Radislav Krstić

Radoslav Krstić (rođen 15. februara 1948) srpski je ratni zločinac i bivši aktivni general Vojske Republike Srpske (VRS).

Bio je zamjenik komandanta VRS-a, a kasnije načelnik štaba Drinskog korpusa od oktobra 1994. do 12. jula 1995. Unaprijeđen je u čin general-majora u junu 1995, a komandu nad Drinskim korpusom preuzeo je 13. jula 1995.ICTY official site: CASE INFORMATION SHEET: RADISLAV KRSTIĆ

Krstić je 1998. optužen od Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu za ratne zločine u vezi sa genocidom nad oko 8.000 bošnjačkih ratnih zarobljenika i civila 11. jula 1995. tokom genocida u Srebrenici – prvog genocida u Evropi od Drugog svjetskog rata.The Telegraph: "Radislav Krstic: Serbian war criminal attacked in British jail", The Telegraph, 8:30AM BST 8 May 2010 Krstić je 2. augusta 2001. postao prvi čovjek kojeg je Tribunal osudio za genocid i osuđen na 46 godina zatvora. On je bio tek treća osoba koja je ikada osuđena prema Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. Kazna je naknadno skraćena na 35 godina zatvora kada je žalbeni sud potvrdio manju optužbu za pomaganje i podržavanje genocida.

Rani život i obrazovanje Rođen je u Vlasenici. Osnovnu školu pohađao je u Vlasenici, a osnovnu školu u Han Pijesku, gdje je završio i srednju školu u gimnaziji. Svoje mlade godine opisuje kao vrlo mirne, a zajednicu u kojoj je živio kao "heterogenu" i vrlo tolerantnu, posebno među omladinom.

Godine 1968, po završetku srednje škole, počeo je fakultetsko obrazovanje upisom na Vojnu akademiju u Beogradu. Diplomirao je 1972, nakon čega je postao aktivni oficir bivše JNA.

Privatni život Oženjen je i ima kćerku Tamaru.

Karijera Prema svjedočenju na suđenju, Krstić je prvo raspoređen u sarajevski garnizon od 1972. do 1981, gdje je pohađao srednju vojnu školu "Josip Broz Tito". Njegov prvi zadatak bio je komandir voda u ovoj srednjoj vojnoj školi. Bio je i komandir čete i komandir voda svoje klase tokom maturske godine. Krstić se sjeća Sarajeva kao jedinstvenog u Jugoslaviji po duhu zajedništva među etnički raznolikom populacijom.

Krstićeva dužnost u Sarajevu okončana je 1981. kada je postavljen u generalštab Vojne akademije Srbije. Iako je ova pozicija bila veoma tražena od strane vojnih oficira koji su orijentisani ka karijeri, Krstić je insistirao da njegova porodica ostane u Sarajevu, u nadi da bi tamo mogao biti preraspoređen. Po završetku školovanja 1983, međutim, raspoređen je u Negotin, mali grad koji se nalazio na granici Jugoslavije, Bugarske i Rumunije.

Sredinom 1986. Krstić je prekomandovan u Prištinu, na Kosovu, gde je zadužen za obuku oficira i jedinica u Prištinskom korpusu. Zbog nemira koji su nastali u tom kraju, početkom 1987. je raspoređen u Kosovsku Mitrovicu za načelnika štaba Motorizovane brigade. Na toj dužnosti ostao je do 1990. kada je preuzeo dužnost komandanta brigade tog garnizona.

Uloga u ratovima u bivšoj Jugoslaviji Ulazak u VRS Sredinom 1992, nakon što je Bosna proglasila nezavisnost, Krstić je odlučio da će se, umjesto da pokušava pronaći mjesto u ovoj novoj Jugoslaviji, vratiti u Bosnu jer je tu rođen i smatrao da je državljanin Bosne. Kratko je boravio sa porodicom u Han Pijesku, a u junu 1992, kada je rat u Bosni i Hercegovini već bio u jeku, prijavio se u garnizon Han Pijesak i pristupio Vojsci Republike Srpske. Odmah je u činu potpukovnika raspoređen na dužnost komandanta 2. romanijske motorizovane brigade, koja se nalazila u garnizonu Sokolac. Ova brigada je bila novo iskustvo za Krstića, jer je bila etnički homogena; koju čine samo etnički Srbi iz općina Sokolac, općine Olovo i Kladanj, te izbjeglice iz općina Zenica, Kakanj, Breza i Vareš.

Rani ratni angažmani Krstić se u početku suočavao sa problemima u komandovanju i rukovođenju zbog neiskustva oficira u komandi brigade i njima potčinjenih jedinica. Međutim, situacija se brzo popravlja, te je u oktobru iste godine unapređen u čin pukovnika. Na srpski pravoslavni praznik Svetog Ilije u augustu 1993, iza položaja Krstićevih jedinica koje su bile angažovane na prvoj liniji fronta na području Kladnja, došlo je do sinhronizovane infiltracije Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), a uništena su sela na području općine Han Pijesak, kao što su Žerovice, Rijeka, Potkosovača, a većina njihovih stanovnika ubijena. Krajem aprila naredne godine došlo je do značajnih napora Istočnobosanskog korpusa da probije kladanjski front da zauzme Vlasenicu i poveže se iz pravca Kladnja sa snagama unutar zaštićenog područja Žepa. Ofanziva je trajala otprilike 20 dana, a slomljena je 20. maja 1994.ICTY official site: "Trial of Radislav Krstić Transcript", icty.org, 16 October 2000.

Upozorenja UN o "sigurnoj zoni" Krstić je 15. augusta 1994. imenovan za načelnika štaba Drinskog korpusa gdje je radio sa svojim zamjenom kako bi ga upoznao sa njegovim ulogama i funkcijom do 1. septembra, a zatim je radio s bivšim načelnikom Generalštaba kojeg će zamijeniti da bi naučio svoju novu dužnost do 28. septembra. Potom je upoznat s operacijama ARBiH koje su dolazile iz pravca Tuzle, Živinica, Kladnja i Olova protiv srpskih civila. Njegov prethodnik ga je također informirao i rekao mu da su, uprkos statusu zaštićene zone Srebrenici i Žepi i obavezama koje proizilaze iz sporazuma o demilitarizaciji, snage 28. brdske divizije Istočnobosanskog korpusa u Srebrenici i Žepi i da su iz Tuzle i Kladnja ili direktno iz Sarajeva nabavljali više oružja pored lakog ili pješadijskog naoružanja koje su već imali.

Postojali su brojni izvještaji srpskih obavještajnih izvora o kretanju trupa ARBiH u i iz zaštićenih enklava koje nose oružje, izviđanju srpskih položaja i drugim vojnim akcijama protiv Tuzle, Živinica i Kladnja, a sve koriste protektorat UN-a kao bazu operacija u regiji. Krstić je na dužnosti u Komandi korpusa ostao do 1. novembra 1994, nakon čega je formirao brigadu koja je bila raspoređena na području Hercegovačkog korpusa za borbu protiv ofanzive koju je Istočnobosanski korpus vodio sa područja Bjelašnice i Igmana prema Treskavici. i Trnovo. Na području Treskavice i Trnova ostao je do sredine decembra 1994, nakon čega se vratio na dužnost komandanta Korpusa u Vlasenici.

Ponovo je upoznat sa situacijom u vezi sa operacijama koje je bošnjačka komanda 28. divizije u Srebrenici, po naređenju Glavnog štaba 2. korpusa u Tuzli, izvodila prema položajima Drinskog korpusa, posebno na općine Milići, Han Pijesak i općina Vlasenica. Upoznat je i sa obavještavanjem o nastavku snabdijevanja vojske, naoružanjem i municijom pripadnika 28. brigade na zaštićenom području. Počeli su da presreću komunikaciju koja ukazuje na pokušaj ARBiH da izvede operacije lanca snabdijevanja iz Tuzle kako bi se povezao sa svojim snagama u Srebrenici u operaciji pod nazivom "Skakavac".ICTY official site: "Trial of Radislav Krstić Transcript", 17 October 2000

Povreda minom Dana 29. decembra 1994. godine, prilikom pregleda rasporeda snaga u Kladnju i Olovu, Krstić je nagazio na minu i teško je ranjen. Prevezen je u vojnu bolnicu na Sokocu gdje mu je 3. januara amputirana desna noga ispod koljena. U vojnoj bolnici u Meljinama boravio je do kraja marta 1995. kada je prebačen na VMA u Beogradu, gdje je ostao do kraja aprila 1995. Na zahtjev je otpušten iz vojne bolnice i ostao na par dana sa porodicom u Kosovskoj Mitrovici, prije nego što se sa suprugom vratio u Bosnu da se javi svojim ljekarima na Sokocu i Vlasenici na dalje liječenje. Podvrgavao se terapiji naizmjenično u Sokocu i Vlasenici do sredine maja 1995, kada se vratio na službenu dužnost.

Ofanziva Armije Republike Bosne i Hercegovine Po povratku na svoje službene dužnosti, Krstić je ponovo upoznat da su aktivnosti snaga ARBiH između Tuzle i protektorata UN-a u porastu, te da VRS trpi velike gubitke. Srpski obavještajci su izvijestili da su, uprkos naredbi zabrane letova na većem dijelu područja, vojni helikopteri RBiH svakodnevno slijetali u zaštićena područja sa municijom i zalihama. Uočivši jačanje ka velikoj ofanzivi ARBiH, Drinski korpus je započeo pripreme za kontraofanzivu.

Dana 15. juna 1995. snage 2. korpusa ARBiH pokrenule su simultane ofanzive na 1. brčansku brigadu, 1. zvorničku pješadijsku i 1. vlaseničku brigadu na pravcima Tuzla-Zvornik i Kladanj-Vlasenica.ICTY official site: "Trial of Radislav Krstić Transcript", 18 October 2000 Bilo je gubitaka sa obje strane, ali je Drinski korpus ostvario teritorijalne osvajanje opština Kalesija i Osmaci, a nakon četiri dana borbi, 2. korpus je vraćen na prvobitne položaje. Istočnobosanski korpus je tada koncentrisao svoje snage na pravcu Tuzla-Zvornik, međutim, i nakon uspostavljanja mostobrana na rijeci Spreči, probio je linije VRS-a i uništio sela Markovica, veći dio Osmače i cijelo selo Zelena. Zatim je 28. divizija 2. korpusa zauzela sela Višnjicu i Rječice, gdje je napala Glavni štab VRS iz pravca Banje Lučice i Krivaca. Ova teritorija je držana do 26. juna, kada je Drinski korpus učvrstio odbranu i uspio zaustaviti, a zatim odbaciti ARBiH nazad na početne položaje.

Operacija Krivaja 95 S obzirom na to da enklave Srebrenica i Žepa pod zaštitom UN nikada nisu demilitarizovane, Glavni štab VRS naredio je komandi Drinskog korpusa da preduzme operaciju kodnog naziva Krivaja 95. Ovo je bio rezultat direktive od 8. marta 1995. predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića (iako se vjeruje da je Krstić bio koplaner), kojom se naređuje da "Komanda Drinskog korpusa, u skladu sa operativnom direktivom broj 7 i 7/1 GS VRS, a na osnovu stanja u zoni odgovornosti korpusa, ima zadatak da u što skorijem roku izvede ofanzivne aktivnosti sa slobodnim snagama duboko u zoni Drinskog korpusa u cilju razdvajanja. enklave Žepa i Srebrenica, te da se one svedu na njihova urbana područja."ICTY official site: "Trial of Radislav Krstić Transcript", 25 October 2000" Direktiva je dalje opisala potrebu da se "što prije završi fizičko odvajanje enklava Srebrenica i Žepa, sprečavajući ravnomjernu komunikaciju između pojedinaca“ između dvije enklave. Planiranim i promišljenim borbenim dejstvima stvoriti nepodnošljivu situaciju potpune nesigurnosti, bez nade u dalji opstanak i život stanovnika Srebrenice ili Žepe.ICTY official site: "ICTY Prosecution Indictment Against Zdravko Tolimir, Radivoje Miletić and Milan Gvero"

Operativni cilj je bio da se "iznenadnim napadom razdvoje i smanje vojne snage u enklavama Srebrenica i Žepa", kao i "[da] poboljša taktički položaj snaga u dubini područja i stvori uslove za eliminaciju enklava." Parametri misije uključivali su veoma ubrzan raspored, potpunu radio tišinu, zabranu gađanja snaga UNPROFOR-a, a operacijom je trebalo da rukovodi nekoliko komandanata, među kojima i Krstić, sa isturenog komandnog mesta u Pribićevcu. U planu operacije je bilo i psiholoških komponenti. Direktiva je dala podršku borbenim dejstvima tako što je naređeno da "relevantni državni i vojni organi nadležni za rad sa UNPROFOR-om i humanitarnim organizacijama, kroz planirano i nenametljivo restriktivno izdavanje dozvola, smanje i ograniče logističku podršku UNPROFOR-a na enklavama i snabdijevanje materijalom i oružjem muslimanske vojske koje se kriju unutar sigurnog područja, čineći ih ovisnima o našoj dobroj volji, a istovremeno izbjegavajući osudu međunarodne zajednice i međunarodnog javnog mnijenja." Vjeruje se da su operacije u ovu svrhu zapravo počele tri mjeseca prije napada u aprilu 1995.

Izviđanje je vršeno sa isturenog komandnog mjesta na Pribićevac, Bešića Brdo i površinski kop Bračan.ICTY official site: "Trial of Radislav Krstić Transcript", 19 October 2000 Potom je Drinski korpus zatražio da VRS obezbijedi saradnju 65. zaštitnog motorizovanog puka, kao i 1. i 2. podrinjske lake pješadijske brigade. Iznenadno rasplamsavanje žestokog otpora ARBiH prema svim pravcima VRS-a odgodilo je početak operacije za nekoliko dana, a resursi su koncentrisani na ponovno preuzimanje teritorije izgubljene u ovim napadima.

Srebrenica