Slovačka (), zvanično Slovačka Republika (), jest država u Srednjoj Evropi. Na sjeverozapadu graniči s Češkom, jugozapadu s Austrijom, na jugu s Mađarskom na istoku s Ukrajinom i sjeveru s Poljskom.
Glavni i najveći grad je Bratislava. Zvanični jezik je slovački () koji pripada grupi slavenskih jezika.
Nezavisnost je stekla 1. januara 1993. nakon mirne disolucije bivše Čehoslovačke.
Od 29. marta 2004. članica je NATO-a, a od 1. maja iste godine i članica Evropske unije. Osim toga, Slovačka je članica mnogih međunarodnih organizacija kao što su: Ujedinjene nacije, Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj, Svjetska trgovinska organizacija i drugih.
Historija
Historija Slovačke prije dolaska Slavena Tragovi naseljavanja na području Slovačke potječu iz paleolita. U 5. vijeku p. n. e. Slovačku su naselili Kelti, potom Dačani, Jazigi i Kvadi. Germansko kraljevstvo koje je ujedinilo Kvade i Markomane, ali i manje Ose i Kotine pod vlašću Vaniusa, postojalo je od 8. stoljeća pne. do 179. god. U 1. st. dolazi do prodora Rimljana koji su na Dunavu ustanovili više vojnih ispostava od kojih su dvije najveće bile Carnuntum i Brigetio. Laugaricio (današnji Trenčín) je bila zimski kamp gdje se II. legija borila u odlučujućoj bitci Markomanskih ratova protiv Germana Kvada 179. god. Rimljane su potjerali Gepidi i Goti (u 3. st.), Huni i Langobardi (u 5. st.), te naposljetku Slaveni (u 6. st.). Slaveni brzo postaju brojčano najdominantniji etnički korpus i određuju historijsku sudbinu Slovačkih prostora.
Srednji vijek U prvoj polovici 7. vijeka područje Slovačke se nalazi u sklopu prvog slavenskog saveza – Samove države. Potkraj 8. i početkom 9. st. jača utjecaj Franaka i zapadnog kršćanstva.
Slovačka plemena je u prvoj polovici 9. vijeku pod svojom vlašću ujedinio knez Pribina u kneževinu Nitru. On je (oko 828.) podigao i prvu kršćansku crkvu u Slovačkoj. Ubrzo Slovačka ulazi u sastav Mojmirove Velikomoravske države (833.). Primivši Ćirila i Metoda (863.) primili su staroslavensko pismo, a država se proširila pod kraljem Svatoplukom.
Slovačku pustoše Mađari na kraju 9. st., a već 907. god. teritorij Slovačke je u sastavu Ugarske (tzv. Gornja Ugarska).
Mađarska dominacija Nakon raspada Moravske države u 10. st., Mađari su postupno anektirali slovačku teritoriju, a zapadni dijelovi današnje Slovačke su postali dijelom Ugarske kneževine koja je oko 1000. god. postala Ugarsko kraljevstvo. Tako će ostati sve do 1918. god. Etnički korpus ovog teritorija je postao još kompleksniji nakon doseljenja Karpatskih Nijemaca u 13. stoljeću, te Vlaha i Židova u 14. stoljeću.
Nakon provale Mongola (1241.) uslijedile su godine gladi u kojima je život izgubio veliki broj stanovnika. Međutim, srednjovjekovna Slovačka je ostala poznatija po gradskim središtima u kojima su se gradili kameni dvorci i poticala se umjetnost.Tako je 1465., mađarski kralj Matijaš Korvin osnovao prvo sveučilište u Pozsonyju (znan i kao Pressburg, današnja Bratislava), no ubrzo je zatvorena nakon njegove smrti 1490. god. Za husitskih ratova jača češki utjecaj, a sredinom 15. st. Jan Jiskra, zapovjednik taborićana, privremeno je ovladao većim dijelom zemlje.
Kada su Osmanlije zauzeli većinu Ugarske (ali i južnu Slovačku) i okupirali Budim, na početku 16. st., prijestolnica Ugarske se preselila u Pozsony (Bratislava) koji je ostao mađarskom prijestolnicom sve do 1536. god. Nakon Mohačke bitke (1526.) Slovačka je stradala u sukobima Ivana Zapolje i Ferdinanda Habsburškog, osobito u ruralnim područjima.
Nakon povlačenja Turaka iz Mađarske, krajem 17. stoljeća, važnost Slovačke u Ugarskoj je opadala, iako je Bratislava ostala glavnim gradom sve do 1848. god. kada se prijestolnica vraća u Budim.
Slovački narodni preporod i borba protiv mađarizacije jačaju sredinom 19. st. Vođe slovačkog pokreta su 1861. god. tražili ustroj autonomne slovačke pokrajine, s vlastitom upravom, sudstvom i školstvom. God. 1863. osniva se Matica slovačka. Odgovor Mađarske je bio donošenje odluke o političkoj nedjeljivosti Mađarske (1868.), tretirajući Slovake kao sastavni dio mađarskog etničkog korpusa. God. 1874. ukidaju se slovačke srednje škole, a godinu kasnije i Matica slovačka.
Mađarizacija je dosegla vrhunac Apponyijevim aktom (nazvan prema ministru obrazovanja grofu Albertu Apponyiju) čime je mađarski jezik bio obvezatan u osnovnim školama. Nezadovoljstvo je kulminiralo nakon tragedije u Černovu (ubistvo 15 Slovaka pri posvećenju crkve u Černovu gdje je narod želio da posvećenje nove crkve izvrši patriotski političar i popularni svećenik Andrej Hlinka umjesto mađarskog svećenika). Netom prije I. svjetskog rata, slovačku nezavisnost poticao je i nadvojvoda Franjo Ferdinand Austrijski svojom idejom o federalizaciji Austro-Ugarske monarhije, uz pomoć slovačkog novinara i političara Milana Hodže, no ti planovi su napušteni nakon atentata u Sarajevu.
Čehoslovačka Republika mini|264x264piksel|Aneksija Čehoslovačke 1939. god. Tokom Prvog svjetskog rata Slovaci se zalažu za stvaranje samostalne države s Česima. Slovačko nacionalno vijeće izjasnilo se 30. septe,bra 1918. god. za čehoslovačku državu i prekid veza s Mađarima. Veoma brzo je nova država iznevjerila očekivanja Slovaka zbog češkog hegemonizma i bohemizacije. Već 1919. god. Slovačku je napala kratkotrajna Mađarska Sovjetska Republika i zauzela jednu trećinu Slovačke koju su prozvali Slovačka Sovjetska Republika (od 16. lipnja do 7. srpnja 1919.).
U razdoblju između dva rata, demokratska i napredna Čehoslovačka je bila pod stalnim pritiskom revanšističkih vlada Njemačke i Mađarske, sve dok je nisu podijelili Minhenskim sporazumom 1938. god.
Nakon njemačke okupacije Češke (1939.) ustrojena je zasebna slovačka država pod kontrolom Trećeg Reicha, dok je veliki dio slovačkog nacionalnog teritorija ustupljen Mađarskoj. Tu je veliku ulogu odigrao i katolički nadbiskup Jozef Tiso koji je postao vođa marionetske države. Većina židovskog stanovništva je odvedena u koncentracijske logore, a antifašistički pokret je organizirao snažnu oružanu pobunu 1944. god. i uslijedio je gerilski rat protiv njemačke okupacije.
Nakon sloma Njemačke u Drugom svjetskom ratu Slovaci su s Česima obnovili zajedničku državu, ustrojenu od dviju federativnih jedinica – Češke i Slovačke.
Socijalistička Republika Čehoslovačka mini|238x238piksel|Čehoslovačka Obnovom Čehoslovačke ponovno su otvoreni međunacionalni antagonizmi, a istodobno su komunističke vlasti zatirale demokratske slobode građanstva i progonile djelovanje Katoličke crkve. Jozef Tiso je obješen 1947. god. zbog saradnje s Nacistima. Više od 76,000 Mađara i 32,000 Nijemaca je prisiljeno da napuste Slovačku u seriji prisilnih preseljenja nakon Potsdamske konferencije. Ovaj izgon je i dan danas izvor razmirica između Slovačke i Mađarske
Nakon državnog udara 1948. god. Slovačka je došla pod direktan utjecaj SSSR-a i priključila se Varšavskom paktu. Snage Varšavskog pakta su okupirale zemlju 1968. god. čime je završeno Praško proljeće koje je vodio Aleksandar Dubček. God. 1969. Čehoslovačka je postala federacija dvije republike: Češke Socijalističke Republike i Slovačke Socijalističke Rešublike.
Kad je 1989. god. pala komunistička vlast, nastupila je tzv. Baršunasta revolucija. God. 1991. država je preuređena u Čehoslovačku Republiku, a u julu 1992. god. premijer Vladimír Mečiar je donio odluku da su republički zakoni ispred federalnih. On je također, tokom cijele jeseni s premijerom Češke republike, Vaclavom Klausom, dogovarao mirno razvrgavanje federacije (tzv. Baršunasti razvod). Od 1. januara 1993. god. Slovačka je postala nezavisna država. mini|Baršunasta revolucija u Pragu 1989. god.
Slovačka Republika Slovačka je zadržala bliske odnose s Češkom, a obje zemlje su s Mađarskom i Poljskom pristupile Višegradskoj grupi. Predsjednik slovačke vlade od 1992.-1998. (uz prekid tokom 1994.) bio je Vladimir Mečiar, a predsjednik Republike do 1998. god. je Michal Kovač. God. 1998. za predjednika države izabran je Rudolf Schuster, a premijerom je imenovan Mikulaš Dzurinda. Slovačka je postala članicom NATO-a (29. marta) i EU (1. maja) od 2004. god., kada je za predsjednika izabran Ivan Gašparovič.
Simboli
Zastava Zastava Slovačke je nastala nakon raspada Čehoslovačke, kad je Slovačka prihvatila svoju vlastitu zastavu, dok je Češka zadržala čehoslovačku zastavu.
Zastava je u upotrebi od 3. septembra 1992., a potječe iz revolucionarne godine 1848., kada su se Slovaci borili za nezavisnost od Mađara. Slična je zastavi, ostalih slavenskih nacija, ima crvenu, bijelu i plavu boju uz dodatak slovačkog grba.
Grb Grb Slovačke čini srebrni dvostruki krst, uzdignut na srednjem vrhu tamnoplavog trovršja, u crvenom ranogotičkom štitu. Sredina i ramena krsta su pri kraju proširena, a vrhovi blago udubljeni, poput pehara.
Dvostruki krst predstavlja Slovačku kao nasljednika i čuvara kršćanskih tradicija koje su na te prostore prije 12 vijekova donijeli sv. Ćiril i Metodije, kao poslanici Bizantskog carstva, čijim se vladarima pripisuje njihov nastanak.
Trovršje predstavlja tri brda: Tatre, Fatre i Matru, odnosno simbolizuje tzv. Gornju Mađarsku (kako se u Ugarskoj nazivao planinski dio zemlje koji je uključivao današnju Slovačku i sjeverni dio današnje Mađarske). Matra se danas nalazi u Mađarskoj.
Crvena boja grba vodi porijeklo iz srednjeg vijeka i gotovo je nerazdvojni pratilac dvostrukog krsta u grbovima mnogih slovačkih gradova. Ona ne predstavlja krvavu oblogu, to jeste ne simbolizuje slovačko mučeništvo za vrijeme mađarizacije, kako su neki tumačili
Himna Nad Tatrou sa blýska (na bosanskom: "Nad Tatrama sijeva") državna je himna Slovačke. Historijski korijeni himne su u srednjeevropskom romantičnom nacionalizmu 19. vijeka. Oluja nad Tatrama simbolizira opasnost koja se nadvila nad slovački narod.
Stihove je početkom 1844. napisao student Janko Matúška. Muzika je preuzeta iz stare slovačke narodne pjesme Kopala studienku, što mu je predložio kolega student Jozef Podhradský, budući panslavistički aktivist. Prva je strofa pjesme postala dio himne Čehoslovačke 1918. godine.
Bila je jedna od dualne nacionalne himne bivše Čehoslovačke koju su često izvodili Slovaci. Prve se dvije strofe od 1993. smatraju službenom himnom Slovačke.
Geografija mini|357x357piksel|Topografska karta Slovačke Slovačka je kopnena srednjoevropska zemlja s planinskim predjelima na sjeveru i ravnicama jugu.
Slovačka se prostire na 48.845 km2, od čega je 31% obradivo zemljište, 17% pašnjaci, 41% šume, 3% kultivirano područje. Preostalih 8% uglavnom je prekriveno građevinama i infrastrukturom, te dijelom sa stjenovitim planinskim grebenima i drugim neobrađenim zemljištem.
Najsjevernija tačka Slovačke je u blizu Beskydoka, planine na granici s Poljskom u blizini sela Oravská Polhora u Beskidima. Najjužnija točka je u blizini sela Patince na Dunavu na granici s Mađarskom. Najzapadnija točka je na rijeci Moravi u blizini Záhorske Vesi na austrijskoj granici. Najistočnija točka je blizu vrha Kremenec u blizini sela Nova Sedlica na sjecištu slovačke, poljske i ukrajinske granice.
Najviši vrh države je Gerlachovský štít u Visokim Tatrama visok 2,655 metara, najniža tačka je na 94 m na rijeci Bodrog u blizini Mađarske.
Slovačka graniči s Poljskom na sjeveru (547 km), Ukrajinom na istoku (98 km), Mađarskom na jugu (654,8 km), Austrijom na jugozapadu (106 km) i Češkom na sjeverozapadu (251,8 km). Ukupna dužina granice iznosi 1672 km.
Politika mini|315x315piksel|Peter Pellegrini, predsjednik Slovačke