Ivana II (23. juni 1373 - 2. februar 1435) je bila kraljica Napulja i pretendentica na ugarsko, hrvatsko, sicilijansko i jeruzalemsko prijestolje od smrti svoga brata, 1414. godine do svoje smrti. Ivanina vladavina je bila obilježena rastućim uticajem njenih ljubavnika i prijatelja, među kojima je najznačajniji bio Pandolfello Alopo.
Porodica
Rođena je u Zadru u Dalmaciji kao kćerka budućeg napuljskog kralja Karla III i Margarete Dračke. Otac joj je bio patrilinearni praunuk kralja Karla II, a majka kćerka jedine sestre kraljice Ivane I i patrilinearna praunuka kralja Roberta.
Vladavina
Godine 1414. naslijedila je bratovu krunu kao 41-godišnja udovica austrijskog vojvode Vilima, koji je prethodno bio zaručen za njenu rodicu, buduću poljsku kraljicu Jadvigu.
Neuspjeli brak
Godine 1415. vjenčala se po drugi put, ovaj put za Jakova II, grofa La Marchea. Jakov je iz ljubomore naredio Alopovo ubistvo i prislio Ivanu da mu da titulu kralja, iako je ona ostala solo-monarhinja. Međutim, Jakovljevo ponašanja je ubrzo izazvalo mržnju napuljskog naroda. Godine 1416. izbila je pobuna protiv njega i on je bio prisiljen svoju francusku pratnju poslati nazad u Francusku i odreći se titule. Tada Ivana II počinje aferu sa čovjekom po imenu Giovanni Caracciolo, koji je kao njen ljubavnik imao veliki utjecaj na Ivaninu vladavinu. Godine 1418. Jakov je napustio Napulj.
Sukob sa papom mini|200px|lijevo|Grb Ivane II kao titularne kraljice Ugarske, titularne kraljice Jerusalema, i kraljice Napulja Nakon što se riješila Jakova, Ivana se okrunila 19. oktobra 1419. godine. Međutim, njen odnos s njenim nadređenim, papom Martinom V, se pogoršao. Ivana II mu je odbila pružiti finansijsku pomoć pri okupljanju papinske vojske. Kao odgovor na to, papa je pozvao vojvodu anžujskog vojvodu Ludovika III, sina rivala Ivaninog brata i pretendenta za napuljski tron. Godine 1420. Ludovik je izvršio invaziju na Campaniu, ali papa je sazvao ambasadore obiju strana u Firencu. Ivana je odbila papin prijedlog i zatražila pomoć od moćnog aragonskog kralja Alfonsa V, kojem je obećala da će ga imenovati svojim nasljednikom ukoliko ona u međuvremenu ne rodi dijete (što je, zbog njene poodmakle dobi i lošeg odnosa s mužem, tada bilo malo vjerovatno). Alfons je ušao u Napulj u julu 1421. godine.
Ludovik je ubrzo izgubio podršku pape, ali se u isto vrijeme pogoršao odnos Ivane i Alfonsa. U maju 1423. Alfons je okupirao Ivanin zamak. Ivana je uspjela pobjeći i sastati se s Ludovikom, te je tada poništila svoj ugovor s Alfonsom, a Ludovika je proglasila svojim prijestolonasljednikom. Alfons se vratio u Aragoniju, a Ivana u svoje kraljevstvo u aprilu 1424. godine. Posljednje godine života i vladavine provela je u miru. Ludovik je umro prije Ivane, pa je Ivana posvojila njegovog brata Renata i proglasila ga svojim prijestolonasljednikom.
Smrt
Ivana II je umrla 1435. godine i naslijedio ju je Renato. S njom je izumrla cijela starija Anžuvinska linija.
Kategorija:Napuljski vladari Kategorija:Ženski monarsi Kategorija:Supružnici austrijskih vladara Kategorija:Anžuvinci