Sir Charles Spencer Chaplin (16. april 1889 − 25. decembar 1977) bio je britanski glumac, zvijezda nijemog filma, režiser, scenarista i muzičar. Chaplin je jedan od najkreativnijih i najutjecajnijih osoba u eri nijemog filma. U svojim filmovima je nastupao kao glumac, režiser, scenarist, producent i kompozitor muzike. Karijera mu se protegnula na 65 godina, od pozorišta u Engleskoj u kojima je nastupao kao dječak, pa sve skoro do smrti u 88. godini.
Njegov glavni lik bio je "Skitnica", lutalica otmjenog držanja i džentlmenskog ponašanja. Lik nosi uski kaput, prevelike hlače i cipele, polucilindar te bambusov štap, a zaštitni znak su mu potkresani brkovi. Djetinjstvo
Charlie Chaplin rođen je 16. aprila 1889. u Walworthu u Londonu. Njegovi roditelji bili su zabavljači u varijeteu, a rastali su se prije nego što je Charlie navršio tri godine. Od roditelja je naučio pjevanje. Popis stanovništva iz 1891. pokazuje da je njegova majka, glumica Lily Harvey (Hannah Harriet Hall), živjela s Charliejem i njegovim starijim bratom Sydneyjem u ulici Barlow, u Walworthu. Kao dijete je Charlie s majkom živio i na drugim adresama u i oko Kennington Roada u Lambethu. Njegov otac Charles Chaplin stariji bio je romskog porijekla. Bio je alkoholičar, te je slabo kontaktirao sa sinom, iako su Charlie i njegov brat kratko živjeli sa njim i njegovom ljubavnicom. Tamo su poslani kad im je majka doživjela živčani slom nakon čega je poslana u ludnicu. Ljubavnica Charliejevog oca poslala ga je u školu na Kenningotn Roadu. Chaplinov otac umro je kad je Charlieju bilo dvanaest, 1901.
Bolest grla okončala je pjevačku karijeru Chaplinove majke. Hannina prva kriza došla je 1894. kad je nastupala u The Canteenu, vojnom pozorištu blizu Londona. U pozorište su obično zalazili pijanci i vojnici, a bilo je to najgore mjesto za nastup. Hannah je bila teško povrijeđena nakon što su na nju počeli bacati razne predmete te je otjerana s pozornice. Iza pozornice, plakala je i svađala se sa svojim menadžerom. U međuvremenu, petogodišnji Chaplin izašao je na pozornicu i počeo pjevati u to vrijeme dobro poznatu pjesmu, "Jack Jones".
Hannah Chaplin ponovno je poslana u ludnicu. Chaplin je završio u sirotištu u Lambethu u Londonu, a nakon nekoliko sedmica završio je u londonskoj školi za siromašne. Mlada braća Chaplin držali su se zajedno kako bi preživili. Dok su bili dječaci, odlazili su u varijete, a obojica su se dokazala na pozornici. Chaplinove rane godine očajnog siromaštva izvršile su veliki utjecaj na njegove likove. Teme u njegovim filmovima u kasnijim godinama oživit će scene njegovog djetinjstva u siromašnom Lambethu.
Iako to Charlie i Sydney nisu znali, imali su polubrata preko njihove majke, Wheelera Drydena, koji je odrastao u inozemstvu s ocem. Poslije se pomirio s porodicom i radio za Chaplina u njegovom holivudskom studiju. Chaplinova majka umrla je 1928. u Hollywoodu, sedam godina nakon što su je sinovi doveli u SAD. Iako je kršten u Engleskoj crkvi, Chaplin je veći dio života bio agnostik.
Nastupi u Americi lijevo|mini|250px|Chaplin 1914. u filmu "Kid Auto Races in Venice" Chaplin je prvi put nastupao u Americi s glumačkom grupom Freda Karnoa od 1910. do 1912. Tada, nakon nekoliko mjeseci nazad u Engleskoj, vratio se s grupom Karno u SAD 2. oktobra 1912. U grupi su bili Arthur Stanley Jefferson, koji će kasnije postati poznat kao Stan Laurel (Stanlio). Chaplin i Laurel bili su cimeri u pansionu. Stan Laurel vratio se u Englesku, ali Chaplin je ostao u Americi. Krajem 1913, Chaplinov nastup s družinom vidio je filmski producent Marc Sennett, koji ga je angažirao za filmski studio Keystone Film Company. Chaplin je prvi put nastupio na filmu u komediji Making a Living, objavljenoj 2. februara 1914.
Pionir filmske umjetnosti mini|desno|Charlie Chaplin za radnim stolom 1910. Chaplinovi prvi filmovi (1914) bili su u produkciji Keystone Studios, gdje je kreirao svoj lik Skitnice i vrlo brzo savladao umijeće snimanja filmova. "Skitnica" se prvi put pojavio pred publikom u Chaplinovom drugom filmu Kid Auto Races at Venice (objavljen 7. februara 1914), dok je Mabel's Strange Predicament, njegov treći film, (objavljen 9. februara 1914) bio produciran nekoliko dana prije. Za ovaj film je Chaplin smislio i odglumio lik Skitnice. Chaplin se u svojoj autobiografiji sjetio:
"Nisam imao pojma kakvu šminku da stavim. Nije mi se svidjela odjeća novinara (u "Making a Living"). Međutim, na putu do garderobe pomislio sam da obučem vrećaste hlače, velike cipele, štap i polucilindar. Htio sam da sve bude kontradiktorno: vrećaste hlače - uski kaput, mali šešir - velike cipele. Nisam bio siguran želim li izgledati mlado ili staro, ali sam se sjetio da Sennet očekuje da budem mnogo stariji muškarac, pa sam dodao male brkove jer sam pomislio da će mi dodati godine bez skrivanja mog izraza. Nisam imao pojma o liku. Ali kad sam se obukao, odjeća i šminka su mi dali ideju kakav on treba biti. Počeo sam ga upoznavati, a s vremenom sam izlazio na pozornicu kao da sam takav rođen." (Chaplin, My Autobiography, 154. str).
Krajem godine u Keystoneu, režirao je i montirao vlastite filmove. Odmah je ostvario uspjeh kod publike. 1915. je počeo jednogodišnji ugovor sa studijom Essanay; poboljšao je vlastite vještine i unio malo kompleksnosti u jeftine komedije u Keystone-stilu. 1916. je potpisao unosan ugovor s Mutual Film Corporation kako bi producirao desetak zahtjevnijih komedija. Dali su mu gotovo potpunu umjetničku kontrolu, a snimio je dvanaest filmova u osamnaest mjeseci od kojih se neki smatraju najutjecajnijim komedijama u historiji filma. Chaplin je poslije rekao kako mu je period u Mutualu bio najsretniji u karijeri.
Većinu svojih filmova snimio je za Keystone, Essanay i Mutual. Nakon što je 1918. preuzeo kontrolu nad svojim produkcijama (i ostavio prikazivače i publiku da ih čekaju), poduzetnici su poslušali zahtjeve za Chaplinom prikazujući njegove stare komedije. Filmovi su prerađeni, promijenjena su im imena, a izdavani su po nekoliko puta, prvo u pozorištima, zatim za kućnu upotrebu, a odnedavno i za VHS i DVD tržište. 12 komedija iz Mutuala 1933. su čak obnovljene kao zvučni filmovi kad im je producent Amadee J. Van Beuren dodao orkestralnu muziku i zvučne efekte. Popis desetaka Chaplinovih filmova i alternativnih verzija može se naći u knjizi Teda Okude i Davida Maska, Charlie Chaplin at Keystone and Essanay: Dawn of the Tramp.
Kreativna kontrola
Na kraju ugovora s Mutualom, 1917, Chaplin je potpisao ugovor s kućom First National kako bi producirao osam filmova. First National producirao je i distribuirao ove filmove (1918-1923), ali mu i dao potpunu kreativnu kontrolu oko produkcije. Chaplin je sagradio vlastiti holivudski studio te koristio svoju neovisnost kako bi stvorio jedinstven, bezvremenski opus koji ostaje zabavan i uticajan. Iako je First National očekivao da će Chaplin snimiti kratke komedije kao u Mutualu, Chaplin je ambiciozno proširio većinu svojih osobnih projekata u dugometražne filmove, kao što su O desno rame (1918), Dokoličar (1923) i dugometražni klasik Mališan (1921). desno|mini|Chaplin 1920.
1919. je Chaplin zajedno s Mary Pickford, Douglasom Fairbanksom i D.W. Griffithom osnovao kompaniju United Artists. Svi oni su bježali od sve većeg uticaja i moći filmskih distributera i financijera koji su se udruživali i stvarali holivudski studijski sistem. Ovaj potez, zajedno s potpunom kontrolom produkcije svojih filmova, osigurao je Chaplinovu neovisnost kao filmašu. Bio je jedan od glavnih ljudi studija sve do početka pedesetih.
Svi Chaplinovi filmovi pod markom United Artists su bili dugometražni, počevši s Parižankom (1923). Taj film su slijedili klasici Zlatna groznica (1925) i Cirkus (1928).
Nakon dolaska zvučnog filma, snimio je Svjetla velegrada (1931), kao i Moderna vremena (1936) prije nego što je prešao na zvuk. Bili su to nijemi filmovi u kojima su se pojavili njegova muzika i zvučni efekti. Svjetla velegrada je vjerovatno bio savršena ravnoteža komedije i osjećajnosti. Za zadnju scenu je kritičar časopisa Life, James Agee, 1949. napisao kako je to bila "najbolja gluma ikad zabilježena na celuloidnoj vrpci".
Njegovi zvučni filmovi snimljeni u Hollywoodu bili su Veliki diktator (1940), Gospodin Verdoux (1947) i Svjetla pozornice (1952). lijevo|mini|250px|Chaplinov javni nastup na trgu 1918. Iako su Moderna vremena (1936) nijemi film, u njemu se ipak govori - obično to dolazi iz beživotnih predmeta kao što su radio ili TV monitor. To je napravljeno zbog publike tridesetih koja se odvikla od nijemih filmova. Moderna vremena je bio prvi film u kojem se čuje Chaplinov glas (u besmislenoj pjesmi na kraju). Međutim, mnogi gledaoci ga smatraju nijemim filmom - i krajem te ere.
Iako su zvučni filmovi postali dominantni nakon pojave 1927, Chaplin nije htio snimati takve filmove i kroz tridesete. Smatrao je kako je film prvenstveno pantomimička umjetnost. Rekao je:
"Kretnje se općenito bolje razumije nego riječi. Kao i kineski simboli, uvijek će značiti različite stvari ovisno o konotaciji. Poslušajte opis neke nepoznate životinje-afričke divlje svinje, na primjer. Zatim pogledajte sliku životinje i vidite kako ste iznenađeni."
Još jedan primjer Chaplinove svestranosti bila je uvodna špica za film Svjetla pozornice (1952) na kojoj je potpisan kao koreograf, a za film Cirkus iz 1928. je otpjevao naslovnu pjesmu. Najpoznatija od nekoliko pjesama koje je komponirao je Smile, za film Moderna vremena, kojoj su dodani stihovi kako bi uspješnije promovirala ponovno prikazivanje filma u pedesetima. Pjesmu je otpjevao Nat King Cole. "This Is My Song" iz Chaplinova zadnjeg filma, Grofica iz Hong Konga, bio je hit broj jedan na raznim jezicima u šezdesetima, a Chaplinova tema iz Svjetla pozornice je bila hit u pedesetima pod nazivom "Eternally". Chaplinova muzika za film Svjetla pozornice bila je 1972. nominirana za Oscara zbog odgode premijere u Los Angelesu koja je potrajala dvije decenije.
Veliki diktator Njegov prvi zvučni film, Veliki diktator (1940), bio je čin prkosa protiv Adolfa Hitlera i nacizma, a sniman je i objavljen u Sjedinjenim Državama godinu dana prije nego što je SAD napustio svoju politiku izolacionizma kako bi ušao u Drugi svjetski rat. Paulette Goddard ponovno je snimala s Chaplinom, portretiravši ženu u getu. Film je u to vrijeme opisan kao hrabar čin s obzirom na politički ambijent, zbog izrugivanja nacizmu i prikaza progona Židova. Chaplin je glumio oba glavna lika, diktatora Adenoida Hynkela, koji je očigledno temeljen na Hitleru, i židovskog brijača koji fizički podsjeća na Chaplinova Skitnicu, ali to ipak nije Skitnica. Na kraju, dva lika koja je odglumio Chaplin mijenjaju pozicije kroz složenu radnju. Chaplin je zatim napustio komičarski lik kako bi se izravno mogao obratiti publici. Zanimljivo, Chaplin je rođen 4 dana prije Hitlera.
Politički stavovi desno|mini|250px|Chaplin i Gandhi 1931. Chaplinove političke simpatije su uvijek naginjale lijevo. Njegovi stavovi su se prilagođavali modernim standardima, ali u četrdesetima (u vezi s njegovim uticajem, slavom i statusom u Sjedinjenim Državama kao strani državljanin) su viđena kao komunistička. Njegovi nijemi filmovi prije Velike depresije nisu nosili političke teme ili poruke, ali njegovi filmovi iz tridesetih su bili više politički otvoreni. Moderna vremena opisuje otuđujući robotizirani rad radnika i siromahe u strašnim uvjetima. Posljednji dramatični govor u Velikom diktatoru, koji je bio kritičan prema nacionalizmu bez zadrške, i njegova javna kampanja za otvaranje drugog evropskog fronta 1942. kako bi se pomoglo Sovjetskom Savezu u 2. svjetskom ratu nisu bili po volji vlastodršcima. U bar jednom od ovih govora, prema člancima u Daily Workeru, je nagovijestio kako bi socijalizam mogao zahvatiti cijeli svijet nakon rata te ga izjednačio s "ljudskim napretkom". 200px|lijevo|mini|Chaplin u filmu Mališan. Ova scena iz filma danas je jedna od najpoznatijih u historiji filma