Stjepan Džalto, bosanskohercegovački pisac i katolički svećenik, rođen je 21. oktobra 1931. godine u Voljicu kod Gornjeg Vakufa. Osnovnu školu završio je u Gornjem Vakufu, gimnaziju u Rijeci i Zagrebu, a teologiju u Đakovu. Objavio je dvadesetak knjiga priča, pjesama, romana i putopisa. U bliskom je srodstvu sa Davorom Džaltom, umjetnikom, filozofom i historičarem umjetnosti. Umro je 24. septembra 2008.
Djela
Selo Svađalovo, pripovijetke, (Zagreb,1972.); Gladne i nemirne godine, roman, (Zagreb,1974.), Priče iz Pasjih Korita, roman (Zagreb,1982.); Svečev kafić, pripovijetke (Mostar,1988.); Spontanosti, pjesme (Mostar,1988.); Mladenački raj i njegov sjaj, pripovijetke (Đakovo,1989.); Pod Jurcanovim orahom, roman (Zagreb,1990.); Eva i ja, pripovijetke (Zagreb,1995.) Novo selo, roman (Zagreb,1995.); Čudna zemlja, roman (Zagreb,1995.); Birane stranice, izbor iz djela (Bol-Sarajevo,1995.); Župna kronika, pripovjetke (Mostar,1995.); Trzaji, pjesme (Mostar,1995.); Zvonimirovo, roman (Zagreb,1996.); Fra Marijanova Bosna, pripovijetke (Zagreb,1997.); Birane stranice II., izbor iz djela (Zagreb, 1997.); Krv i suze, pjesme, drama (Zagreb, 1998.); S ljudima, crtice (Zagreb, 1998.); Drug nastavnik iz predvojničke, roman (Zagreb,1999.), Posljednji dominikanac, putopisna proza (Dominikanska naklada Istina, Zagreb, 2000.) Spaljeno ognjište, pripovijetke (Uskoplje,2001.); Pismo i druge drame, drame (Zagreb,2002.)
Kategorija:Rođeni 1931. Kategorija:Bosanskohercegovački pisci Kategorija:Biografije, Gornji Vakuf-Uskoplje Kategorija:Umrli 2008.