mini|desno|200px|Prikaz lakatnog zgloba Zglob je mjesto spajanja dvije ili više kosti.
Zglobni sistem (Juncturae ili systema articulare) čine zglobovi i njima pridružene kosti i sveze.mini|200px|Uzdužni prikaz zgloba Građa i podjela spojeva između kostiju: Juncturae ossium, spojevi među kostima, dijele se u dvije osnovne grupe prema tkivu koje spaja kosti:
Synarthrosis (sinartroza) je nepokretni koštani spoj, koji može biti vezivni (junctura fibrosa), hrskavični (junctura cartilaginea), i koštani (junctura ossea). Junctura synovialis (articulatio ili diarthrosis, diartroza) je pokretni koštani spoj, tj. zglob pravom smislu.
Zglobovi laktova, prstiju i koljena omogućuju kostima pomicanje naprijed natrag, ali ne i ustranu. Zglobovi ramena i kukova osim pomicanja naprijed natrag omogućuju i pomicanje ustranu.
Upala zgloba se zove artritis.
Klasifikacija Strukturalna klasifikacija
Prema strukturalnoj klasifikaciji zglobovi se dijele na način kako su međusobno spojene kosti u zglobu. Postoje slijedeći zglobovi:
Fibrozni zglob - kosti spojene fibroznim tkivom Hrskavičavi zglob - kosti spojene hrskavicom Sinovijalni zglob - kosti nisu direktno spojene
Funkcionalna klasifikacija
Prema funkcionalnoj klasifikaciji zglobovi se dijele prema stepenu pokretnosti zgloba. Postoje slijedeći zglobovi:
Sinartroza - malo ili nimalo pokretni zglobovi Amfiartroza - malo pokretni zglobovi Diartroza - izuzetno pokretni zglobovi
Biomehanička klasifikacija
Prema biomehaničkoj klasifikaciji zglobovi se dijele prema broju kostiju koje učestvuju u stvaranju zgloba. Postoje slijedeći zglobovi:
Jednostavan zglob - dvije artikulacione površine Složen zglob - tri ili više artikulacione površine Kompleksan zglob - dvije ili više artikulacione površine, kao i artikulacioni disk
Synarthrosis, nepokretni koštani spoj
U nepokretnim koštanim spojevima pokreti između kostiju nisu mogući. Prostor između kostiju ispunjava vezivno, hrskavično ili koštano tkivo. Koštani spojevi potpuno su nepomični, u nekim vezivnim spojevima mogući su mali pomaci kostiju, a u hrskavičnim spojevima zbog elastičnosti hrskavice moguća su i razmicanja zglobnih ploha.
Junctura fibrosa, vezivni koštani spoj
Junctura fibrosa najčešća je vrsta nepokretnih spojeva. Veličina pokreta u njemu zavisi od dužine vezivnih vlakana koja spajaju kosti. Vrste vezivnih spojeva jesu: šav, sutura; vezivni spoj, syndesmosis, i međukoštana opna, membrana interossea.
Sutura ili šav
Sutura je vezivni spoj rubova dviju plosnatih lubanjskih kostiju. Prema obliku dijele se na 5 vrsta: Sutura plana, ravni šav, spaja ravne rubove kostiju. Ravni se šavovi nalaze na mjestima gdje nema djelovanja sila tlaka ili vlaka, a kosti su tanke, naprimjer između suzne kosti i orbitalne ploče rešetnice. Sutura squamosa, ljuskasti šav, spaja koštane rubove koji su naslonjeni jedan na drugi poput crijepa na krovu, naprimjer između tjemene i sljepoočne kosti. Rubovi se postupno stanjuju na račun površine koja priliježe uz odgovarajuće stanjeni rub susjedne kosti pa je u spoju kost jednake debljine kao i na ostalim dijelovima lubanje. Sutura serrata, nazubljeni šav, spaja rubove kostiju koji su nazubljeni kao pila, naprimjer između tjemenih kostiju i između zatiljnih i tjemenih kostiju. Sutura denticulata zupčasti je šav u kojemu susjedne kosti naliježu jedna na drugu zupcima i izbočinama. Primjer je šav između zatiljne kosti i mastoida sljepoočne kosti. Schindylesis (shindileza) je posebna vrsta šava u kojoj kosti samo naliježu jedna na drugu. Primjer je spoj između okomite ploče nepčane kosti i gornje čeljusti. Tu se nepčana kost velikim dijelom svoje površine priljubljuje uz stražnji dio nazalne strane gornje čeljusti.
Syndesmosis, spoj vezivnim svezama
Syndesmosis (sindezmoza) povezuje dvije kosti ili dijelove kostiju koji su razmaknuti. Dijele se na vezivne i elastične, u zavisnosti od vrste vezivnog tkiva koje ih izgrađuje. Primjeri vezivnih sindezmoza jesu lig. coracoacromiale ili lig. stylohyoideum, koji se sastoje od samih kolagenskih niti. Primjer elastične sindezmoze jesu ligg. flava, žute sveze između lukova kralježaka. Sindesmoze mogu biti samostalne sveze ili pojačanja zglobne ovojnice. Posebna je vrsta sindezmoze gomphosis (gomfoza), klinasti spoj, u kojemu je jedna kost klinasto usađena u drugu, naprimjer zub u zubnoj šupljini.
Membrana interossea, međukoštana opna
Membrana interossea je široka, tanka vezivna ploča razapeta između kostiju podlaktice i potkoljenice. S nje polaze mišići.
Junctura cartilaginea, hrskavični spoj
Hrskavični spoj mogu izgrađivati dvije vrste hrskavičnog tkiva. Hijalina hrskavica je bijela i gipka. Od nje endohondralnim okoštavanjem nastaju sve kosti, osim nekih kostiju lubanje i dijela ključne kosti. U odraslih se zadržava samo na zglobnim krajevima kostiju kao zglobna hrskavica, na sternalnim krajevima rebara i kao hrskavice u nosu, grkljanu, dušniku i dušnicama. Fibrozna hrskavica ima istu građu kao vezivno tkivo, ali između kolagenskih niti ima hrskavične ćelije i međućelijsku tvar. Fibrozna hrskavica je čvrsta, snažna i gipka, te se razvija na mjestima gdje je vezivno tkivo izloženo velikom opterećenju, naprimjer u međukralješčanim diskovima mini|desno|200px|Izgled intervertebralnog diska, hrskavični zglob.ili zglobnim diskovima kao što su koljeni menisci. Treća vrsta hrskavičnog tkiva, elastična hrskavica, ne nalazi se u hrskavičnim spojevima. Elastična hrskavica obiluje hrskavičnim ćelijama i međućelijskim tkivom u kojemu se nalaze elastične niti. Nalazi se samo u hrskavici vanjskog uha, slušnoj tubi i nekim grkljanskim hrskavicama. Hrskavični spojevi dijele se na tri vrste: cartilago epiphysialis, synchondrosis i symphysis.
Cartilago epiphysialis, epifizna hrskavica
Cartilago epiphysialis (epifizna hrskavica) je hrskavica koja spaja tijelo (dijafizu) i krajeve (epifizu) dugih kostiju i ostvaruje rast kosti u dužinu. Nazivaju se i primarnim hrskavičnim spojevima. Kad završi koštani rast, hrskavica se pretvara u kost i epifize se stapaju s dijafizama u jedinstvenu kost.
Synchondrosis
Synchondrosis (sinhondroza) je hrskavični spoj koji tvori pretežno hijalina hrskavica. Takvih je spojeva više u mlađoj životnoj dobi, a tokom života hrskavicu zamjenjuje koštana tvar. Mali broj sinhondroza ostaje doživotno, naprimjer, spoj između prvog rebra i prsne kosti.
Symphysis
Symphisis (simfiza) je hrskavični spoj koji pretežno tvori vezivna hrskavica. Nazivaju se sekundarnim hrskavičnim spojevima. Obično povezuju simetrične dijelove kostura. U hrskavicu spoja ugrađeno je mnogo kolagenih vlakana i spoj je čvrst, ali i malo pokretan. Primjeri simfiza su međukralješčani diskovi i pubična simfiza. U sredini nekih simfiza tokom života razvija se pukotina, što omogućuje male pomake spojnih tijela, pa se simfize mogu smatrati prijelaznim oblikom između nepokretnih i pokretnih zglobova. U novorođenčadi su desna i lijeva polovina donje čeljusti povezane simfizom, symphysis mandibulae, koja nestane kad dva dijela mandibule okoštaju i spoje se. Njeno mjesto vidljivo je na kosti u odraslih osoba.
Junctura ossea (synostosis), koštani spoj
Junctura synovialis (articulatio, diarthrosis), pokretni spoj (pravi zglob) mini|desno|Dijelovi sinovijalnog zgloba. Pokretni koštani spojevi ili zglobovi najčešći su i funkcijski najvažniji spojevi između kostiju. U njima su mogući pokreti između kostiju, a ubrajaju gotovo sve spojeve na udovima. Zovu se i sinovijalni zglobovi jer zglobna tijela u vreću spaja sinovijalna ovojnica koja izlučuje sinovijalnu tekućinu. Zglobna tekućina omogućuje klizanje hrskavičnih krajeva kostiju u zglobnoj šupljini.
Građa zgloba
Zglob ima tri građevne osobitosti: 1) zglobnu šupljinu, 2) hrskavične zglobne plohe i 3) zglobnu ovojnicu. Zglob pojačavaju sveze, ligamenti, koji su ili zasebni ili utkani u zglobnu ovojnicu.
Građevni elementi zgloba Zglobne površine (lat: facies articulares) su djelovi kosti koji učestvuju u formiranju zgloba. Prekrivene su tankim slojem hijaline hrskavice (debljine 2–5 mm) koja ublažava pritisak i štiti zglob. Obično je jedna zglobna površina ispupčena (konveksna) a njoj analogna je udubljena (konkavna), tako da odgovaraju jedna drugoj. Cartilago articularis, zglobna hrskavica
Zglobna hrskavica nalazi se na krajevima kostiju koje se uzglobljuju, i tvori zglobno tijelo, (lat:facies articularis). Zglobna hrskavica nema krvnih žila ili živaca i hrani je samo zglobna tekućina koja zglobnu površinu hrskavice. Hranjive tvari u zglobnu tekućinu dolaze iz kapilara u sinovijskoj ovojnici.
Capsula articularis, zglobna ovojnica
Zglobna ovojnica obavija cijeli zglob i rubovima se najčešće veže za krajeve zglobnih tijela. Omeđuje i štiti zglobnu šupljinu i zglobna tijela, a izgrađuju je dva sloja: vezivni, membrana fibrosa (stratum fibrosum) i membrana synovialis (stratum synoviale). U klinici se pod pojmom zglobne ovojnice ili čahure misli na njen čvrsti vezivni sloj. Unutar kaspule nalazi se šupljina ispunjena sinovijalnom tekućinom. Veće zglobove kao što je koljeno moguće je operirati pomoću artroskopa.
Membrana fibrosa (fibrozna opna) građena je od gustoga vezivnog tkiva i daje čvrstoću i elastičnost zglobnoj ovojnici. Veže se za pokosnicu zglobnih tijela. Vezivna ovojnica pojedinih zglobova različito je napeta, što određuje pokretljivost zgloba. Raspored kolagenih vlakana u vezivnoj ovojnici ovisi o djelovanju mehaničkih sila tlaka i vlaka. Kolagena vlakna u vezivnoj ovojnici obično su raspoređena u dva sloja. U površinskom sloju vlakna su usmjerena uzdužno, u smjeru djelovanja vlačnih sila. U dubokom sloju vlakna su obično usmjerena poprečno ili koso i opiru se tlaku pri pokretima između zglobnih tijela. Membrana synovialis (sinovijalna opna)građena je od rijetkog, bogato prokrvljenog vezivnog tkiva. Sinovijalna ovojnica obavija unutarnju površinu vezivne ovojnice, sveze unutar zgloba i dijelove kosti koji nisu pokriveni zglobnom hrskavicom. Sinovijalna je ovojnica široka i oblikuje nabore, plicae synoviales, i resice, villi synoviales. Oni ispunjavaju zglobnu šupljinu u mirovanju i pri različitim pokretima, a sadrže krvne žile, živce i masne ćelije. Na unutarnjoj površini nalazi se poseban epitel koji izlučuje bistru zglobnu tekućinu, synovia, koja vlaži zglobne plohe i olakšava klizanje između njih.
Zglobna se ovojnica na konkavnom zglobnom tijelu veže i vezivnim i sinovijskim listom obično uz rub zglobne plohe, a na konveksnom se veže različito: vezivna se ovojnica obično veže dalje od zglobne plohe, a sinovijalna ovojnica oblaže unutrašnju površinu vezivne ovojnice, a uz rub njenog hvatišta za kost prelazi na dio zglobnog tijela smješten unutar zgloba i veže se na rub zglobne plohe. Sinovijalna ovojnica izgrađuje i sluzne vreće, bursa synovialis, koje se nalaze između zgloba i tetiva mišića ili ligamenta. Te su vreće često povezane sa zglobnom šupljinom. Sinovijalna ovojnica u ramenom zglobu oblaže sluznom ovojnicom, vagina synovialis, tetivu duge glave dvoglavog mišića nadlaktice
Cavum articulare, zglobna šupljina
Zglobna šupljina je kapilarni prostor između zglobnih ploha, obavijen zglobnom ovojnicom. Zglobna šupljina ne komunicira s vanjskim prostorom, pa je tlak u njoj manji od atmosferskog, što pridonosi međusobnoj priljubljenosti zglobnih ploha.
Dijelovi zgloba koji povećavaju sukladnost zglobnih tijela
Zglobna su tijela obično priljubljena ili utisnuta jedno u drugo, pa među zglobnim plohama nema praznog prostora. Takvi su zglobovi pravilni ili kongruentni. U svakom zglobu obično postoje dvije glatke zglobne plohe. Najčešće je jedna udubljena ili konkavna i zove se zglobna udubina, fossa articularis, a druga izbočena ili konveksna i zove se zglobna glava, caput articulare.