Epsilon Eridani

Epsilon Eridani (ε Eri, ε Eridani) je zvijezda u sazviježđu Eridan. Na deklinaciji od -9,46°, vidljiva je s većeg dijela Zemljine površine i ima prividan sjaj od 3.74. Od Sunca je udaljena 10.5 svjetlosnih godina (3,2 parseka), što je čini devetom zvijezdom po udaljenosti od Sunca, a ujedno i trećom najbližom pojedinačnom zvijezdom (ili zvjezdanim sistemom) vidljivim golim okom.

Spada u promjenljive zvijezde. Nakon Alpha Centauri najbliža nam je zvijezda s poznatom vansolarnom planetom.Planeta Epsilon Eridani b otkrivena je u 2000, njen orbitalni period iznosi oko 7 godina.Zvijezde u sazviježđu Eridan iz Constellation Guide učitano 26.4.2014 Zvijezde u sazviježđu Eridan iz njemačkog arhiva astronomije u Minhenu učitano 26.4.2014 Zvijezde u sazviježđu Eridan na stranici Top Astronomer učitano 26.4.2014

Procjenjuje se da je zvijezda stara oko milijardu godina. Sanghi, Aniket; Mang, James; Llop-Sayson, Jorge; Mamajek, Eric E.; Thompson, William; Sur, Ankan; Beichman, Charles; Bryden, Geoffrey; Gáspár, András; Leisenring, Jarron; Mawet, Dimitri; Morley, Caroline V.; Ruffio, Jean-Baptiste; Wolff, Schuyler G.; Ygouf, Marie (March 13, 2026), "Worlds Next Door. III. Indirect Evidence for Enhanced Atmospheric Metallicity and/or the Presence of Water Clouds in the Nearest Jupiter-analog ϵ Eri b", The Astronomical Journal, 171 (4): 225, arXiv:2602.23423, doi:10.3847/1538-3881/ae4909, ISSN 0004-6256. Ova relativna mladost daje Epsilon Eridani viši nivo magnetske aktivnosti nego što ga ima Sunce, sa 30 puta jačim zvjezdanim vjetrom. Period rotacije zvijezde je 11,2 dana na ekvatoru. Epsilon Eridani je manji i manje masivan od Sunca, te ima niži nivo elemenata težih od helija.Di Folco, E.; et al. (November 2004), "VLTI near-IR interferometric observations of Vega-like stars. Radius and age of α PsA, β Leo, β Pic, ε Eri and τ Cet", Astronomy and Astrophysics, 426 (2): 601–617, Bibcode:2004A&A...426..601D, doi:10.1051/0004-6361:20047189. To je zvijezda glavnog niza spektralne klase K2, sa efektivnom temperaturom od oko 5.000 K, što joj daje narandžastu nijansu. To je kandidat za člana pokretne grupe zvijezda Velikog medvjeda, koje dijele slično kretanje kroz Mliječni put, što implicira da ove zvijezde dijele zajedničko porijeklo u otvorenom jatu.

Periodične promjene radijalne brzine Epsilon Eridanija dale su dokaze o postojanju džinovske planete koja kruži oko nje, označene kao Epsilon Eridani b. Otkriće planete je u početku bilo kontroverzno, Buccino, A. P.; Mauas, P. J. D.; Lemarchand, G. A. (June 2003), R. Norris; F. Stootman (eds.), "UV Radiation in Different Stellar Systems", Bioastronomy 2002: Life Among the Stars, Proceedings of IAU Symposium No. 213, vol. 213, San Francisco: Astronomical Society of the Pacific, p. 97, Bibcode:2004IAUS..213...97B. ali većina astronoma sada smatra da je planeta potvrđena. Godine 2015. planeta je dobila pravo ime AEgir. Planetarni sistem Epsilon Eridani također uključuje disk sačinjen od ostataka stijena i prašine, što čini analog Kuiperovog pojasa, na 70 Astronomskih jedinica (AJ) od zvijezde, te tople prašine između oko 3 AJ i 20 AJ od zvijezde. Praznina u disku između 20 i 70 AJ implicira vjerovatno postojanje vanjskih planeta u sistemu.

Nomenklatura ε Eridani, latinizirano kao Epsilon Eridani, je Bayerova oznaka zvijezde. Uprkos tome što je relativno sjajna zvijezda, rani astronomi joj nisu dali pravo ime. Ima nekoliko drugih kataloških oznaka. Njena planeta je, nakon otkrića, označena kao Epsilon Eridani b, slijedeći uobičajeni sistem označavanja za vansolarne planete.

Planetu i njenu matičnu zvijezdu odabrala je Međunarodna astronomska unija (IAU) kao dio takmičenja NameExoWorlds za davanje vlastitih imena egzoplanetama i njihovim matičnim zvijezdama, za neke sisteme koji već nisu imali vlastita imena. Proces je uključivao prijedloge obrazovnih grupa i javno glasanje za predložena imena."The Process", NameExoWorlds, International Astronomical Union, August 7, 2015, U decembru 2015. godine, IAU je objavila da su pobjednička imena Ran za zvijezdu i AEgir za planetu. Ta imena su podnijeli učenici VIII razreda srednje škole Mountainside u Colbertu, Washington, Sjedinjene Američke Države. Oba imena potiču iz nordijske mitologije: Rán je boginja mora, a Ægir, njen muž, je bog okeana.

Godine 2016. IAU je organizovao Radnu grupu za imena zvijezda (WGSN) kako bi katalogizirao i standardizirao imena zvijezda. U svom prvom biltenu iz jula 2016. godine, WGSN je eksplicitno prepoznao imena egzoplaneta i njihovih matičnih zvijezda koje su nastale u okviru takmičenja. Epsilon Eridani je sada naveden kao Ran u IAU katalogu imena zvijezda. Profesionalni astronomi su uglavnom nastavili nazivati ​​zvijezdu Epsilon Eridani.

Na kineskom, 天苑 (Tiān Yuàn), što znači Nebeske livade, odnosi se na asterizam koji se sastoji od ε Eridani, γ Eridani, δ Eridani, π Eridani, ζ Eridani, η Eridani, π Ceti, τ1 Eridani, τ2 Eridani, τ2 Eridani, τ3 Eridani, τ3 Eridani Eridani, τ6 Eridani, τ7 Eridani, τ8 Eridani i τ9 Eridani. Shodno tome, kineski naziv za sam Eridani je 天苑四 (Tiān Yuàn sì, Četvrta [Zvijezda] nebeskih livada).

Historija posmatranja Katalogizacija Epsilon Eridani je poznat astronomima najmanje od II vijeka nove ere, kada ju je Klaudije Ptolomej (grčki astronom iz Aleksandrije, Egipat) uvrstio u svoj katalog sa više od hiljadu zvijezda. Katalog je objavljen kao dio njegovog astronomskog traktata Almagest. Sazviježđe Eridani je Ptolomej nazvao - Ποταμού (starogrčki za 'Rijeka'), a Epsilon Eridani je naveden kao njegova trinaesta zvijezda. Ptolomej je Epsilon Eridani nazvao ό τών δ προηγούμενος (starogrčki za 'prethodnik četiri') (ovde je δ broj četiri). Ovo se odnosi na grupu od četiri zvijezde u Eridanu: γ, π, δ i ε (10.-13. na Ptolomejevoj listi). ε je najzapadnija od njih, i stoga prva od četiri u prividnom dnevnom kretanju neba od istoka prema zapadu. Ptolomej je opisao magnitudu zvijezde kao 3. Baily, Francis (1843), "The Catalogues of Ptolemy, Ulugh Beigh, Tycho Brahe, Halley, Hevelius, Deduced from the Best Authorities. With Various Notes and Corrections, and a Preface to Each Catalogue. To Which is Added the Synonym of each Star, in the Catalogues of Flamsteed of Lacaille, as far as the same can be ascertained", Memoirs of the Royal Astronomical Society, 13: 1, Bibcode:1843MmRAS..13....1B. (Epsilon Eridani: for Ptolemy's catalogue see page 60, for Ulugh Beg's – page 109, for Tycho Brahe's – page 156, for Hevelius' – page 209).

Epsilon Eridani je bio uključen u nekoliko zvjezdanih kataloga srednjovjekovnih islamskih astronomskih rasprava, koji su bili zasnovani na Ptolomejevom katalogu, i to: u Al-Sufijevoj Knjizi zvijezda stajačica, objavljenoj 964. godine, El-Birunijevom Mas'udskom kanonu, objavljenom 1030. godine, i Ulug Begovom Zij-i Sultani, objavljenom 1437. godine. Al-Sufijeva procjena magnitude Epsilon Eridanija bila je 3. Al-Biruni citira magnitude od Ptolomeja i Al-Sufija (za Epsilon Eridani navodi vrijednost 4 i za Ptolomejevu i za Al-Sufijevu magnitudu; originalne vrijednosti obje ove magnitude su 3). Njegov broj po redoslijedu pojavljivanja je 786.Звёздный каталог ал-Бируни с приложением каталогов Хайяма и ат-Туси. djvu Archived March 4, 2016, at the Wayback Machine. (Epsilon Eridani: see page 135). Ulug Beg je izvršio nova mjerenja koordinata Epsilon Eridanija u svojoj opservatoriji u Samarkandu i navodi magnitude od Al-Sufija (3 za Epsilon Eridani). Moderne oznake njegovog unosa u Ulug-begovom katalogu su "U 781" i "Eri 13" (potonja je ista kao i Ptolomejeva oznaka u katalogu).Verbunt, F.; van Gent, R. H. (2012), "The star catalogues of Ptolemaios and Ulugh Beg. Machine-readable versions and comparison with the modern Hipparcos Catalogue", Astronomy & Astrophysics, 544: A31, arXiv:1206.0628, Bibcode:2012A&A...544A..31V, doi:10.1051/0004-6361/201219596, S2CID 54017245.

Godine 1598. Epsilon Eridani je uvršten u Tycho Braheov katalog zvijezda, koji je 1627. godine ponovo objavio Johannes Kepler kao dio svojih Rudolfovih tablica. Ovaj katalog je zasnovan na Braheovim posmatranjima iz 1577–1597, uključujući i ona na ostrvu Hven u njegovim opservatorijama Uraniborg i Stjerneborg. Redni broj Epsilona Eridanija u sazviježđu Eridanus bio je 10, a označen je kao Quae omnes quatuor antecedit (latinski za 'koji prethodi sva četiri'); značenje je isto kao i Ptolomejev opis. Brahe mu je dodijelio magnitudu 3.Verbunt, F.; van Gent, R. H. (2010), "Three editions of the star catalogue of Tycho Brahe. Machine-readable versions and comparison with the modern Hipparcos Catalogue", Astronomy & Astrophysics, 516: A28, arXiv:1003.3836, Bibcode:2010A&A...516A..28V, doi:10.1051/0004-6361/201014002, S2CID 54025412.

Bayerova oznaka Epsilon Eridanija uspostavljena je 1603. godine kao dio Uranometrije, kataloga zvijezda koji je izradio njemački kartograf neba Johann Bayer. Njegov katalog je dodijelio slova grčkog alfabeta grupama zvijezda koje pripadaju istoj klasi vizuelne magnitude u svakom sazviježđu, počevši od alfa (α) za zvijezdu u najsjajnijoj klasi. Bayer nije pokušao da poreda zvijezde po relativnom sjaju unutar svake klase. Dakle, iako je Epsilon peto slovo u grčkom alfabetu,Swerdlow, N. M. (August 1986), "A star catalogue used by Johannes Bayer", Journal for the History of Astronomy, 17 (50): 189–197, Bibcode:1986JHA....17..189S, doi:10.1177/002182868601700304, S2CID 118829690. See p. 192. zvijezda je deseta najsjajnija u Eridanu.Hoffleit, D.; Warren Jr., W. H. (1991), Bright star catalogue (5th ed.), Yale University Observatory Pored slova ε, Bayer joj je dao broj 13 (isti kao Ptolomejev kataloški broj, kao i mnogi Bayerovi brojevi) i opisao je kao Decima septima (latinski za 'sedamnaesti'). Bayer je Epsilonu Eridani dodijelio magnitudu 3.

Godine 1690. Epsilon Eridani je uvrštena u zvjezdani katalog Johannesa Heveliusa. Njegov redni broj u sazviježđu Eridanus bio je 14, oznaka Tertia (latinski za 'treći'), a dodijeljena mu je magnituda 3 ili 4 (izvori se razlikuju).Verbunt, F.; van Gent, R. H. (2010), "The star catalogue of Hevelius. Machine-readable version and comparison with the modern Hipparcos Catalogue", Astronomy & Astrophysics, 516: A29, arXiv:1003.3841, Bibcode:2010A&A...516A..29V, doi:10.1051/0004-6361/201014003. Zvjezdani katalog engleskog astronoma Johna Flamsteeda, objavljen 1712. godine, dao je Epsilon Eridani Flamsteedovu oznaku 18 Eridani, jer je bila osamnaesta katalogizirana zvijezda u sazviježđu Eridanus po redoslijedu rastuće rektascenzije. Godine 1818. Epsilon Eridani je uvršten i u katalog Friedricha Bessela, na osnovu James Bradleyjevih posmatranja od 1750. do 1762. godine, i to sa magnitudom 4.Bessel, Friedrich Wilhelm (1818). "Fundamenta astronomiae pro anno MDCCLV deducta ex observationibus viri incomparabilis James Bradley in specula astronomica Grenovicensi per annos 1750–1762 institutis". Frid. Nicolovius. Google Books id: UHRYAAAAcAAJ. Page with Epsilon Eridani: 158. Također se pojavila u katalogu 398 glavnih zvijezda Nicolasa Louisa de Lacaillea, čija je verzija sa 307 zvijezda objavljena 1755. godine u Ephémérides des Mouvemens Célestes, pour dix années, 1755–1765, a čija je puna verzija objavljena 1757. godine u Astronomiæ Fundamenta, Pariz. U izdanju Francisa Bailyja iz 1831. godine, Epsilon Eridani ima broj 50. Lacaille joj je dodijelio magnitudu 3.