicija iz partije naslijepo između Ljubomira Ljubojevića i Judit Polgár (Monaco Amber 1994). Polgár nije koristila standardnu metodu, ali je i pored toga efikasno koordinirala figurama. Partija je nastavljena: 84. Kd6 Kf6 85. Kc5 Ke5 86. Kc4 Ld5+ 87. Kd3 Sf4+ 88. Ke3 (bijeli može izdržati oko 7 poteza duže ako odigra 88. Kc3) Le4 89. Kd2 Kd4 90. Kc1 Kc3 91. Kd1 Lc2+ 92. Ke1 Kd3 93. Kf2 Ke4 94. Kg3 Ld1 95. Kf2 Sd3+ 96. Kg3 Ke3 97. Kh4 Kf4 98. Kh3 Se1 99. Kh4 Sg2+ 100. Kh3 Kf3 101. Kh2 Kf2 102. Kh3 Le2 103. Kh2 Lg4 104. Kh1 Se3 105. Kh2 Sf1+ 106. Kh1 Lf3# 0-1

Velemajstori koji nisu uspjeli matirati

Matiranje lovcem i skakačem teško je ako tehnika nije proučena i izvježbana. Čak su i velemajstori, uključujući Vladimira Jepišina i svjetsku prvakinju Anu Ušenjinu, igrali ovu završnicu, ali je nisu uspjeli dobiti.

U partiji Kempinski – Jepišin oba igrača nisu igrala najbolje moguće poteze. Jača strana nije imala ideju kako da dobije partiju i ona je završena patom nekoliko poteza nakon što je slabija strana mogla proglasiti remi po pravilu 50 poteza.

Robert Kempinski (2498) – Vladimir Jepišin (2567) (E60), Bundesliga 0001 Njemačka (5.3), 7. 1. 2001.