Aleksandar Hemon američki je i bosanskohercegovački pisac, esejist, novinar i scenarist. Rođen je i odrastao u Sarajevu, a od 1992. živi u Sjedinjenim Američkim Državama. Piše na bosanskom i engleskom jeziku, a najveći dio književnog opusa na engleskom jeziku nastao je nakon njegovog preseljenja u SAD. Autor je romana, zbirki pripovijetki, memoarske i esejističke proze, novinskih tekstova i scenarija.
Hemon je dobitnik Guggenheimove stipendije 2003. i MacArthur Fellowshipa 2004. godine. Njegov roman The Lazarus Project bio je finalist za nagrade National Book Award i National Book Critics Circle Award, a 2020. dobio je Nagradu Dos Passos. Od 2018. godine profesor je kreativnog pisanja na Univerzitetu Princeton.
Biografija
Rani život i porodica Aleksandar Hemon rođen je 9. septembra 1964. godine u Sarajevu, u Socijalističkoj Republici Bosni i Hercegovini, tada dijelu SFR Jugoslavije. Odrastao je u Sarajevu, koje će kasnije zauzimati važno mjesto u njegovom književnom stvaralaštvu.
Njegov otac Petar bio je inženjer zaposlen u Energoinvestu, zbog čega je često putovao. Hemonova porodica jedno vrijeme je živjela u Zairu, dok je većinu vremena provodila u Sarajevu. Porodica je imala i vikendicu na Jahorini.
Hemonovo porodično porijeklo je raznoliko. Očeva porodica bila je ukrajinskog porijekla, a njegov pradjed Teodor Hemon doselio se iz zapadne Ukrajine u Bosnu prije Prvog svjetskog rata. S majčine strane potiče iz bosanske porodice. Porodičnu historiju, roditelje i odrastanje u Sarajevu kasnije je obrađivao u autobiografskoj prozi.
Djetinjstvo je proveo u Sarajevu 1960-ih i 70-ih. Rano je pokazao zanimanje za film, muziku i popularnu kulturu. Među njegovim prvim filmskim uspomenama bila je Bitka na Neretvi Veljka Bulajića. U mladosti je svirao u rock-bendu, snimao videospotove i bio zainteresovan za muziku i film. Ta interesovanja kasnije su postala dio njegovog profesionalnog i književnog rada.
Obrazovanje Hemon je studirao književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je diplomirao 1990. Tokom studija razvijao je interes za književnost i književnu kritiku, a istovremeno je počeo objavljivati prve književne i novinarske tekstove.
Nakon dolaska u Sjedinjene Američke Države nastavio je obrazovanje na Northwestern Universityju u Chicagu, gdje je studirao englesku književnost i stekao zvanje magistra. Studij je završio 1995.
Novinarstvo i kulturni rad u Sarajevu Prije odlaska iz Sarajeva Hemon je već bio aktivan u kulturnom i novinarskom životu grada. Radio je na Omladinskom programu Radio Sarajeva, gdje se bavio različitim kulturnim i muzičkim sadržajima. Pisao je i filmske kritike, te druge tekstove o kulturi.SFF.ba | Aleksandar Hemon moderator press konferencija Takmičarskog programa – igrani film.
Bio je urednik za kulturu u časopisu Naši dani, a svoje književne i novinarske tekstove objavljivao je na bosanskom jeziku. U tom periodu stekao je iskustvo novinara i pisca, te se uključio u sarajevsku kulturnu scenu.
Njegovi rani uticaji nisu dolazili samo iz knjiga. Muzika, film, novinarstvo i sam život u Sarajevu presudno su oblikovali njegov kasniji književni izraz.
Odlazak u Sjedinjene Američke Države Godine 1992. Hemon je otputovao u Sjedinjene Američke Države u okviru programa kulturne i novinarske razmjene. U Chicago je prvobitno došao na nekoliko mjeseci, s namjerom da se vrati u Sarajevo.
Međutim, u Bosni i Hercegovini je počeo rat, a opsada Sarajeva onemogućila mu je povratak. Hemon je ostao u Chicagu, gdje je započeo novi život. Njegovi roditelji i sestra također su napustili Sarajevo i kasnije se nastanili u Kanadi.
Prve godine u Sjedinjenim Američkim Državama proveo je radeći različite poslove i učeći engleski jezik. Radio je, između ostalog, za Greenpeace, u knjižari i kao dostavljač. Istovremeno je nastavio obrazovanje i počeo ponovo razvijati svoj književni rad.Princeton Intl. War & Peace. Peaceful Solutions - In Service to Humanity. 2024. 16) Migration, Displacement, Adaptation. Aleksandar Hemon, professor of creative writing, on language, migration and conquest.
Počeci i pisanje na engleskom Prije odlaska u Sjedinjene Američke Države Hemon je već pisao na bosanskom jeziku, ali je nakon dolaska u Chicago početkom 1990-ih počeo razvijati književni rad na engleskom. U intervjuu s Terry Gross za emisiju Fresh Air 2000. rekao je da je u Bosni pisao minimalističke priče, dok je prelazak na engleski promijenio i njegov način pisanja. Hemon je tu promjenu povezao i s vlastitom transformacijom nakon dolaska u Sjedinjene Države.
Prema Hemonovom vlastitom svjedočenju, prvu priču napisanu u cijelosti na engleskom završio je 1995. godine. U razgovoru koji je vodio s književnim kritičarem Jonathanom Knightom objasnio je da je riječ bila o priči The Sorge Spy Ring, posvećenoj sovjetskom špijunu Richardu Sorgeu. Hemon je rekao da je u početku tokom pisanja morao provjeravati značenje pojedinih riječi u rječniku, ali da je često otkrivao kako je upotrijebio upravo riječ koju je želio.Hemon, Aleksandar. “A Conversation with Aleksandar Hemon.” Interview by Jonathan Knight.
Hemon je nakon početka rata zaključio da više neće moći pisati na svom maternjem jeziku, jer je rat prekinuo njegovu vezu s jezičkim i životnim okruženjem u kojem je taj jezik koristio. U razgovoru za Princeton International 2024. godine rekao je da je zato odlučio učiti engleski čitajući mnogo, a potom je na Northwestern Universityju završio magistarski studij engleske književnosti. U istom razgovoru naveo je da je svoju prvu priču na engleskom završio 1995.
O tome kako je doživljavao odnos između dva jezika govorio je i u intervjuu za BOMB Magazine 2008. Hemon je tada rekao da u bosanskom ima manje "registara", dok mu engleski omogućava veći broj različitih glasova i načina izražavanja. Engleski je opisao kao jezik čije granice mogu biti pomjerane i preoblikovane, a naveo je i da ne smatra problematičnim namjerno odstupanje od ustaljenih engleskih izraza.
Takav odnos prema jeziku primijetili su i književni kritičari. The New Yorker je 2000, povodom objavljivanja njegove prve knjige, napisao da činjenica da engleski nije Hemonov maternji jezik ima konkretan učinak na njegovu prozu: kritičar je posebno izdvojio upotrebu riječi i izraza koji u početku mogu djelovati neuobičajeno, ali u kontekstu postaju precizni i funkcionalni.
Laura Miller je u intervjuu s Hemonom za Salon 2000. njegovo napredno poznavanje engleskog povezala s poslom koji je radio u Chicagu za Greenpeace. Hemon je rekao da je tada prolazio kroz period "intenzivnog govorenja", u kojem je morao spontano razgovarati s ljudima i oblikovati rečenice na engleskom.
Njegova prva knjiga na engleskom bila je zbirka pripovijetki The Question of Bruno, objavljena 2000. godine. Univerzitet Princeton navodi je kao njegovu prvu zbirku pripovijetki. U razgovoru za NPR iste godine Hemon je rekao da je ranije sebi postavio cilj da napiše i objavi priču na engleskom, što je ostvario upravo tom knjigom. Zbirka je odmah privukla pažnju američke književne kritike. The New Yorker je posebno istakao da činjenica da engleski nije Hemonov maternji jezik ima vidljiv utjecaj na njegov izbor riječi i izraza.
Hemon je odbacivao svođenje svog pisanja na iskustvo imigranta. U intervjuu za The Village Voice 2013. Hemon je rekao da je engleski tokom 1990-ih "ušao u njegovu podsvijest" i da je s vremenom postao potpuno bilingvalan. Kao glavni način usvajanja engleskog za književno pisanje izdvojio je čitanje, navodeći da se jezik za pisanje usvaja iz knjiga, književnosti i tradicije koju pisac čita.
Kritičari su Hemonovo pisanje na engleskom često upoređivali s autorima poput Vladimira Nabokova i Josepha Conrada. Hemon je o tim poređenjima govorio s rezervom; u BOMB Magazinu istakao je Nabokova kao važnog pisca, posebno zbog njegovog emigrantskog iskustva, dok je prema Conradovom stilu bio kritičniji.
Nakon The Question of Bruno, Hemon je 2002. objavio svoj prvi roman, Nowhere Man, koji je bio finalist za National Book Critics Circle Award. Glavni lik Jozef Pronek prethodno se pojavio u priči Blind Jozef Pronek & Dead Souls iz zbirke The Question of Bruno, a The New Yorker ga je opisao kao Hemonovu fikcionalnu tvorevinu i gotovo alter-ego. Pronek u romanu iz Sarajeva dolazi u Sjedinjene Države, gdje ostaje nakon izbijanja rata, što predstavlja jasnu paralelu s Hemonovim vlastitim životnim iskustvom. Hemon je u kasnijim razgovorima govorio o gubitku, migraciji i životu nakon preseljenja, temama koje su se pojavile i u njegovoj književnosti.
Tematske i stilske karakteristike
Jezik i bilingvalnost Hemonovo pisanje karakteriše neobičan odnos prema engleskom jeziku, koji je počeo koristiti za književno pisanje tek nakon dolaska u Sjedinjene Američke Države. U intervjuu za BOMB Magazine rekao je da je njegova proza na engleskom drugačija od ranijih tekstova na bosanskom, dok je u razgovoru za Bookforum objasnio da je u početku morao svjesno pratiti ritam i izgovor riječi, a kasnije je počeo "da čuje" engleski mnogo brže.
Književni kritičari upravo su jezičku posebnost često izdvajali kao jednu od karakteristika Hemonove proze. Adam Mars-Jones je u The Guardianu 2008. godine istakao Hemonovu slobodu da na engleskom "izmišlja ili proširuje riječi", navodeći primjere poput "unsmiled", "cloudettes" i "onionesque". Hemon je u razgovoru za Bookforum objasnio da mu jezik "ne dolazi kao nešto potpuno i završeno", te da ga pisci koje cijeni ne uzimaju zdravo za gotovo, što ukazuje na njegovo shvatanje jezika kao materijala koji se može aktivno preoblikovati u književnom procesu.Prose this powerful could wake the dead. Adam Mars-Jones. The Guardian. Pristupljeno 31. 8. 2026.
Migracija, raseljenost i pripadnost Migracija i raseljenost zauzimaju važno mjesto u Hemonovoj prozi. Akademska studija Elvire Bolance-Lowman o The Book of My Lives Hemonovo iskustvo čita kroz pitanje bosansko-američke migrantske autobiografije i života u dijaspori.
Sličan zaključak donosi Ioana Luca u akademskom radu o The Question of Bruno, Nowhere Man i The Lazarus Project. Ona Hemonovu prozu povezuje s raseljavanjem nakon raspada Jugoslavije i načinom na koji se iskustva različitih geografskih i historijskih prostora prepliću.
Hemon je, međutim, u intervjuu za American Literary Review bio oprezniji prema samom određivanju "tema" svojih knjiga. Govoreći o pojmovima poput raseljenosti, gubitka i nepopravljivosti, rekao je da ih radije vidi kao mogućnosti koje mu iskustvo pruža za književno istraživanje drugih povezanih tema.
Sarajevo, rat i sjećanje Sarajevo se u Hemonovoj prozi pojavljuje i kao stvarni prostor i kao prostor sjećanja. U tekstu za The Guardian iz 2013. Hemon je opisao potrebu da nakon dolaska u Chicago taj grad učini stvarnim za sebe, dok istovremeno pokušava sačuvati Sarajevo koje je ostavio iza sebe prije nego što ga promijene sjećanje i protok vremena.
Akademska istraživanja njegovu upotrebu Sarajeva i drugih prostora povezuju sa složenijim odnosom između mjesta, vremena i sjećanja. Ioana Luca, naprimjer, govori o "kozmopolitskim" i "multidirekcionalnim" procesima sjećanja u Hemonovim djelima, pri čemu posebno ističe preplitanje različitih geografskih mjesta i vremenskih okvira. Nathan Allen Jung, s druge strane, Hemonov književni prostor analizira kroz koncept dijasporske "vremenske geografije" (time-geography), kojom se mjesta predstavljaju kao prostori u kojima se prepliću različite historije migracije.Jung, Nathan Allen. “Mapping the Media of Aleksandar Hemon’s Diasporic Time-Geography.” ARIEL: A Review of International English Literature, vol. 49, 2–3, 2018, str. 37–62. DOI: 10.1353/ARI.2018.0012.
Historija, fikcija i autobiografija