thumb|right|300px|Alosterna regulacija enzima
Alosterna regulacija enzima ili drugih proteina se ostvaruje vezanjem efektorskih molekula na alosterna mjesta proteina, odnosno na mjesta koja nisu aktivna mjesta proteina. Efektori koji pojačavaju proteinsku aktivnost nazivaju se alosterni aktivatori, dok se oni koji je snanjuju zovu alosterni inhibitori. Termin alosternost potiče od grčkog ἄλλος - allos = drugi + στερεὀς - stereos = čvrst), što je suglasno sa pojavom da se regulacijsko mjesto alosternog proteina fizički razlikuje od aktivnog mesta. Alosterna regulacija je primjer prirodne kontrolne petlje, kao što je, naprimjer, povratna sprega putem nizvodnih proizvoda.Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, .Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, .
Modeli regulacije Glavnina alosternih učinaka može biti objašnjena "usaglašenim" MWC modelom ili sekvencijskim modelom koji su predložili Koshland, Némethy i Filmer. Oba metoda počivaju na pretpostavci da enzimska podjedinica postoji u jednoj od dvije konformacije: napetoj (T) i relaksiranoj (R), pri čemu relaksirana podjedinica lakše veže supstrat. Modeli se međusobno razlikuju prvenstveno u pretpostavkama o interakciji podjedinice i prethodnom postojanju oba stanja.
Također pogledajte
Kooperativno vezanje Enzimska kinetika Proteinski domen
Reference
Vanjski linkovi Članak u "Hemijskoj biologiji"
Kategorija:Proteini Kategorija:Enzimska kinetika